Vatikan, 20. 9. 1999. (IKA) – Poluslužbeni vatikanski dnevnik “L’Osservatore Romano” u broju od nedjelje 19. rujna, posvećuje cijelu stranicu razgovoru s umirovljenim zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Franjom Kuharićem pod naslovom “Kada je kardinal Alojzije Stepinac spasio 300 slovenskih svećenika od nacističkih progona”. Neposredni povod za razgovor bio je drugi pastirski pohod Ivana Pavla II. Sloveniji i proglašenje prvoga slovenskog blaženika biskupa Antona Martina Slomšeka. Vatikanski dnevnik kardinala Kuharića predstavlja kao “izravnog svjedoka” u čijem se svjedočenju “upoznaje povijest Katoličke crkve u nekadašnjoj Jugoslaviji”. Kardinal se tako u razgovoru prisjeća biskupa koje je osobno poznavao, osobito blaženoga kardinala Alojzija Stepinca te križevačkog biskupa Janka Šimraka koji je preminuo od posljedica mučenja nedugo nakon uspostave Titove komunističke vlasti. Kardinal se prisjeća i mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Čule, koji je devet godina proveo u strogom zatvoru, te umirovljenog biskupa dubrovačkog Josipa Marija Carevića, kojega su komunisti divljački mučili i ubili g. 1944. Kardina Kuharić se potom prisjetio ljubljanskog nadbiskupa Antona Vovka kojeg su komunisti polili benzinom s namjerom da ga živa zapale, pri čemu je zadobio teške opekline na tijelu, no vjernici su mu uspjeli spasiti život, potom njegova nasljednika nadbiskupa Jožefa Pogačnika te pomoćnoga ljubljanskog biskupa Stanislava Leniča, brojnih svećenika, biskupijskih i redovničkih, koji su bili u komunističkim zatvorima, od kojih neki i po 16 godina.
Središnji dio razgovora posvećen je liku kardinala Stepinca i velikoj pomoći koju je on pružio slovenskim svećenicima. Podsjećajući kako je “kardinal Alojzije Stepinac u tijeku II. svjetskog rata uvijek dizao svoj glas u prilog dostojanstva svake osobe bez obzira na njezinu vjersku ili etničku pripadnost i njezino političko uvjerenje”, kardinal Kuharić ističe: “Kada su nacisti okupirali dio Slovenije, protjerali su stotinjak svećenika i mnoštvo vjernika, blaženi kardinal Alojzije Stepinac znao je pokazati veliku osjetljivost prema trpljenjima naše braće u potrebi. Vrlo je dirljivo pismo koje je blaženik uputio župnicima svoje nadbiskupije, pozivajući ih da prime prognane slovenske svećenike. Hrvatske vlasti nisu postavljale zapreke svećenicima koji su primali svoju subraću u svoje župe. Bila je organizirana pomoć i za ostale slovenske izbjeglice, kojima je blaženik osobno pružio pomoć. Osim pružanja pomoći slovenskim izbjeglicama u svojoj nadbiskupiji blaženik se zauzimao kod ostalih hrvatskih biskupa, pišući im u svojstvu predsjednika biskupske konferencije, kako bi zajamčio pomoć izbjeglicama iz Slovenije. Zagrebačka nadbiskupija je tako primila oko 300 svećenika iz Mariborske biskupije… Na taj su način slovenski svećenici koji su stigli u Hrvatsku spašeni od nacističkih koncentracijskih logora i smrti”. Kardinal Kuharić pri tome ističe kako je bilo slučajeva i da su slovenski svećenici završili u koncentracijskom logoru u Jasenovcu pod optužbom da su surađivali s komunistima, odnosno Titovim partizanima te da je u tome logoru živote izgubilo sedam slovenskih svećenika, bez ikakva suđenja. “Nadbiskup Alojzije Stepinac energično je osudio taj zločin. Upravo to je bio jedan od razloga zbog kojeg je skupina slovenskih svećenika nakon njegova proglašenja blaženim, 3. listopada protekle godine, u znak zahvale hodočastila grobu blaženika u zagrebačkoj katedrali”, rekao je kardinal Kuharić.
Odgovarajući na novinarski upit o značenju dvojice novih blaženika, kardinala Stepinca i biskupa Slomšeka, za vjernike koji se spremaju ući u treće tisućljeće, kardinal Kuharić ističe kako su “sveci najbolji primjer za Crkvu i svijet”. “Oni nam svjedoče što znači biti Isusov učenik i živjeti prema Evanđelju. To je poruka koju našem dobu upućuju blaženi Alojzije Stepinac i biskup Anton Martin Slomšek… Ta dva velika biskupa živjela su u različitim vremenima, u različitim društvenim, kulturalnim i političkim prilikama. Koliko su više kršćani sveti toliko su više sposobni promijeniti svijet, donijeti svjetlo i kvasac Evanđelja u povijest, pomažući čovječanstvu otkriti Boga i njegovu ljubav očitovanu na osobit način u Isusu Kristu”, rekao je kardinal Kuharić, dodajući kako bi “pastoralni djelatnici, namjesto da se previše pouzdaju u vlastite sposobnosti i vlastite vještine ili suvremena tehnička sredstva koja su im na raspolaganju, trebali u vlastitom djelovanju više računati na Božju milost: biti u većoj mjeri otvoreni mudrosti, snazi i svjetlu Duha Svetoga. Molitva bi morala biti izvor snage svakog pastoralnog poduhvata, pokretačka snaga svakoga pastoralnog zauzimanja. Primjer tog stava pružaju nam Alojzije Stepinac i Anton Martin Slomšek, predstavljajući u Crkvi kompas… kako bi ona mogla izvršiti svoje poslanje i u ovome povijesnom trenutku”.
Kardinal Kuharić u razgovoru iznosi i osobna razmišljanja o Europi trećeg tisućljeća. Ustvrdivši kako u Europi žive narodi koji imaju vlastiti identitet, vlastitu povijest i vlastiti jezik, kardinal ističe da ih sve ujedinjuje evanđelje, unatoč postojećim razlikama među kršćanima. Evanđelje “mora biti nadahnjujuća odrednica europske unije, koja znači također jednakost; jednake mogućnosti za sve europske narode… Ako se narodi i države ujedinjuju samo iz materijalističkih interesa, to će jedinstvo biti lišeno duše i srca, s opasnim posljedicama za slobodu i pravo osobe i cijelih naroda, na prvome mjestu onih malih i manje sretnih… Vizija Europe Ivana Pavla II., koja se podudara s onom blaženog Stepinca, ističe poštivanje svake osobe, od začeća do prirodne smrti; zahtjev za poštivanje kršćanske duše kontinenta; zahtjev za poštivanjem istine o čovjeku i narodima, pravdom, vjerskim i ljudskim vrijednostima, jednakosti; zahtjev za moralnim vladanjem u gospodarstvu, politici, razvoju, javnim glasilima. Ujedinjena Europa mora imati mjesto za velike i male, za bogate i siromašne. To vrijedi kako za osobe tako i za narode”, rekao je kardinal Kuharić.