Jedini katolički biskup u Finskoj, biskup Helsinkija Raimo Goyarrola, putovao je po Sjedinjenim Državama kako bi prikupio sredstva za rastuću, ali financijski skromnu katoličku zajednicu u zemlji koja dijeli gotovo 1 600 kilometara dugu granicu s Rusijom. Tijekom posjeta Houstonu biskup Goyarrola i generalni vikar Jean Claude Kabeza govorili su o snažnom rastu Crkve u Finskoj, ali i o pastoralnim i materijalnim izazovima koji prate taj razvoj.

„To je rastuća Crkva, ali vrlo siromašna, ispunjena imigrantima i izbjeglicama”, rekao je Goyarrola. „Zastupljeno je čak 125 nacionalnosti i različiti obredi. To je bogatstvo, ali i pastoralni izazov.”

Prema riječima oca Kabeze, u Finskoj se više od 300 nekrštenih odraslih priprema za primanje sakramenata i ulazak u Katoličku Crkvu. U zemlji s 5,6 milijuna stanovnika, katolici čine tek 0,2 posto populacije, pa on nedavni porast opisuje kao „eksplozivan“.

Biskup Goyarrola istaknuo je da je Katolička Crkva u Finskoj „misijska Crkva“. Zbog nepostojanja katoličkih škola želi osnovati prvu u Helsinkiju, zajedno s pastoralnim centrom koji bi koordinirao katehetske i karitativne programe. U zemlji postoji samo osam župa, a četiri od njih ne mogu pokriti osnovne troškove. Mise se slave u 33 grada, no pojedine obitelji putuju i po 300 kilometara da bi prisustvovale nedjeljnoj misi zbog nedostatka svećenika i crkava, što biskup naziva „blagoslovljenim problemom“.

Katolička Crkva u Finskoj trenutačno koristi prostore 20 luteranskih i pet pravoslavnih crkava u 25 gradova. U Helsinkiju mjesečno plaća oko 12 tisuća eura za najam veće luteranske dvorane u kojoj se održavaju mise i druge župne aktivnosti.

Katedrala svetog Henrika u Helsinkiju također je premala za sadašnji broj vjernika. „Imali smo osam misa dnevno, a ljudi su i dalje ostajali vani“, rekao je Kabeza. „Kao njihov župnik i otac, nevoljko sam gledao svoju djecu kako stoje na hladnoći dok dolaze na misu.“

Unatoč skromnom broju vjernika, odnosi između Crkava u zemlji vrlo su bliski. Goyarrola Finsku naziva „paradizom ekumenizma“. U marijanskoj procesiji u Helsinkiju prošle godine sudjelovalo je gotovo 400 pravoslavnih, katolika i luterana. „Pravoslavni su ponijeli svoje ikone, a mi svoje kipove”, rekao je biskup. „Hodali smo zajedno, uz dva zbora – jedan katolički i jedan pravoslavni – te s oba biskupa i nekoliko luteranskih pastora.“

Prekretnicu u ekumenskom dijalogu predstavlja i zajednička deklaracija o crkvenoj službi i Euharistiji iz 2017., koja je, kako kaže biskup, „zadivila Vatikan“. Smatra da se u Finskoj „piše nova stranica u povijesti Crkve“.

Rast Crkve ubrzao se tijekom pandemije COVID-19. „Vlada je tada dala slobodne ruke crkvama, a Katolička Crkva ostavila je svoja vrata otvorenima dok su druge bile zatvorene“, rekao je Goyarrola. „Nastavili smo slaviti mise, a ljudi su dolazili moliti.“ Kabeza je dodao da su mnogi „u strahu tražili nešto čvrsto“, a među mladićima primjećuje porast zanimanja za sakramente i tradiciju: „Žele nešto snažno i stabilno.”

Kabeza je ispričao i dio svoje osobne povijesti. Njegov je otac ubijen pred obitelji tijekom genocida u Ruandi 1994., nakon čega je sa svojom majkom i pet sestara šest godina živio u izbjegličkom kampu prije dolaska u Finsku kroz program Ujedinjenih naroda. „Vjera, oprost i obitelj temelj su života. Bez toga se ne može živjeti“, rekao je.

Biskup Goyarrola nada se da će njegova putovanja po SAD-u uroditi plodom. Priziva misao pape Lava XIV., koji je poručio da su „kršćani braća i sestre koji se moraju međusobno podupirati“. „Svi smo djeca istoga Oca i iste Majke, Crkve“, rekao je biskup, dodavši da se nada pomoći „katoličke obitelji diljem svijeta“ u brizi za svoje vjernike u jednoj od najsekularnijih i najskupljih zemalja na svijetu.

„To je duhovni cunami“, rekao je o rastu Katoličke Crkve u Finskoj. „Imamo puno vjere, radosti i snova. Nemamo jedino novca“, zaključio je.