Zagreb, 20. 3. 2002. (IKA) – Zagrebačka župa Sv. Josipa na Trešnjevci proslavila je blagdan svoga zaštitnika u utorak 19. ožujka svečanim koncelebriranim misnim slavljem kojega je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.
Nadbiskup je na početku propovijedi govorio o svetom Josipu kao radniku te o bijegu svete obitelji u Egipat, a zatim o njihovu povratku iz Egipta, što je dovelo do ozbiljnih, gotovo dramatičnih problema u radu Marijina zaručnika i Isusova poočima. Odlazeći u Egipat, Josip je bio prisiljen ostaviti svoj posao, tj. mjesto gdje je radio i tražiti novi posao ili, bolje rečeno, novo mjesto za rad. To se događa još jednom kad se vraća iz Egipta: ponovno ostavlja posao i ide ga tražiti drugdje. Nalazi ga u Nazaretu: baš na ovaj posao misli evanđelist kad govori o Isusu kao o sinu drvodjeljinu.
Ostaviti posao i tražiti posao, rekao je nadbiskup, to je problem koji se danas ne odnosi samo na fenomen emigracije, nego i na veoma proširenu pojavu nezaposlenosti i to u dvojakom smislu: onoga koji ne nalazi i onoga koji gubi posao.
Nadbiskup je upozorio na brojne i teške negativne posljedice nezaposlenosti koje dotiču dubinu duše pojedinca i njegovu obitelj. Žalosno pogađaju svijet mladih, mladiće i djevojke, njihovu budućnost, osobnu ili društvenu; uzrokujući odgađanje, a često i nemogućnost osnivanja obitelji. Unose u društveni suživot nesređenost i bijedu, klice napetosti i otuđenja, napast kriminala.
Dobro poznati i prošireni fenomen nezaposlenosti u našem gradu i zemlji, poručio je nadbiskup, traži hitno rješenje i izlaz iz ove preteške situacije. A tome, dodao je, može pripomoći i više vjere u zalihe koje posjedujemo, te usklađenija suradnja između različitih institucija i zainteresiranih strana, u cilju solidarnosti.
“Smatram da je u ovom prijelomnom i složenom trenutku, u kojem je rad posvuda stavljen na tešku kušnju od uznemirenog tržišta pred izazovom ‘globalizacije’, osobita zadaća Crkve, dakle i njezinih pastira, pozorno pratiti važne odluke koji mogu, u dobrom ili lošem smislu utjecati na budućnost zaposlenosti u našoj zemlji”, rekao je nadbiskup, dodavši da ono što se događa i o čemu se piše kad je riječ o privatizaciji i prodaji velikih poduzeća ne može, a da nas ne zanima: ne zbog svojih strukturalnih i tehničkih aspekata, nego zbog moralnih i etičkih zahtjeva za očuvanjem radnih mjesta tisuća radnika, a stoga i osiguranja primanja za tisuće obitelji.
“Pred zastrašujućom dimenzijom nezaposlenosti moguće je postaviti pitanje: kakva se važnost sa strane političkih čimbenika, na nacionalnoj i lokalnoj razini, daje održanju i stvaranju mogućnosti za rad? Je li to cilj koji zauzima dominantnu poziciju, ili se on lako podlaže drugim ciljevima, primjerice financijskim zahtjevima, pa bili oni i opravdani, ali ne jedini niti primarni?
Pitanje danas poprima posebnu težinu u slučajevima privatizacije poduzeća važnih za naše lokalno i nacionalno gospodarstvo koja su, usput rečeno, bila podignuta sredstvima zajednice. Nameće se spontano pitanje: je li prepoznata strateška važnost ovih poduzeća u nacionalnom proizvodnom sustavu? Traže li se partneri poduzetnici i ulagači koji bi osigurali sanaciju i proizvodnju? Ili smo usredotočeni samo na povećanje financijske dobiti, prihvaćajući sve one negativne posljedice koje obično prate konkurentsku prodaju?”, zapitao se nadbiskup. Upravo ekonomisti, prema nadbiskupovim riječima, koji nam se čine da razumiju samo hladni jezik brojeva, osjećaju dužnost pojasniti da je osoba kojoj se obraćaju čovjek u njegovoj cjelini: ne samo tehničar ili specijalist, nego čovjek sa svojom baštinom inteligencije i kulture. A ona je uvijek i nužno individualna i društvena u isto vrijeme, i plod je, ne samo onoga što u pojedincu dozrijeva tijekom njegova života, nego i onoga što se u narodu kao takvom razvija u daleko duljem i složenijem razdoblju njegove povijesti. U tom smislu, dodao je, nije neprikladno podcrtati vrijednost hrvatske posebnosti koja označava modalitet razvoja i inicijativu naših poduhvata. “Kada, dakle, gledamo na razne privatizacije, a među njima su i one koje nas neposrednije pogađaju, zašto se ne bismo upitali, trudimo li se zaista sačuvati industrijsku i kulturnu baštinu koju posjeduju ta poduzeća u hrvatskim rukama”, poručio je nadbiskup.
Na početku mise nadbiskupa je pozdravio župnik Josip Kuhtić.
Vjernici župe za blagdan su se pripremali devetnicom koju su vodili dr. Nikola Dogan, mr. Josip Krpeljević i dr. Milan Špehar. (j03504hr/kj)