Jedinstveni blagdan ljudskog zajedništva

Čestitam sretan i blagoslovljen Božić svim vjernicima katolicima naše Porečke i pulske biskupije kao i svim ljudima dobre volje! Na poseban način upućujem svoju čestitku bolesnima i potrebnima, osamljenima i tužnima te našim iseljenicima koji su se razišli sve “do krajeva zemaljskih” ali im je srce trajno ostalo duboko vezano uz ovu dragu rodnu grudu. Neka zraka božićnog svjetla svima donese bar malo vedrine i topline za srce i dušu!

Božić je po mnogočemu jedinstven blagdan, ponajprije po toplini i srdačnosti koju unosi među ljude. Ako ikada, onda o Božiću želimo biti zajedno sa svojima te doživjeti ljepotu blizine dragih osoba. U božićnim su danima ljudi jedni drugima otvoreniji, spremniji pomiriti se i pružiti ruku jedni drugima. Kao da o Božiću više osjećamo da smo svi zajedno, bez obzira na sve razlike, ipak samo jedna velika obitelj braće i sestara. Božić je, naime, rođendan Jednoga koji se je učinio bratom svih ljudi i time nas povezao u jednu obitelj. Svojim rođenjem počastio je naš ljudski rod a svojim siromaštvom djeteta beskućnika pokazao da je upravo “biti čovjek” – naša prava veličina. Jer čovjek je velik po onome što jest a ne po onome što ima.

Blagdan Božića poziva nas priznati svakome njegovo ljudsko dostojanstvo; dapače, pomoći mu da i sam otkrije svoju vrijednost. Božić poziva da svi zajedno stvaramo uvjete kako bi i najpotrebniji među nama bili prihvaćeni u društvu te imali ljudske uvjete za život. Naš Karitas, koji je “srce i ruke Crkve”, zajedno s drugim institucijama u društvu, upravo je ovih božićnih dana najviše angažiran oko pružanja pomoći i stvaranja čovječnijih uvjeta za sve. I cijela Crkva, kao zajednica Kristovih učenika, trajno je pozvana pomagati da se svi ljudi duhovno i moralno usprave te da steknu veće samopoštovanje i svijest dostojanstva koje im je Stvoritelj darovao.

Božić je također jedinstveni blagdan ljudskog zajedništva. Onog temeljnog, življenog u obitelji, za koju Ivan Pavao II. reče da je ona “jedno od najvećih dobara čovječanstva”, pa do onog šireg zajedništva na radnom mjestu, u selu ili gradu. Novorođeni Krist, rodivši se u staji, materijalno nije imao ništa, ali zapravo imao je sve, jer je bio okružen pažnjom i ljubavlju Marije i Josipa. Da, Božić i obitelj idu zajedno. Božić je stoga poziv, ponajprije našim obiteljima a onda i šire, na življenje ljubavi u traženju zajedništva, razumijevanja, međusobnog poštovanja i praštanja. Božić je poziv da u naše sredine unosimo više međusobne pažnje, iskrene dobrote, nepatvorene jednostavnosti i spremnosti – besplatno činiti dobro.

U našoj biskupiji ovo je Godina duhovnih zvanja. Stvarajmo oko sebe ozračje traženja i poštivanja vrednota duha i srca, a isključimo pogubno robovanje novcu, provodu, položaju. I naši mladi će tada, udišući taj duhovno čist zrak, znati izabrati prave životne putove i slušati poticaje Duha. Molimo također za dar novih duhovnih pastira u Crkvi. Sljedeće, 2007. godine, slavit ćemo 70. obljetnicu divnog svjedočanstva vjere našeg sluge Božjega Miroslava Bulešića: Njegova vjernost, hrabrost i ustrajnost do konca – suvremene su i privlačne i danas, kako mlađima tako i starijima.

Neka vam je, braćo i sestre, osobnim mirom i obiteljskim skladom blagoslovljen ovogodišnji Božić, a novom vjerom i nadom ispunjena Nova 2007. godina!