Krk, (IKA) – Jesenski plenarni sastanak svećenika Krčke biskupije održan je u srijedu 29. listopada u Krku. Sastanak je moderirao krčki biskup Valter Župan, a sudjelovala su 64 svećenika i redovnika te bogoslovi Krčke biskupije.
Susret je počeo pokorničkim bogoslužjem koje je u krčkoj katedrali predvodio preč. Antun Toljanić. Nakon prigode za pojedinačnu ispovijed i kratke stanke započeo je i radni dio susreta u dvorani Biskupskog dvora.
Uslijedilo je predavanje mr. Zrinke Gregov “Briga za stjecanje materijalnih dobara kao poteškoća u životu vjere u obiteljima”. Predavačica je ukazala na probleme funkcioniranja obitelji koji se javljaju uslijed hedonističkog i konzumerističkog načina života. Rezultat je veliki aktivizam ali i međusobno udaljavanje članova obitelji, koji zajedno provode premalo vremena. Ovakvim stilom života smanjuje se odgojni i molitveni utjecaj obitelji na djecu, koja svoje uzore i identifikacijske modele traže izvan obiteljskog kruga.
U drugom dijelu predavanja Gregov je ponudila analizu trenutačnih poteškoća u životu obitelji, ukazavši na izmjenu obiteljske paradigme koja je započela od II. svjetskog rata. Zbog velike pogibli muškaraca, brojne samohrane majke bile su prisiljene odgajati i prehranjivati djecu. Nedostatak identifikacije s očevima uzrokovao je da mnogi dječaci izrastaju u “feminizirane” muškarce nespremne preuzeti odgovornost. Drugi faktor izmjene obiteljske paradigme jest da žene počinju raditi izvan kuće, čime se uloga muškarca, kao jedinog hranitelja obitelji mijenja. Sa druge strane, kućni poslovi ostaju zanemareni što ženama prouzrokuje mnogo stresa. Posljedično, mijenja se uloga djece, baka i djedova, konačno, mijenja se čitavo društvo koje više nema čvrsti oslonac u obitelji.
Na kraju je Gregov predložila moguća rješenja poput odgoja zrelih, odgovornih muškaraca za odgovornost, te mogućnosti rada pola radnog vremena za majke. Također je naglasila da je nužan duh mudrosti u razlučivanju želja od potreba u rukovođenju obiteljskim financijama, recikliranje i prenamjena kupljenih predmeta te poticanje ekonomije zajedništva i međusobnog dijeljenja i, konačno, udruživanje kršćana u već postojeće grupe ili zajednice.

Uslijedilo je predavanje vjeroučitelja Marka Karčića, naslovljeno: “Današnja vjernička stvarnost katoličkih obitelji gledano iz perspektive vjeroučiteljskoga rada s djecom i vlastitoga obiteljskog iskustva”.
Karčić je u prvom dijelu iznio sve što vjeroučitelji uočavaju u praksi. Razlučio je tri modela obitelji. Prvu obitelj vode roditelji koji u borbi za egzistenciju nemaju vremena za djecu te su djeca prepuštena sama sebi te su često opterećena brojnim aktivnostima. Sve je to neadekvatan substitut za roditeljsku ljubav i pažnju.
U ovakvoj situaciji pojavljuju se razne udruge koje nude “rješenja” za prezaposlene roditelje i njihovu nezbrinutu djecu. Takve su udruge posljednjih godina sve prisutnije i dobrodošle u školama jer se smatra da “grade civilno društvo”, čime u pitanje dolazi tradicionalni odgojni trokut obitelj, škola, Crkva. Ove udruge između ostalog često promiču i Gender ideologiju.
Drugi tip obitelji “su zdrave kršćanske obitelji koje se ne daju prevariti”. Ove obitelji, uronjene u zajedničku molitvu, čudesno uspijevaju i tako postaju znak drugima. Zbog pritisaka izvana, od posvećenih osoba trebaju trajnu i praktičnu podršku.
Treći tip su “obitelji na pola puta”. One bi mogle živjeti kršćanski, ali se, najčešće zbog negativnih iskustava, zauzimaju distancu prema Crkvi. Takvih je obitelji najviše i one su prve na udaru jer su “ničije”. Mnogi od njih upisuju djecu na vjeronauk iako kod kuće ne žive vjeru.
U drugom dijelu predavanja iznesena su isksutva vjeroučitelja, pri čemu je naglašeno da je vjera mnoge djece na razini tradicije što proizlazi iz tradicionalne vjere samih roditelja i neživljenja vjere u obitelji. Općenito se stvara ozračje u društvu i župi koja ne pogoduje radosnom prihvaćanju kršćanskih vrednota što u spoju s neznanjem mnogih naših vjernika često uzrokuje odbojnost, ne potpunu ali praktičnu i zato imamo pune razrede ali sve praznije crkve i župne dvorane. Potrebno je, ističe Karčić, da se svećenici približe obiteljima. Nužno je da budu s obiteljima, popričaju i pomole se nad njima, ponude im pomoć, pitaju za probleme, iskažu dobrodošlicu i pozovu ih u župu.
Također treba ozbiljno ponuditi kršćanski program Teen STAR za krizmanike i mlade, podučavati Bilingsovu metode za djevojke (PPO) kako bi naše mlade pripremili za odgovorno življenje spolnosti. Naglašena je i potreba sustavnog župnog vjeronauka od 1. do 8. razreda koji bi bio protkan molitvom, pratio liturgijsku godinu i poticao kršćanski angažman u društvu. Predložen je i rad s roditeljima prvopričesnika i krizmanika temeljen na mjesečnim susretima, po modelu sastanka prije nedjeljne mise, a nakon mise jednostavni agape. Nužna je i bolja dvosmjerna komunikacija između župnika, župnih suradnika, vjeroučitelja, roditelja, kapelana, redovnika i redovnica te važnije stvari planirati i obavijestiti unaprijed. Zaključio je kako nam je potrebna žrtva vlastitog vremena, hrabrost i upornost a povrh svega ljubav u poniznosti.

Uslijedilo je predavanje vlč. dr. Antona Tamaruta “Crkveno lice obitelji”. U uvodnom dijelu istaknuo je kako su Crkva i obitelj upućene jedna na drugu. Poslanje Crkve jest riječju Božjom objaviti obitelji njenu pravu bit, smisao i poslanje a s druge strane obitelj obogaćuje Crkvu.
U obitelji – domaćoj Crkvi – kako je istaknuto i u Relatio synodi, sazrijeva prvo crkveno iskustvo zajedništva među osobama. U njoj se, po milosti, zrcali otajstvo Presvetoga Trojstva. Dakle Crkva, pa i ona kućna – rađa se u sakramentima. Obitelj je kolijevka i mjesto rasta Crkve. Odnosno, obitelj je put Crkve. Obitelj je prvotno i prirodno mjesto u kojoj se žive osnovne zadaće Crkve a to su: svjedočko naviještanje Božje riječi, slavljenje trojedinog Boga zajedničkom molitvom i kućnom liturgijom, te služenje u ljubavi. Sakrament ženidbe osposobljava ženidbene drugove da otajstvo jedinstva Krista i Crkve mogu plodno slaviti.
Drugi dio predavanja odnosio se na proročko dostojanstvo i poslanje obitelji u kojem je predavač istaknuo kako se muž i žena trebaju međusobno podsjećati na konačan cilj i svrhu svojeg braka. Zadaća proroka je naviještanje, poučavanje i odgajanje. Djelovati proročki u bračnom savezu znači neumornom ljubavlju štititi svoga bračnog druga od mogućih stranputica i zabluda i tako svjedočiti Kristovu zaručničku ljubav prema Crkvi. Proročka dimenzija također se očituje u odnosu između roditelja i djece u kojem će djeci biti posredovana slika Boga.
U trećem dijelu bilo je govora o svećeničkom dostojanstvu i poslanju obitelji temeljeno na općem ili krsnom svećeništvu vjernika. Muž i žena ostvaruju svoje svećeničko zvanje tako što se posvećuju potpunim uzajamnim primanjem i darivanjem. Također svećeničku službu roditelji vrše posebno kada svoju djecu usmjeravaju k Bogu ili kada blagoslivljaju svoju djecu.
Tema četvrtog dijela ovog predavanja fokusirala se na kraljevsko dostojanstvo i poslanje obitelji. U Kristovu duhu kraljevsku službu promatramo kao služenje. Roditelji vrše kraljevsku službu prema djeci požrtvovnom i iskrenom ljubavlju omogućujući im duhovni i tjelesni rast te potičući u njima samopoštovanje i samopouzdanje
Na kraju je vlč. Tamarut istaknuo kako je obitelji potrebna podrška šire crkvene zajednice koja se iskazuje kroz organizirani pastoral braka i obitelji, počevši od dalje do bliže priprave za brak, pa do praćenja mladih brakova i obitelji. Župni pastoral bi se obogatio biblijskim i obiteljskim grupama te sustavnim razlaganjem Katekizma Katoličke Crkve za odrasle. Također se naglasila važnost župnog vjeronauka. A kako bi mogli djelotvorno evangelizirati i izgrađivati kraljevstvo Božje u povijesti, Crkva i obitelj uvijek moraju ići zajedno.

Nakon predavanja, uključili su se i svećenici i iznijeli razmišljanja o problematici i poteškoćama katoličkih obitelji i kulturoloških utjecaja na iste. Nakon rasprave, biskup Župan osvrnuo se na dekret o spominjanju sv. Josipa u kanonu mise i pridržavanju uputa Kongregacije za bogoštovlje o prikladnom načinu pružanja znaka mira tijekom mise. Također je potaknuo i svećenike da koriste centar “Oazu Kraljice mira” i Pastoralni centar “Betaniju”.
Kratko se sudionicima obratio i povjerenik za misije vlč. Tomislav Debelić, potičući na veću svijest o potrebama misija i mogućnosti angažiranja mladih koji su prošli seminar animatora za misije.