Zagreb, (IKA) – U organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, Ureda za laičke pokrete Zagrebačke nadbiskupije, zajednice Vjera i svjetlo i udruge Korablja (u osnivanju) u Zagrebu je 23. ožujka održan okrugli stol “Osobe u potrebi – put zajedništva u Crkvi i društvu: kako nas preobražavaju osobe o kojima se brinemo”.
Uz Jeana Vaniera na okruglom stolu sudjelovao je pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić, tajnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Damir Mravunac, pomoćnica pročelnika za zaštitu osoba s invaliditetom u Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Marinka Bakula Andelić, predstavnik Caritasa i voditeljica podružnice za djecu s invaliditetom Doma “Bl. Alojzije Stepinac” u Brezovici Vlatka Klašnja, dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Zdenko Tomislav Tenšek, voditelj i utemeljitelj Kapi dobrote o. Antun Cvek, članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove s. Ruža Andlar i Isusova mala sestra Blaženka. Moderator okruglog stola bio je Stjepan Lice.
Na tematskom skupu okupili su se osobe, udruge i ustanove koje djeluju u našoj Crkvi i društvu s ciljem dijeljenja zajedničkoga iskustva “ne stavljajući u prvi plan ono što mi činimo za ljude u potrebi, već progovoriti o tome što primamo od njih kao pojedinci i zajednica”. Pozdravljajući sudionike, biskup Košić istaknuo je kako je velika čast za Zagreb da je veliki čovjek Jean Vanier našao vremena da nas obogati svojim razmišljanjima, a njegovo djelo je najveća poruka za sve nas.
Uvodeći sve okupljene u temu okruglog stola, članovi zajednica Vjera i svjetlo i Cenacolo uprizorili su biblijski tekst “Milosrdni Samarijanac (Lk 10,29-35)”. Osvrćući s na prikazane scene, Jean Vanier rekao je kako upravo taj odlomak iz Evanđelja treba podsjetiti “da je moj brat čovjek moj bližnji”. To nam i pomaže da shvatimo kako smo pozvani ne samo pomagati siromasima, već da nas siromasi ozdravljaju, mijenjaju, otvaraju naša srca.
O pozivu Crkve, društva i svakog čovjeka na zajedništvo i ljubav prema bližnjemu, tj. o teologiji zajedništva na okruglom stolu govorio je biskup Košić. Podsjetio je na dokumente II. vatikanskog sabora i one proizašle iz njega. Istaknuo je isticanje ekumenske dimenzije zajedništva, razvijanje pluralnosti i bogatstva različitosti i dijaloga. Bog je htio postati čovjek, da bude s nama jednak, da započne dijalog na našoj razini. Ako ulazimo u dijalog s drugima ne smijemo biti superiorni, nego trebamo nastojati da obje strane budu ravnopravne, jer je dijalog odnos ljubavi, poručio je biskup Košić. Podsjetio je da je i Uskrs temelj zajedništva. Krist uskrsnuli koji okuplja svoje vjernike na dan svoga uskrsnuća u nedjelju stvara zajedništvo u duhovnoj povezanosti i u tom smislu je euharistijska gozba i euharistijsko slušanje Riječi blizina s učiteljem, ali i blizina našoj braći gdje se učimo s ljubavi brinuti jedni za druge.
O osobama u potrebi u našoj sredini govorila je Marinka Bakula Andelić. Podsjetila je na mjere socijalne politike koje Zagreb provodi preko Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje. Posebno je istaknula Program socijalne politike koji objedinjava sve urede koji djeluju u socijalnoj politici, a od aktivnosti javne kuhinje, potpora obiteljima s troje i više djece, dnevni obroci starijim i nepokretnim osobama u njihovim domovima. Istaknula je i mjere koje grad provodi na području prijevoza invalidnih osoba (niskopodni tramvaji, kombi prijevoz), prilagodna pristupa javnim objektima, zapošljavanje, izgradnja URIH-ova centra te doma za mlade osobe koje se nalaze u domovima umirovljenika. Pred izglasavanjem je i Zagrebačka strategija za izjednačavanje osoba s invaliditetom.
Damir Mravunac govorio je o socijalnom nauku Crkve kao inspiraciji života. Podsjetio je na učenje Ivana Pavla II. da socijalni nauk Crkve protumačimo u svjetlu evanđelja i da na temelju toga pružimo putokaz kršćanskoga življenja. Vlatka Klašnja predstavila je iskustva iz rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u radu s najugroženijima, kojima pokušavaju biti druga obitelj, a nekima i jedina. Posebno se osvrnula na rad s djecom i mladeži bez odgovarajuće roditeljske skrbi u domu u Brezovici i na veliki značaj obitelji koje povremeno ugošćuju djecu. Caritas Zagrebačke nadbiskupije osmislio je i nove projekte koje će uskoro započeti put promjena u zbrinjavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Dr. Tenšek istaknuo je kako je težnja čovjeka potvrđivati se individualnošću i potrebom za uspjehom čemu pogoduje i društvo koje stvara potrebu natjecanja, uspoređivanja i suprotstavljanja. Time se čovjek kao biće zanemaruje, a zanemaruje se i potreba otkrivanja osobe kako u drugome, tako i u sebi. Nažalost, i u crkvenim krugovima to dolazi do izražaja, uključujući i liturgiju gdje sve više dolazi do izražaja čovjek svojim individualnim potvrđivanjem i dokazivanjem, upozorio je. Osoba u potrebi, naročito s mentalnim hendikepom, ima jako izraženu potrebu za odnosom. Zahvaljujući njima naš odnos može otkriti bogatstvo istinskoga prijateljstva, nježnosti i svih društvenih vrednota za kojima svaki čovjek najdublje teži. Svi mislimo da imamo previše posla, ne nalazimo vremena na besplatno i velikodušno darivanje zajedništva, pa smatramo da razmišljanje o osobi nije “moj problem”. A zapravo to jest baš moj i naš problem s kojim bi se trebali suočiti u otkrivanju vlastite sigurnosti ozdravljenja slobode i tako se obogatiti u shvaćanju i bogatstvu otkrivanja autentične osobe u meni ako sam kadar i spreman tu potrebu prepoznati i s njom se suočiti, rekao je o. Tenšek.
Utemeljitelj i voditelj udruge “Kap dobrote” o. Antun Cvek istaknuo je kako se iskustvo u pomaganju bližnjemu može postići samo u konkretnom susretu s čovjekom bolesnim, nemoćnim u bilo kojoj potrebi duhovnoj ili materijalnoj. Da bi to postigli i sami se moramo nečega odreći, ako nemamo u sebi nešto što želimo dati drugima ne možemo to dati. Kod pružanja materijalne pomoći mora biti prisutna i druga dimenzija, čovjekov osjećaj za čovjeka, istaknuo je Cvek.
O iskustvu u radu u hospiciju i palijativnoj skrbi govorila je s. Ruža Andlar. Pojasnila čemu teži palijativna skrb i predstavila svoje iskustvo u radu kao koordinatorice volontera u palijativnoj skrbi u Zagrebu. Istaknula je koliko joj je to pomoglo da spozna drugu dimenziju Kristova križa, muke, Krista koji šuti i trpi.
O iskustvu svakodnevnoga života s malenim i jednostavnim ljudima, s ljudima s ruba društva govorila je Isusova mala sestra Blaženka. Maleni koje susrećemo unatoč svim svojim poteškoćama zrače povjerenjem, snagom koja je zadivljujuća. U kontaktu s njima otkrivamo i svoju nemoć, granice. Oni nas uče ljubiti, prihvaćati sebe i druge. To je jedan dugi nutarnji put. Istaknula je nježnost žena koju očituju i uslijed patnje. Nježnost koja može ozdravljati ranjena srca, koja izvire u ekstremnim situacijama siromaštva i nasilja, da bi slavile život unatoč svemu.
Jean Vanier istaknuo je kako je duboko dirnut svim izrečenim, a to je teologija zajedništva i prisutnosti koja preobražava. Mislim da imate puno toga lijepoga u Zagrebu, rekao je Vanier i podsjetio na riječi sv. Pavla kada govori o najnečašćenijim dijelovima tijela. Najslabiji dijelovi tijela su nenadomjestivi Crkvi, trebaju biti čašćeni, zato što vape. Uvijek trebamo slušati krik siromaha, a siromah traži i pita: voliš li me, želiš li živjeti sa mnom? Mi im ne govorimo da su važni, jednostavno smo ih odbacili, nismo si uzeli vremena slušati ih. Kako im otkriti da su vrijedni ljubavi? To se ne postiže poklonima, već kad kažemo: sretan sam što mogu biti s tobom. Potrebna je prisutnost i za one koji umiru. Biti tu, držati za ruku, to nas vodi do nečeg važnog da zauzmemo mjesto Isusove Majke pod križem, rekao je Vanier te potaknuo nazočne na razmišljanje o Isusovim riječima o mjestu onih najmanjih među nama. Prispodoba je to o kralju koji poziva na objed, a svi se izgovaraju različitim obavezama. Onda gospodar kuće pošalje tražiti sve hrome, sakate, slijepe, a oni svi rado dolaze. U Lukinu evanđelju Isus govori: kad priređujete objed ne pozivajte članove svoje obitelji, ni vaše prijatelje, susjede. Pozovite siromahe, hrome, osobe obilježene hendikepom, slijepe i bit ćete blagoslovljeni, bit ćete sretni. Ne govori da će oni biti sretni, već ćete vi biti sretni. U biblijskom govoru pozvati nekoga za stol znači postati mu prijatelj. Ako postanemo prijatelj nekoga tko je marginaliziran i uđemo u jedan odnos prisutnosti s tom osobom, bit ćemo promijenjeni, oslobođeni sigurnosti koju nam daje skupina kojoj pripadamo, jer jedna od velikih opasnosti je da se zatvorimo u našu grupu – bilo nacionalnu ili religijsku, u moći koju ta grupa može imati, zaključio je Vanier.