Istina je prava novost.

Južnoafrička BK oštro osuđuje korupciju

Pretoria, (IKA) – U nedavno objavljenom pastoralnom pismu posvećenu problemu korupcije, biskupi Južnoafričke biskupske konferencije, koja okuplja katoličke biskupe iz Republike Južne Afrike, Svazija i Bocvane, istaknuli su da korupcija nanosi štetu cijelome društvu.
“Kad mito postane način života javnih službenika, gospodarstvenika ili crkvenoga osoblja, njihove su prave odgovornosti zanemarene u potrazi za osobnom zaradom.” Dokument u nastavku opisuje kako korupcija dovodi do ciničnoga pogleda na druge, do nepovjerenja u ljude koji bi trebali biti časni i vodeći u društvu.
Nadbiskup Stephen Brislin u razgovoru za Radio Vatikan rekao je da je to pismo bilo potaknuto potrebom da se biskupi osvrnu na taj veliki problem koji je prisutan u cijelome svijetu, pa tako i na jugu Afrike. Istaknuo je da je upravo u njegovoj zemlji bilo mnogo slučajeva korupcije, a upravo u zemlji u kojoj je tako veliki broj siromaha to je još veći problem.
“Korupcija je potkradanje siromaha. Novac koji je skrenut u džepove korumpiranih osoba mogao je biti utrošen za izgradnju stanova za beskućnike, za zdravstvenu skrb o bolesnima ili za druge potrebe.” Za nadbiskupa Brislina korupcija je endemički problem, prisutna na svakoj razini društva, pa se na nju mora i gledati i boriti se na najširi mogući način.
Pastoralno pismo Južnoafričke BK navodi i riječi pape Franje da je korupcija najgori od svih grijeha, jer kad ona postane navika, otvrdnjava srce. Spominući taj navod, nadbiskup Brislin je istaknuo da je riječ o vrlo sebičnom činu koji “šteti cijeloj zajednici, te je otrov, zlo koje mora biti iskorijenjeno iz cijeloga društva.” Stoga su biskupi pozvali narod da se priključi međunarodnoj ekumenskoj akciji “Izložen” koja poziva pojedince da se uključe u borbu protiv korupcije. To pismo ujedno je i priprema za nadolazeće izbore u Južnoafričkoj Republici sljedećega travnja, kad će se obilježiti i 20. obljetnica demokracije u toj zemlji.
Usto, nadbiskup Brislin osvrnuo se i na onaj dio pastoralnoga pisma u kojem se poziva članove Crkve da ispitaju vlastita postupanja, osobito s obzirom na potrebu transparentnoga rukovanja novcem koji primaju za različite projekte, gdje je potrebno providjeti da se “u slučaju korupcije neodgodivo poduzmu odgovarajuće mjere.”

.