Jedini Krst - jedinstveno tijelo

1. Današnja generalna audijencija održava se u vazmenoj osmini. U ovom tjednu i u cijelom vremenskom razdoblju koje traje sve do Duhova, kršćanska zajednica na osobit način promatra živu i djelatnu nazočnost Krista uskrsloga. U blistavom okviru svjetla i zanosa vlastitih vazmenom vremenu, nastavljamo svoja razmišljanja u pripravi na Velilki jubilej divjetisućite. Zaustavimo se danas još na sakramentu krsta koji, zaronivši čovjeka u otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, priopćuje mu božansko djetinjstvo i pritjelovljuje ga Crkvi.
Krštenje je bitno za kršćansku zajednicu. Osobito Poslanica Efežanima stavlja krst među temelje zajednice koja povezuje Kristove učenike: “Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju…” (Ef 4,4-6). Potvrda jednoga krsta u kontekstu drugih temelja crkvenoga jedinstva dobiva osobito značenje. Doista, on upućuje jedinome Ocu, koji u krstu nuđa svima božansko posinjenje. Tijesno je povezan s Kristom, jedinim Gospodinom, koji sjedinjuje krštenike u svoje mistično Tijelo, i Duhom Svetim, počelom jedinstva u različitosti darova. Sakrament vjere, krst, priopćuje život koji otvara pristup u vječnost i stoga povezuje s nadom, koja sa sigurnošću očekuje izvršenje Božjega obećanja.
Jedini krst izražava, dakle, jedinstvo cijeloga spasenjskog otajstva.
2. Kad Pavao želi pokazati jedinstvo Crkve, uspoređuje ga s tijelom, Tijelom Kristovim, izgrađenim upravo na krstu: “Ta u jednom Duhu svi smo u ujedno tijelo kršteni, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni” (1 Kor 12,13).
Duh Sveti je počelo jedinstva Tijela ukoliko nadahnjuje kako Krista glavu, tako i njegove udove. Primivši Duha, svi krštenici, unatoč različitom podrijetlu, narodnosti, uljudbi, spolu i društvenim uvjetima, bivaju sjedinjeni u Tijelo Kristovo, tako da Pavao može reći: “Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu” (Gal 3,28).
3. Na temelju krsta Prva Petrova poslanica opominje kršćane da se privinu uz Krista te pridonesu izgradnji duhovnoga Doma od Njega i na Njemu utemeljenoga: “Pristupite k njemu (Kristu), Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo, da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu” (2,4-5). Krst, dakle, sjedinjuje sve vjernike u jedno Kristovo svećenstvo, omogućivši im sudjelovati u bogoštovnim činima Crkve i pretvoriti vlastiti život u duhovni prinos Bogu mio. Tako oni rastu u svetosti i utječu na razvoj cijele zajednice.
Krst je, dakle, izvor apostolske dinamičnosti. Misionarsku zadaću krštenika, u skladu s vlastitim pozivom, opširno spominje Koncil koji, u konstituciji Lumen gentium, uči: “Svaki je Kristov učenik dužan širiti vjeru koliko može” (br. 17). U enciklici Redemptor missio istaknuo sam da su, snagom krštenja, svi laici misionari (usp. br.71).
4. Krst je temeljno polazište također za ekumensko zbližavanje.
Govoreći o našoj odijeljenoj braći, dekret o ekumenizmu izjavljuje: “Oni koji vjeruju u Krista i koji su ispravno primili krst, nalaze se u nekom, mada ne savršenom, zajedništvu s Katoličkom Crkvom” (Unitatis redintegratio, 3). Krst valjano podijeljen izvodi, doista, djelotvorno pritjelovljenje Kristu i čini sve krštenike, kojoj god vjeri pripadali, braćom i sestrama u Gospodinu. Koncilski je nauk glede toga: “Krst je, dakle, sakramentalni vez među svima koji su njime preporođeni” (ondje, 22).
To je početno zajedništvo, koje se treba razvijati u smjeru punog jedinstva, kako to isti Koncil upozorava: Krst je po sebi početak i polazište, jer je on sav ustremljen na postizanje punine života u Kristu. Stoga krst smjera k cjelovitom ispovijedanju vjere, cjelovitom uklapanju u ustanovu spasenja kakvu je sam Krist htio i, konačno, k cjelovitom ucjepljenju u euharistijsko zajedništvo” (ondje).
5. U perspektivi Jubileja, taj ekumenski profil krsta zaslužuje biti posebno istaknut (usp. Nadolaskom trećeg tisućljeća, 41).
Dvije tisuće godina od Kristova dolaska, kršćani si predstavljaju, nažalost, u svijetu bez punog zajedništva, koje je Krist želio i za koje je molio. Istodobno, ipak, ne smijemo zaboraviti da je ono što nas već sjedinjuje jako veliko. Nužno je promicati na svim razinama doktrinarni dijalog, uzajamnu otvorenost i suradnju i, nadasve, duhovni ekumenizam molitve i nastojanja oko svetosti. Upravo je krsna milost temelj na kojem treba graditi puno jedinstvo, u kojoj nas Duh potiče neprestano se davati.