Uvodno bliblijsko čitanje: “Čuj, o Jahve, riječi moje,/ jecaje moje razaberi!/ Osvrni se na glas mog prizivanja,/ o Kralju moj i Bože moj,/jer tebe vruće zazivam!/ Jahve, zorom glas mi već čuješ,/ zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć./ Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:/ zlobniku nema boravka s tobom,/ opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom./ Mrziš sve što čine bezakonje/ i uništavaš lažljivce./ Varalica i krvopija/ Jahvi se gadi./ Po velikoj dobroti tvojoj/ unići ću u Dom tvoj;/ past ću ničice pred svetim Domom tvojim,/ Jahve, prepun poštovanja./ U svojoj me pravdi vodi/ poradi mojih dušmana,/ svoj put mi poravnaj pred očima./ U njihovim ustima iskrenosti nema,/ srce im je puno zloće;/ grlo im je grob otvoren,/ a jezikom laskaju./ Kazni ih, Bože!/ Nek propadnu oni i osnove njine,/ otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoše na tebe./ Nek se raduju svi što se utječu tebi,/ neka kliču sve dovijeka!/ Štiti ih, i nek se vesele u tebi/ koji ljube ime tvoje,/ jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš,/ dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš” (Ps 5).

1. “Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.” S tim se riječima Psalam 5 predstavlja kao jutarnja molitva i zato se dobro smješta u Pohvale, pjesmu vjernika na počeku dana. Osnovni ton te molitve je doduše označen težnjom i tjeskobom zbog opasnosti i gorčine koje nailaze. Ali se ne smanjuje pouzdanje u Boga koji je uvijek spreman poduprti svog vjernika kako se ne bi spotaknuo na životnom putu.
“Nitko, osim Crkve, ne posjeduje takvo pouzdanje” (Jeronim, Tractatus XIL in psalmos, 5,27; PL 26,829). A sveti Augustin svraćajući pozornost na naslov koji se daje psalmu, naslov koji u latinskoj verziji glasi: Za onu koja prima baštinu, tumači: “Riječ je, dakle, o Crkvi koja prima u baštinu život vječni, po našem Gospodinu Isusu Kristu, tako da posjeduje samoga Boga, prianja uz njega, i u njemu nalazi svoju sreću, prema onome što je napisano: ‘Blago ožalošćenima, oni će se utješiti” (Mt 5,4), (Enarr. in Ps 5: CCL 8,1,2-3).

2. Kao što se često događa u “prozbenim” psalmima upravljenim Gospodinu da nas oslobodi od zla, tri se lika pojavljuju u ovome psalmu. Ponajprije se pojavljuje Bog (stihovi 2-7), u psalmu istaknuti “Ti” kojemu se molitelj s pouzdanjem obraća. Pred zlima napornoga i možda opasnoga dana izbija sigurnost. Gospodin je dosljedan Bog, strog glede nepravda, protivan svakom kompromisu sa zlom: “Ti nisi Bog kom je nepravda mila” (stih 5).
Dugačak popis zlih likova – zlobnik, bezumnik, zločinac, lažljivac, krvopija, varalica – niže se pred Gospodinovim pogledom. On je Bog svet i pravedan i pristaje uz svakoga koji hodi putem istine i ljubavi, protiveći se onome “čiji putovi vode u smrt” (Izr 2,18). Vjernik se, stoga, ne osjeća sam i napušten kad se sučeljava s gradom, ulazeći u društvo i u zamršenost svakodnevnih događaja.

3. U stihovima 8-9 naše jutarnje molitve drugi lik, molitelj, sam se predstavlja s “ja”, otkrivajući da je cijela njegova osoba posvećena Bogu i njegovu “velikom milosrđu”. On je siguran da su vrata hrama, to jest mjesta zajedništva i Božje blizine, zakrčena za bezbožnike, a rastvorena pred njim. Ovamo on ulazi da okusi sigurnost božanske zaštite, dok vani bjesni zlo i slavi svoje prividne i prolazne trijumfe.
Iz jutarnje molitve u hramu vjernik prima nutarnji naboj da se sučeli s često neprijateljskim svijetom. Gospodin će ga sam uzeti za ruku i voditi gradskim putovima, dapače, “utri put”, kako kaže psalmist jednostavnom ali dojmljivom slikom. U hebrejskom izvorniku to se smireno pouzdanje temelji na dva izraza (hesed i sedagah): “milosrđe i vjernost” s jedne strane, i “pravda i spas” s druge. To su tipične riječi za slavljenje saveza koji sjedinjuje Boga s njegovim narodom i pojedinim vjernicima.

4. Evo se, naposljetku, na obzorju ocrtava lik trećeg sudionika te svakodnevne drame: to su neprijatelji, zlobnici, koji su već naslućeni u prethodnim stihovima. Nakon Božjega “Ti” i moliteljeva “ja”, sada su “oni” što označuje neprijateljsku masu, sliku zla u svijetu (stihovi 10-11). Njihova su lica ocrtana na temelju osnovnog elementa u društvenoj komunikaciji, riječi. Četiri čimbenika – usta, srce, grlo, jezik – izražavaju korjenitost zla usađenog u njihovo opredjeljenje. Njihova su usta puna himbenosti, njihovo srce neprestano spletkari zlobe, njihovo je grlo poput otvorena groba, spremno htjeti samo smrt, njihov je jezik zavodljiv, ali “pun otrova smrtonosnog” (Jak 3,8).

5. Nakon te grube i realističke slike izopačenosti koja vreba na pravednika, psalmist zaziva božansku kaznu u stihu (11), koju kršćanska liturgija izostavlja, želeći se tako uskladiti s novozavjetnom objavom milosrdne ljubavi, koja i zlima pruža mogućnost obraćenja.
Psalmistova molitva tu spoznaje svršetak pun svjetla i mira (stihovi 12-13), nakon mračnog upravo ocrtanog lika grešnika netom ocrtanog. Val smirenosti i radosti obavija onoga tko je vjeran Gospodinu. Dan koji se sada otvara pred vjernikom, makar označen mukama i brigama, imat će uvijek nad sobom sunce božanskog blagoslova. Psalmist koji poznaje dubinu srca i Božji način nema nikakve sumnje: “Jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš” (stih 13).