Zagreb, (IKA) – „Judeokršćanska svjetlost” naziv je izložbe akademskog kipara i medaljera Damira Mataušića, otvorene u Kulturnom centru i galeriji „Šalom” u Radićevoj ulici 26, u srijedu 16. svibnja, a na koju se odazvao lijepi broj članova Hrvatsko-izraelskoga društva i pratitelja kulturnih događanja u gradu Zagrebu.
Nazočne je pozdravio te o opusu Damira Mataušića, kao jednoga od najznačajnijih stvaratelja u suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni prepoznatoga i na međunarodnoj razini, govorio predsjednik Hrvatsko-izraelskoga društva uvaženi likovni kritičar Milan Bešlić.
Podsjetio je da je upravo Mataušić legitimni nasljednik prof. Želimira Janeša kojega je kao njegov nekadašnji student naslijedio na Kiparskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu a na kojem desetljećima pedagoški djeluje odgajajući generacije mladih umjetnika. Podsjetio je i na njegovu najuspješniju stvaralačku dionicu u medaljerstvu i maloj plastici s više od 550 dvostrano kovanih medalja i malih plastika te više od 150 medalja kovanih u zlatu i srebru, između kojih se ističe više od 400 djela sakralnog opusa.
Govoreći o izloženim ostvarenjima – dvjema brončanim medaljama te pet lijevanih, poliranih i luminiranih reljefa u aluminiju, Bešlić je istaknuo da je ishodište i poveznica u duhu hrvatske i židovske kulture koje proizlaze iz istoga nadahnuća i vrijednosnoga sustava – Biblije. S obzirom da je na izloženim reljefima, koji su parafraza ljudskoga iskustva u odnosu na metafizičke odrednice, poput djela „Iskušenje”, „Bezdan”, „Znak”, „Gledanje” i „Zajedništvo”, upotrijebio svjetlo kao sastavni dio umjetničkog izričaja, Bešlić smatra da je upravo svjetlost gradbena komponenta kojom autor oblikuje svoja kiparska djela. „Možemo ustvrditi da je svjetlost ona nematerijalna komponenta u kiparevu djelu kojom izražava duhovnost religije kao univerzalne vjerske odrednice imanentne čovjekovoj prirodi u njezinoj općeljudskoj odrednici”, smatra Bešlić, zaključujući da je ono što osobito određuje Mataušićevo kiparstvo osebujna imaginacija oblikovana iznimnim kiparskim umijećem u vidljivim i nevidljivim tvorivima, u različitim metalima i u – svjetlosti.
Nazočnima se obratio i kipar Mataušić, istaknuvši da je upravo sakralni opus sastavni dio njegovog nadahnuća i stvaralaštva.
Ljepoti atmosfere zajedništva doprinio je prigodni koncert Helge Korbar na baroknoj violini te Franje Bilića na čembalu, koji su izveli djela Heiniricha Ignaza Franza Bibera te Salomonea Rossija Hebrea.