Hvar, (IKA) – Jedinstvena cjelonoćna procesija „Za križem” na Hvaru u kojoj svake godine sudjeluju brojni otočani, kao i tisuće hodočasnika iz brojnih srednjodalmatinskih gradova i mjesta, i ove je godine održana u noći s Velikoga četvrtka 13. travnja na Veliki petak 14. travnja. Riječ je o pokorničkoj procesiji koju pripremaju i provode bratovštine, a koja je nastala nakon čudesnoga događaja sa sv. Križićem, koji je g. 1510. proplakao u gradu Hvaru nakon pobune koja se dogodila u tome gradu. U više od pet stoljeća dugoj pučkoj pobožnosti na tome otoku, sudjeluju stanovnici središnjega dijela i to vjernici iz župa Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Procesija je započela u 22 sata iz šest župnih crkava uz pjev „Nut mislimo o tem danas, ki na križu umri za nas” i kretala se u smjeru kazaljke na satu na način da se procesije međusobno ne susreću. U središtu cjelonoćne procesije koja je dugačka gotovo 25 kilometara i u trajanju od 8 sati je Gospin plač, pasionski tekst iz 15. stoljeća koji su kao glazbeni dijalog pjevali izabrani pjevači – kantaduri koji prate procesije. Na čelu procesije bili su križonoše koji bosi ili u čarapama nose križ težak do 18 kg, prekriven prozirnim crnim velom. Uz pomoćnike i pratitelje slijede ga pjevači i ostala izabrana pratnja odjevena u bratimskome ruhu te mnoštvo vjernika i hodočasnika koji zastaju u crkvama i kapelama ostalih mjesta gdje ih dočekuju svećenici. Jelšansku procesiju ujutro je na središnjoj Pjaci dočekao generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić kojemu je u zagrljaj pao ovogodišnji najmlađi križonoša Ivan Milatić iz Jelse. U nazočnosti brojnih hodočasnika susret svećenika i križonoše na kraju duga pokorničkoga hoda uvijek je dojmljiv. U pokorničkom hodu iz Svirača sudjelovao je i hrvatski premijer Andrej Plenković koji je rodom iz toga hvarskoga mjesta.
U ovogodišnjoj pokorničkoj procesiji najmlađi križonoša iz Jelse rođen je 1983. godine. Tomislav Carić (1974.), doktor medicine, otac dvojice sinova, ponio je križ iz Pitava, a zapisan je za nošenje 1999. godine. Križ je nosio iz osobnoga zavjeta. Iz Vrisnika križ je nosio Jure Gurdulić (1981.), pribilježen kao križonoša još 1999. godine. Po struci magistar ekonomije, otac troje djece sa suprugom Marijom, križ je ponio iz osobnoga zavjeta. Zanio Ivan Buratović (1982.) iz Vrbanja, upisan je kao križonoša 1998. godine. Obrtnik po zanimanju, otac troje djece sa suprugom Ivanom, nosio je križ za svoju obitelj, rodbinu i prijatelje. Iz Vrboske križonoša je bio Mario Gabelić (1979.) koji se zapisao za nošenje križa 1994. godine. Taj konobar po zanimanju križ je nosio iz osobnoga zavjeta. Najstariji ovogodišnji križonoša bio je Jurica Božiković iz Svirača, rođen 1954. godine, po zanimanju pekar, oženjen i otac troje djece, a za križonošu se u svojoj župi upisao 2003. godine.
Križonoša je u tim župama izuzetna čast i služba koja se zadržava do sljedeće procesije „Za križem” kada će raspelo preuzeti sljedeći zapisani križonoša. Osim u cjelonoćnoj velikotjednoj procesiji, ovogodišnje križonoše nosit će križ i u ostalim procesijama. Kolika je važnost križonoše u hvarskoj procesiji najbolje svjedoči činjenica da u nekim obiteljima križonoša pripada već trećoj generaciji koja nosi raspelo u tim obiteljima.
Procesija „Za križem” samo 1944. godine nije održana na otoku zbog velikoga broja izbjeglih Hvarana u naletu agresije i rata, ali je održana u zbjegu, u El Shattu gdje su Hvarani za Drugoga svjetskoga rata boravili u izbjegličkom kampu. Tada su izbjegli Hvarani podigli u izbjegličkom kampu šest velikih šatora poput šest crkava, imenovali križonoše i održali procesiju.