Kako je i Crkva djevičanska majka?

1. Crkva je Majka i Djevica. Koncil joj, nakon što je ustvrdio da je i ona Majka po Marijinom uzoru, pridaje naslov Djevice ovako tumačeći značenje: “Ona je i Djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru danu Zaručniku, i nasljeđujući Majku svoga Gospodina, krepošću Duha Svetoga djevičanski čuva neokrnjenu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav” (LG, 64).
Marija je dakle također uzor djevičanstva i za Crkve. Kad je o tome riječ, treba pobliže naznačiti da djevičanstvo Crkvi ne pripada u strogom smislu riječi, jer ne predstavlja životno stanje velike većine vjernika. Doista, snagom providnosnog Božjeg nauma najčešće je življenje u braku, te možemo reći da je to životni put većine onih koji su pozvani na vjeru. Dar djevičanstva pridržan je ograničenom broju vjernika koji su pozvani na posebno poslanje unutar crkvene zajednice.
Ipak, slijedeći nauk svetoga Augustina, Koncil smatra da je Crkva djevica u duhovnome smislu neokrnjenosti vjere, nade i ljubavi. Znači da Crkva nije djevica u tijelu svih svojih članova, ali posjeduje duhovno djevičanstvo (“virginitas mentis”), upravo “neokrnjenu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav” (In Io. Tr. 13,12, PL 35,1499).
Konstitucija Lumen gentium trudi se dakle podsjetiti da Marijino djevičanstvo, uzor crkvenoga djevičanstva, sadrži i tjelesno značenje po kojemu ona djevičanski zače Isusa po Duhu Svetome, bez muškarčeva udjela.
Marija je tijelom i srcem djevica, što se vidi iz onoga što je odlučno izrazila u času Navještenja: da namjerava živjeti u dubokoj bliskosti s Gospodinom. Stoga ona, koja je nazvana “Djevicom među djevicama”, bez sumnje svima predstavlja najviši primjer kreposti čistoće i potpunog predanja Gospodinu. Ali posebno se njome nadahnjuju kršćanske djevice i svi koji se korjenito i isključivo posvećuju Gospodinu u različitim oblicima zavjetovanoga života.
Tako Marijino djevičanstvo, nakon što je izvršilo važnu ulogu u djelu spasenja, nastavlja blagotvorno utjecati na život cijele Crkve.

3. Ne zaboravljamo da je prvi i uzvišeni uzor svakoga kreposno čistog života doista sam Krist. Marija ipak predstavlja osobiti uzor djevičanstva življenog iz ljubavi prema Gospodinu Isusu.
Ona ohrabruje sve kršćane da posebnim zalaganjem kreposno žive prema vlastitom staležu. I da se povjeravaju Gospodinu u različitim životnim okolnostima. Ona, koja je uzvišeno svetište Duha Svetoga, pomaže vjernicima da otkrivaju svoje tijelo kao hram Božji (Usp. 1 Kor 6,19), te da poštuju njegovu plemenitost i svetost.
Mladi gledaju u Djevicu tražeći pravu ljubav i zazivaju njezinu majčinsku pomoć da bi ustrajali u kreposti.
Marija podsjeća supružnike na osnovne vrijednosti braka, pomažući im svladati napast obeshrabrenja i strasti koje pokušavaju zarobiti njihova srca. Njezino potpuno predanje Bogu za njih predstavlja snažni poticaj živjeti u uzajamnoj vjernosti, nikad popustiti pred teškoćama koje prijete bračnome zajedništvu.

4. Koncil potiče vjernike ugledati se u Mariju kako bi nasljedovali “djevičanski neokrnjenu” vjeru, nadu i ljubav.
Sačuvati neokrnjenu vjeru, to je odgovorni zadatak za svu Crkvu koja je pozvana na trajnu budnost makar je to stajalo borbi i žrtava. Doista, vjeru Crkve ne ugrožavaju samo oni koji odbijaju poruku Evanđelja, nego osobito oni koji, prihvaćajući samo dio objavljene istine, odbacuju u cjelini prihvatiti svu baštinu vjere Kristove Zaručnice.
Ta napast, koja se u Crkvi javlja od samoga njezina početka, nažalost je i dalje prisutna u njezinu životu, navodeći na samo djelomično prihvaćanje Božje objave ili na tumačenje riječi Božje u suženome značenju i proizvoljno, u skladu s vladajućim raspoloženjem i osobnim željama. Cjelovito prianjajući uz riječ Gospodinovu, Marija predstavlja za Crkvu nenadmašivi uzor “djevičanski neokrnjene” vjere koja poučljivo i ustrajno prihvaća cjelinu objavljene istine. Ona ustrajnim zagovorom pribavlja Crkvi svjetlo nade i žar ljubavi, te kreposti u kojima je za svoga zemaljskog života svima bila neusporedivi uzor.