Jeruzalemska Cvjetnica - prvi Svjetski dan mladeži

1. “Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!… Hosana u visinama!” (Mk 11 9-10).
Tim je klicanjem mnoštvo okupljeno u Jeruzalemu za blagdan Pashe pratilo ulazak Kristov i njegovih apostola u Sveti grad. Isus ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, kao što prorok reče: “Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu” (Mt 21, 5).
Izbor baš takve životinje pokazuje da nije riječ o slavodobitnom ulasku, nego o ulasku kralja koji je blag i ponizna srca. Unatoč tome mnoštvo okupljeno u Jeruzalemu kao da ne primjećuje taj izraz poniznosti, možda tek prepoznajući u njemu mesijanski znak, pozdravlja Krista riječima punim značenja “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” (Mt 21, 9). Kada pak Isus ulazi u Jeruzalem, sav se grad uskomešao. Ljudi se pitaju: “Tko je ovaj?”, a neki odgovaraju: “To je prorok Isus iz Nazareta galilejskoga” (Mt 21, 10-11).
Nije to prvi put narod u Kristu prepoznao očekivanoga kralja. Dogodilo se to već nakon čudesnog umnažanja kruha, kad ga je mnoštvo htjelo ponijeti kao slavodobitnika. Isus je, pak, znao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta; stoga je izbjegao njihovu oduševljenju. Sada se je uputio prema Jeruzalemu ususret kušnji koja ga čeka. Svjestan je da posljednji put ide za “sveti” tjedan koji će završiti njegovom mukom, križem i smrću. On ide svemu tome ususret u punom predanju, znajući da se tako u njemu ostvaruje vječni očev naum.
Od toga dana Crkva proširena po svemu svijetu ponavlja riječi jeruzalemskog mnoštva: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”. Ponavlja te riječi svakoga dana slaveći euharistiju, malo prije pretvorbe. Posebno i zanosno ponavlja ih danas, na Cvjetnicu.
2. Biblijska čitanja u misi prikazuju nam patničkoga mesiju. Ona se nadasve odnose na njegovu muku i njegovo poniženje. Crkva naviješta Evanđelje muke Gospodnje po Mateju, Marku, ili Luki (jednom od Evanđelja koja se zovu sinoptička); apostol, pak, Pavao u Poslanici Filipljanima pruža nam divni sažetak Kristova otajstva. Krist “trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe #!oplijeni#! uzevši lik sluge… Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno… I svaki će jezik priznati: #!Isus Krist jest Gospodin!#! – na slavu Boga Oca” (Fil 2, 6-11).
Ta himna neprocjenjive teološke vrijednosti predstavlja cjeloviti sažetak svetoga tjedna, od Cvjetnice preko Velikoga Petka do nedjelje Uskrsnuća. Riječi iz Poslanice Filipljanima, prepjevane u drevni pripjev, pratit će nas u cijelom Svetom trodnevlju.
Pavlov ulomak sadrži naviještaj uskrsnuća i proslave, ali se služba riječi na Cvjetnicu prije svega usredotočuje na muku. O njoj govore prvo čitanje i pripremni psalam. Ulomak koji je dio pjesama o sluzi Jahvinom, primjenjuje se na bičevanje i krunjenje trnjem; u psalmu je, pak, potresno opisana stvarnost Kristove smrtne borbe na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Ps 21, 2). Te riječi, nadasve zbunjujuće i potresne, izgovorene s križa u smrtnoj borbi, odjekuju kao očita glasno izrečena suprotnost poviku “Hosana” koji odjekuje za vrijeme ophoda s palmovim grančicama.
3. Već nekoliko godina Cvjetnica je postala veliki Međunarodni dan mladeži. To su započeli upravo mladi: od samog početka moga služenja u Rimskoj Crkvi njih se je toga dana na tisuće okupljalo na Trgu sv. Petra. Od toga okupljanja su se u tijeku godina razvili Međunarodni dani mladeži što se slave širom Crkve, u župama, u biskupijama i svake druge godine za cijeli svijet u izabranom mjestu. Počevši od godine 1984. ti svjetski susreti su se redom događali svake dvije godine: u Rimu, Buenos Airesu u Argentini, Santiago de Campostella u Španjolskoj, Čenstohovi u Poljskoj, Denveru u SAD, Manili na Filipinima. Idućega kolovoza takav je susret utvrđen u Parizu u Francuskoj.
Stoga su prošle godine za vrijeme slavljenja Cvjetne nedjelje predstavnici filipinske mladeži predali francuskim vršnjacima hodočasnički križ “Svjetskoga dana mladeži”. Taj je čin osobito rječit. Kao da mladež ponovno otkriva značenje Cvjetne nedjelje u kojoj su oni glavni djelatnici. Bogoslužje se sjeća da su “Židovska su djeca, s granama maslina u ruci, došla ususret Gospodinu i klicala u sav glas: Hosana u visini!”
Moglo bi se reći da je prvi Svjetski dan mladeži bio upravo onaj jeruzalemski kad Krist uđe u Sveti grad. Iz godine u godinu mi se povezujemo s tim slavljem. Namjesto “židovske djece”, došla je mladež različitih jezika i rasa. Svi oni, kao i njihovi prethodnici u Svetoj zemlji, žele pratiti Krista, sudjelovati u tjednu njegove muke, Svetom trodnevlju, njegovu križu i uskrsnuću. Znaju da je on onaj “blagoslovljeni koji dolazi u ime Gospodnje”, koji donosi mir na zemlji i slavu na visinama. To što su u božićnoj noći pjevali anđeli nad betlehemskom štalicom, danas u sav glas odjekuje uoči Svetoga tjedna, u kojemu Krist žuri ispuniti svoje mesijanske poslanje, otkupljujući svijet križem i uskrsnućem.
Slava tebi Kriste, otkupitelju svijeta! Hosana!