Istina je prava novost.

"KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI"

Papine riječi uz molitvu "Kraljice neba" u nedjelju 27. svibnja 2001.

Predraga braćo i sestre!

1. Danas se u Italiji i u drugim zemljama slavi Uzašašćce Isusovo na nebo. Tradicinalni dan bio bi prošli četvrtak, ali zbog pastoralnih razloga svetkovina je prenesena na današnju nedjelju.
Isusovo uzašašće je događaj koji je ostavio neizbrisiv trag u sjećanju prvih učenika, tako da je posvjedočeno u Evanđeljima i u knjizi Djela apostolskih. Četrdeset dana nakon uskrsnuća Isus je odveo svoje učenike na Maslinsku goru brdo, “prema Betaniji” i “dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo” (Lk 24,50-51). Naravno da su oni ostali gledati uvis, ali odmah bijahu upozoreni od dva anđela: “Što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo” (Dj 1,11).

2. “Kako na nebu tako i na zemlji”: te riječi koje svakodnevno ponavljamo u molitvi Očenaša, dobro izražavaju novo stanje učenikâ, preobraženih iskustvom Kristova vazmenog otajstva. Oni su istodobno građani zemlje i neba.
Krist je, doista, u sebi stvorio most između neba i zemlje: On je posrednik između Boga i čovjeka, između kraljevstva nebeskoga i svjetske povijesti. Ujedinjeni s njim u samom njegovu Duhu, vjernici tvore novu zajednicu, Crkvu, čija je narav istodobno vidljiva i duhovna, hodočasnička u svijetu i sudionica u slavi nebeskoj (usp. Lumen gentium, 8.48-51).

3. Među svim stvorenjima, Presveta Marija bila je više od svih pridružena tom otajstvu. Kao nova Eva od koje je rođen novi Adam, ona pokazuje put našeg zauzimanja na zemlji; istodobno, pošto je bila uznesena na nebo dušom i tijelom, poziva nas težiti prema našoj pravoj domovini, gdje nas očekuje punina života u ljubavi Jednoga i Trojstvenoga Boga.
Crkva, dok izlazi na pučinu oceana novoga tisućljeća, ne gubi iz vida polarnu zvijezdu koja usmjeruje njezinu plovidbu. Ta je zvijezda Krist, Gospodar vjekova. Uz njega je njegova i naša Majka koja ne prestaje pratiti svoju djecu na njihovu zemaljskom hodočašću. Nju gledajmo s iskrenom nadom. Njoj povjerimo očekivanja i naume Crkve onako kako su iskrsli u izvanrednom konzistoriju koji je upravo zaključen. Od nje molimo za cijeli svijet dar mira, dok obnovljenim pouzdanjem pjevamo “Kraljice neba”.