Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine

Draga braćo i sestre!
Na našem ljudskom životnom putu pridružio nam se utjelovljeni Božji Sin. On nam je objavio Oca i otajstvo njegove ljubavi i, ujedno, punu istinu o čovjeku i njegovu pozivu (usp. GS 22). Rođenje u Betlehemu svjedoči o tome tko je zapravo čovjek u Božjim očima, rasvjetljujući nam božansku istinu da je Jedinorođeni Sin Očev ooodsjaj Božjega života i njegove slave. On je početak i dovršenje stvaranja svega svijeta. Po njemu je stvoren čovjek, od početka zaogrnut Očevom ljubavlju. Samo Novorođeni u Betlehemu je “svjetlost svijeta” (Iv 8,12), istina koja oslobađa i posvećuje (Iv 8,32; 17,17). On je “pun milosti i istine” (Iv 1,14), onaj koji je zagrlio ljudskost i postao uistinu naš “put, istina i život” (usp. Iv 14,6).

Mir božićne noći plod je vjere. Sam Bog, utjelovljenjem u krilu Djevice Marije, preuzima krhkost čovjekova života te na novi način postaje dionikom nepovredivoga dostojanstva i vrijednosti ljudske osobe. To je radosna vijest spasenja i slobode, istina darovana i upravljena svim ljudima kao neiscrpno vrelo, štoviše kao poziv i zadaća čovjekova ostvarenja i stožer njegove mudrosti, dobrote i plemenitosti.

Istinski i cjelovito prepoznati čovjekovo dostojanstvo i pravu cijenu njegova života uvijek pretpostavlja vjerodostojni susret s istinom o čovjeku. U tom se susretu otvara put čovjekovoj slobodi i pronalazi temelj neotuđivosti njegovih prava, ugrađenih u društveni i kulturni poredak, u pravne, etičke i gospodarske sustave. Na dramatičan način povijest dvadesetoga stoljeća, i pokraj zadivljujućega napretka, pokazala nam je kako udaljavanje od svjetla istine dovodi do čovjekove zarobljenosti i ideologijâ koje manipuliraju ljudskim životima. Ta je povijest pokazala kako poigravanje istinom i laž mogu ugroziti, pa i posve uništiti slobodu te odvesti u nasilje, očito ili skriveno, i u gaženje svetoga ljudskog dostojanstva. Sav svoj život – svoju osobnu i zajedničku budućnost – graditi nam je uvijek na istini, nikako na njezinu ignoriranju ili selektivnom pristupu, na himbi i laži, jer iz takva pristupa neizostavno niču sumnje i podjele.

Istina uvijek oslobađa (usp. Iv 8,32). Ona hrani nutarnju slobodu i daje sigurnost u kušnjama, čuva nutarnju pribranost i mir, izvor je snage za odupiranje mnogovrsnim pritiscima koji mogu doći s različitih strana te putokaz izbora pred mnogim ponudama (usp. KKC, 1742). Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine (Iv 1,14) nek nam istinski ispuni ovogodišnje svetkovanje Božića. U njega uronimo i dopustimo da nas predvodi u istini o Bogu i istini o nama, da – „istinujući u ljubavi“ (Ef 4,15) – budemo plodni na putu prema osobnoj i zajedničkoj budućnosti.

S posebnom ljubavlju, dok je u nama još živi spomen na patnje i velika stradanja u Domovinskome ratu, mi zazivamo svjetlo istine na sve narode i na vedriju budućnost svoje domovine i svoga zavičaja. Želimo da nam dubinu srdaca, kao i sva područja javnoga života, trajno pročišćava uvjerenje da smo u svemu pozvani graditi na istini, ugrađujući istovremeno u svako svoje postupanje i govor načelo poštovanja, zaštite i dobrohotnosti prema svakom čovjeku.

Vama, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, svima Vama koji ste promicatelji istine u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu – s pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem – želim sretan Božić i blagoslovljenu 2007. godinu, moleći za Vas snagu da rastete u slobodi i radosti, hrabri za svjedočanstvo i navještaj istine i ljubavi, čije je trajno i nepoljuljano uporište Dijete Isus u betlehemskim jaslama.

U Đakovu, o svetkovini Božića 2006.