Kako je Marija posrednica?

1. Među naslovima koji se pridaju Mariji u crkvenom bogoslužju, osma glava konstitucije Lumen gentium spominje naslov “Posrednica”. Premda neki koncilski oci nisu potpuno pristali uz taj izbor (usp. Acta Synodalia III,8,163-164), taj je naziv bio isto tako umetnut u Dodogmatsku konstituciju o Crkvi, kao potvrda vrijednosti istine koju izražava. Ipak, nastojalo se ne povezati ga ni s kojom posebnom teologijom posredništva, nego ga samo staviti u popis među druge naslove priznate Mariji.
Koncilski tekst, uostalom, već donosi sadržaj naslova “Posrednica”, kad tvrdi da Marija “svojim mnogostrukim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja” (LG 62).
Kako podsjeća enciklika Redemptoris Mater “Marijino posredništvo je tijesno povezano s njezinim majčinstvom i posjeduje specifično majčinsko obilježje koje je uzdiže iznad posredovanja drugih stvorenja” (38).
S te točke gledišta, ona je jedinstvena i osobito snažna.
2. U poteškoćama koje su očitovali neki koncilski oci glede izraza “Posrednica”, isti se Koncil pobrinuo odgovoriti da je Marija za nas “Majka u redu milosti” (LG 61). Podsjećamo da je Marijino posredništvo duboko označeno njezinim božanskim majčinstvom. Priznanje posredničke uloge je, osim toga, uključeno u izraz “Majka naša”, koji predlaže nauk o marijanskom posredništvu, stavljajući naglasak na majčinstvo. Konačno, naslov “Majka u redu milosti”, razjašnjava da Djevica surađuje s Kristom u duhovnom rađanju čovječanstva.
3. Marijino majčinsko posredništvo ne potamnjuje jedinstveno i savršeno Kristovo posredništvo. Koncil, doista, nakon što je Mariju spomenuo kao “Posrednicu”, nastoji objasniti: “To se shvaća tako, da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika” (LG 62). S tim u svezi navodi poznati tekst Prve poslanice Timoteju: “Jer, jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi,čovjek – Isus Krist, koji sebe samoga dade kao otkup za sve” (2,5-6).
Koncil, osim toga, tvrdi da “majčinska Marijina uloga prema ljudima nikako ne potamnjuje i ne umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu” (LG 60).
Daleko stoga od toga da bi Marija bila zapreka u vršenju jedinstvenoga Kristova posredništva, ona dapače ističe njegovu plodnost i snagu. “Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne nastaje iz neke nužde, nego iz Božje dobrohotnosti, te izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu posredništvu, potpuno zavisi od njega i iz njega crpe svu snagu” (LG 60).
4. Od Krista proizlazi vrijednost Marijina posredništva i stoga spasonosni utjecaj Blažene Djevice “nikako ne prijeći neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakšava” (ondje). Bitno usmjerenje Kristu “Posredničina” djelovanja potiče Koncil preporučiti vjernicima utjecati se Mariji “da se poduprti tom majčinskom pomoći jače sjedine s Posrednikom i Spasiteljem” (LG 62).
U proglašavanju Krista jedinim Posrednikom (usp. 1 Tim 2,5-6), tekst poslanice svetoga Pavla Timoteju, isključuje svako drugo usporedno posredništvo, ali ne podređeno posredništvo. Doista, prije isticanja jedinog i isključivog Kristova posredništva, autor preporuča “da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude…” (2,1) Nisu li možda molitve oblik posredništva? Dapače, prema svetom Pavlu, jedino Kristovo posredništvo treba promicati druga ovisna i ministerijalna posredništva. Proglašujući jedinstvenost Kristova posredništva, Apostol nastoji isključiti samo svako samostalno ili natjecateljsko posredništvo, ne druge sukladne oblike s neograničenom vrijednošću Spasiteljeva djela.
5. U Kristovu posredništvu moguće je sudjelovati u različitim okvirima spasiteljskog djela. Lumen gentium nakon što je potkrijepio da se “nijedan stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem”, pokazuje kako je stvorenjima moguće vršiti neke oblike posredništva u ovisnosti s Kristom. Zapravo tvrdi: “Kao što u Kristovu svećeništvu na različne načine učestvuju i sveti službenici i vjerni narod, i kao što se jedna Božja dobrota na različite načine razlijeva u stvorove, tako i jedino posredništvo Otkupitelja ne isključuje, nego pobuđuje kod stvorova različitu suradnju koja zahvaća iz jednoga izvora” (LG 62).
U toj volji pobuditi sudjelovanje u jedinom Kristovu posredništvu, očituje se besplatna Božja ljubav koja želi podijeliti ono što posjeduje.
6. Što je zapravo Marijino majčinsko posredovanje ako ne Očev dar za čovječanstvo? Evo zašto Koncil zaključuje: “Tu podređenu Marijinu ulogu Crkva bez kolebanja priznaje, neprestano je doživljuje i preporučuje srcu vjernika…” (ondje).
Marija ostvaruje svoje majčinsko djelovanje u trajnoj ovisnosti od Kristova posredništva i od Njega prima sve ono što njezino srce želi dati ljudima.
Crkva, u svom zemaljskom hodočašću, “trajno” doživljava snagu djelovanja “Majke u redu milosti”.