Zagreb, 3. 6. 2000. (IKA) – “Kako se danas postaje kršćanin u Europi” bila je tema kongresa Europske katehetske ekipe, koji je od 25. do 30. svibnja održan u Bautzenu (Schmochtitz) kod Dresdena u Njemačkoj. U radu kongresa sudjelovalo je osamdesetak katehetskih stručnjaka iz cijele Europe. Iz Hrvatske su sudjelovali dr. Milan Šimunović, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK i docent na Teologiji u Rijeci, te dr. Alojzije Hoblaj, viši savjetnik u NKU HBK i docent na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.
Naglasak u radu kongresa stavljen je na kršćansku inicijaciju, posebno onu koja se ostvaruje u katekumenatu. Predavanja i rasprava istakli su složenost kršćanske inicijacije odnosno katekumenata u suvremenoj kulturi koja je uvelike obilježena “odsutnošću Boga”. U Europi sve više raste broj osoba koje se izjašnjavaju da ne pripadaju nekoj konfesiji. Sve više je i onih koji ne očekuju odgovore na bitna životna pitanja. Iskustvo zemalja s bivšim komunističkim sustavom, napose ono u Istočnoj Njemačkoj, gdje je dugogodišnji ateistički odgoj ostavio duboki trag, ima velike sličnosti i sa situacijom u zapadnim zemljama, gdje dolazi do izražaja činjenica da se može “sasvim normalno živjeti bez Boga”. Tako se u Europi rađa “treća konfesija” onih koji se gotovo udaljuju od svakog oblika institucionalne vjere. Temeljno je pitanje: Kako otvoriti put pristupa kršćanskoj vjeri u pluralnoj, kritičkoj, perpleksnoj i areligioznoj kulturi, koja se naizgled opire svim pokušajima #!misionarenja#!, čak i sljedbi, i koja se za Crkvu predstavlja kao “situacija dijaspore”. U perspektivi “nove evangelizacije” Europe neophodna je strpljiva i intenzivna briga u vidu osposobljavanja za pronalaženje novih putova približavanja spomenutoj “trećoj konfesiji”.
Kršćanska inicijacija bi trebala doživjeti reviziju i s obzirom na cilj koji želi postići. Nije riječ o uvođenju u neku instituciju nego u zajednicu vjere, izgrađujući u katekumenu svijest osobne odluke i pripadnosti Isusu Kristu u Crkvi. Za ostvarivanje toga cilja danas je potrebno prevladavati dosadašnje često formalističke oblike inicijacije i naročito treba insistirati na dinamičnom shvaćanju vjere u kršćanskoj zajednici. Katehetska pedagogija mora isticati one modele inicijacije koji su svojstveni izvornom katekumenatu (razmišljanje o Božjoj riječi, obraćenje, osobno iskustvo, liturgijsko slavlje pojedinih etapa, molitva i pratnja zajednice), a ne isključivo intelektualnu dimenziju. Pozornost treba staviti na odrasle koji su u punom ljudskom smislu naslovnici kršćanske poruke, te razmišljati o različitim oblicima (re)inicijacije odraslih, počevši od roditelja prigodom njihovog traženja sakramenata za svoju djecu, do utemeljenja tzv. obiteljske kateheze koja se izvodi u pojedinim skupinama po obiteljima.
Hrvatski su sudionici u radu Kongresa dobili dojam da se na području kršćanske inicijacije događa intenzivno previranje i gibanje unutar Europe, koja padom nataliteta sve više #!stari#!. Ona proživljava velike kulturalne promjene unutar procesa globalizacije koji, uz ostalo, uključuje i veliku migraciju, utjecaj istočnjačkih religija i običaja, što pogoduje #!razvodnjavanju#! kršćanskog identiteta, a osobito pripadnosti Crkvi. Svi spomenuti procesi su na određeni način već prisutni i u Hrvatskoj, ili se pak očekuje njihovo zaoštravanje. Ipak se može reći da u teološko-katehetskom premišljanju ne zaostajemo, čak štoviše naša Crkva ima niz izvornih pokušaja i inicijativa koje, u usporedbi sa onim europskim, ništa ne zaostaju ili čak u nekim elementima prednjače.
Šira rasprava u našoj pastoralno-katehetskoj javnosti povest će se o svim tim pitanjima na Katehetskoj ljetnoj školi u Splitu, od 29. do 31. kolovoza.