Rim, 23. 11. 1998. (IKA) – Posljednjih mjeseci u Italiji se sve više primjećuje da s protuzakonitim useljenjem stranaca, na talijanskim cestama raste i broj djevojaka strankinja prisiljenih na prostituciju. Prema istraživanju i izvješću Centra za nadgledanje brescianske policije, u Bresci je ta pojava osobito zamjetna, a policija procjenjuje da je čak 300.000 ljudi povezano s tim organiziranim kriminalom. Istodobno policija navodi da je najmanje 26.000 djevojaka strankinja prisiljenih na bavljenje prostitucijom, no u nekim se godišnjim razdobljima taj broj udvostruči ili čak utrostruči.
Tako zajednica “Papa Ivan XXIII” iz Riminija smatra da djevojaka koje se prostitucijom prodaju kao roblje ima najmanje 50.000, a prema istraživanju provedenom u Bresci čak 12% prostitutki zaraženo je virusom AIDS-a. Prema podacima te zajednice, prostitucijom se godišnje zaradi 3.200 milijardi lira, a djevojke strankinje prisiljene na prostituciju dolaze iz istočnoeuropskih zemalja, dok ih je ipak najviše iz Nigerije.
Don Oreste Benzi, utemeljitelj zajednice “Papa Ivan XXIII” dobro je poznat talijanskoj javnosti, jer se, zajedno s članovima te zajednice, već godinama bori za oslobođenje tih djevojaka iz toga kruga nasilja i iskorištavanja. Zbog sve većeg broja prostitutki na cestama, don Oreste diže svoj glas protiv te vrste “porobljavanja, jer je osobito sramotno te treba nešto učiniti za te jadne žrtve”. Don Oreste, osim što obilazi prostitutke na cesti i nagovara ih da prekinu s tom “djelatnošću”, smatra da bi i “vlasti morale odlučnije reagirati. U Riminiju smo bili svjedoci da je moguće smanjiti tu pojavu. No potrebno je čvrsto djelovati, trajno i često nadzirati kako bi se djevojke oslobodile ponajprije svodnika i onih koji ih ucjenjuju.” Tek kada svodnici završe u zatvoru, smatra don Oreste, djevojke će biti slobodne jer ih se boje. Don Oreste ne štedi policiju, te ističe da slabo radi, osobito zbog toga što svaka policijska postaja djeluje sama za sebe, ne surađujući s ostalima. “Smiješno je to što rade”, ističe don Oreste, “jer svi znaju da su djevojke protuzakonito u Italiji, zna se gdje rade, gdje žive, gdje spavaju.”
Prema njegovom prijedlogu, i kršćanska bi zajednica morala nešto učiniti, a ne ostati po strani. “Dovoljno bi bilo da se svaka župa, barem kao znak za Jubilej, založi za ‘oslobođenje’ jedne djevojke koju bi prihvatila, pružila joj dom i našla posao. Već bi time pola djevojaka bilo slobodno. Osim toga, kršćanska bi zajednica trebala odgojiti onih 9 milijuna muškaraca koji su im ‘mušterije’. Upravo zbog njih, bez obzira jesu li u braku ili ne, postoji taj organizirani kriminal. Stoga je to veliko područje odgoja i apostolata za kršćanske zajednice”, zaključio je don Oreste.