Schöneiche, (IKA) – Seminar za pastoralne suradnice i suradnike iz hrvatskih katoličkih misija iz Njemačke o temi “kako odgajati mlade u vjeri” održan je od 5. do 9. ožujka u Schöneiche nedaleko od Berlina, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Oko 37 sudionika pozdravio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić izražavajući radost što je ovogodišnji seminar posvećen upravo radu s mladima. Doc. dr. Ana s. Thea Filipović, članica družbe Naše Gospe iz Zagreba, u tijeku seminara govorila je o psiho-socijalnom razvoju mladih u zrelom pubertetu i odgoju u vjeri, o odnosu mladih prema središnjim temama kršćanske vjere (Bog, Isus Krist i Crkva) te o mladima i euharistiji. Pastoralni teolog dr. Adolf Polegubić iz Frankfurta govorio je o vjernicima pred izazovom dijaloga i opraštanja.

“Katehetsko djelovanje Crkve oduvijek se usmjeravalo prema mogućnostima, potrebama i zahtjevima pojedinih životnih dobi. Vjera je čin koji prožima čitavu osobu i zato sudjeluje u razvoju osobe koji se ostvaruje kroz čitav život. Svako razdoblje života povezano je s novim zadacima, u kojima vjera stoji pred izazovima. Kateheza kao odgoj vjere mora, dakako, poznavati i poštivati obilježja i posebne mogućnosti pojedinih životnih dobi. Kada je riječ o mladima, onda je u srcu religioznog odgoja i kateheze mladih izričita ponuda Krista iz Evanđelja, ponuda upućena svim mladima po mjeri mladih, uz obzirno shvaćanje njihovih problema. Pretpostavka dobro diferenciranog pristupa u religioznom odgoju i katehezi mladih jest poznavanje temeljnih obilježja njihova psiho-socijalnog razvoja. Na temelju tih obilježja moguće je shvatiti mogućnosti i ograničenja religioznog odgoja i kateheze u mladenačkoj dobi te jasnije prepoznavati, odrediti i usmjeriti njihove ciljeve, sadržaje i metode”, kazala je dr. s. Filipović, dodavši kako s otkrivanjem vlastite nutrine i duševnog života u pubertetu raste i sposobnost kritičkog promatranja ne samo vlastitog, nego i tuđeg duševnog života.
Govoreći o mladima i temeljnim sadržajima vjere, dr. s. Filipović istaknula je kako je mladenačka slika Boga u većini slučajeva više obilježena prirodnom religioznošću nego Novim zavjetom. “Neki religijski pedagozi zato smatraju da u vjeronauku i katehezi pubescenata treba najprije govoriti o Bogu Stvoritelju i Začetniku svemira i svijeta koji se objavljuje u ljudskoj povijesti i sudbinama ljudi, a tek onda o Bogu Ocu Isusa Krista. Kako god taj pristup bio važan, ipak treba upozoriti da kateheza i vjeronauk nipošto ne smiju ostati isključivo na govoru o Bogu filozofa i Bogu religija. S tim govorom treba povezati povijest spasenja i pomoći mladima da već u Starom zavjetu prepoznaju povezanost između stvaranja i otkupljenja. Bog koji je izveo narod iz ropstva vrijedan je povjerenja zato što je on ujedno stvoritelj neba i zemlje. Povezivanje stvaranja i oslobođenja (otkupljenja) u kojemu se pojavljuje Bog Izlaska ipak ne znači da mladi tom Bogu Biblije neće postavljati teška pitanja, prije svega pitanje o tome kako će riješiti problem zla”, kazala je. U nastavku je istaknula kako je važna susretišna točka između mladih i Crkve upravo njezino istupanje i zalaganje za socijalnu pravdu, njezino zauzimanje pozicije u korist slabih, siromašnih, obespravljenih i zakinutih. “U tom pogledu dobro je u radu s mladima iskoristiti novije crkvene dokumente o katoličkome socijalnom nauku, koji mogu biti poticaj i na vlastiti socijalni angažman. Bilo bi pogrešno mladenački interes za socijalna pitanja i odgovarajuću orijentaciju crkvenog djelovanja unaprijed okvalificirati kao horizontalizam. Upravo se kod velikih mistika koji su bili tako blizu Bogu uvijek može uočiti intenzivan angažman i okretanje ljudima. S druge strane mladima treba ukazati i na to da socijalnom angažmanu ubrzo ponestane snage ako se trajno ne hrani molitvom i ne nadahnjuje se motivacijom vjere i ljubavi prema Kristu. Kako god to bilo zahtjevno, mladima treba nastojati posredovati iskustvo da vjera ulijeva i ljubav prema Crkvi, i to ne zato što bi ona već bila savršena, nego zato što joj je Gospodin unatoč svim njezinim slabostima darovao svoga Duha. Mladi će ozbiljno shvatiti pitanje Crkve tek onda kada shvate da su i oni sami Crkva te da ih njezine manjkavosti i pogreške ne priječe da sami budu što bolja i što uvjerljivija Crkva”.
U trećem predavanju o mladima i euharistiji dr. s. Filipović kazala je kako odnos mladih prema euharistiji nije moguće definirati jednoznačno, jer i sam pojam “mladi” nije jednoznačan. “Tek kada si posvijestimo što za nas same znači euharistija i koje su nam dimenzije euharistije osobito važne, moći ćemo shvatiti i moguće razlike između vlastitih očekivanja i poimanja mladih, a možda i korigirati, upotpuniti i produbiti vlastito shvaćanje euharistije. Na temelju generacija kojima pripadamo, religioznog odgoja koji smo primili, teologije koju smo učili i duhovnosti koju smo njegovali, među nama je moguće susresti poimanja euharistije s prilično različitim naglascima”. Potom je govorila o značenju euharistije za pojedinca, o euharistiji koja stvara zajedništvo te o socijalnoj dimenziji euharistije.
Dr. Polegubić kazao je kako dijalog, opraštanje i pomirenje spadaju u same temelje djelovanja Crkve i to kako na institucionalnoj razini, tako i na razini zauzetosti svakoga vjernika u crkvenom i društvenom poslanju. Dijalog je ujedno osnovni preduvjet istinske komunikacije između ljudi, bez obzira na njihove vjerske, nacionalne, političke ili neke druge razlike. Dijalog i opraštanje stoga će biti i ostati trajna zadaća i izazov za vjernike u Hrvatskoj, a upravo po takvom njihovu djelovanju prepoznat će se njihovo autentično življenje vjere bilo da djeluju kao pojedinci ili udruženi u svojih 50-ak privatnih vjerničkih društava u Hrvatskoj. Pritom je vrlo važno da vjernici u Hrvatskoj neprestano ulažu u svoju izgradnju i to sudjelovanjem na raznim seminarima, predavanjima, simpozijima posvećenima posebno temama dijaloga, opraštanja i pomirenja. Biti i ostati na tragu dijaloga i opraštanja za vjernike praktično znači da budu ljudi ljubavi i vjere, jer “čovjek vjere ne može ne biti i čovjek dijaloga i ekumenizma”. Takvim svojim zauzetim djelovanjem izravno utječu na stvaranje novih i pravednijih odnosa kako u Hrvatskoj tako i u svijetu te ostvaruju svoju temeljnu zadaću ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Za nadati se da će takvo djelovanje u budućnosti biti još djelotvornije, rekao je.

U tijeku seminara upriličeno je studijsko putovanje u Berlin, a potom je sudionike u šetnju ulicom Unter den Linden, te Branendenburškim vratima i Reichstagu poveo II. tajnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu Daniel Glunčić. Prema protokolu u Veleposlanstvu RH u Berlinu sudionike je trebala primiti veleposlanica dr. Vesna Cvjetković Kurelec, koja je, kako je bilo kazano, bila spriječena obvezama, te je sudionike pozdravio opunomoćeni ministar toga Veleposlanstva Slavko Novokmet. Kasnije se priključila i veleposlanica koja je sudionicima zahvalila na svemu što čine u hrvatskim katoličkim misijama. Delegat Bebić joj je uz prigodnu riječ uručio dar. Misa je služena u crkvi Sv. Sebastijana u Berlinu u kojoj se Hrvati okupljaju na središnje misijsko misno slavlje. Misu je predvodio voditelj HKM Berlin i njemački župnik fra Petar Čirko, zajedno s delegatom Bebićem i fra Matom Puđom, koji zajedno s fra Radoslavom Tolićem kao misijski vikar djeluje u toj misiji. Na poziv župnika Čirka za sudionike je upriličena večera u tijeku koje je on upoznao nazočne sa stanjem u HKM Berlin.
U sklopu seminara upriličeno je predstavljanje triju knjiga stalnoga đakona u Hrvatskoj katoličkoj misiji Giessen Mate Valjana “Uvijek na putu”. Riječ je o razmišljanjima uz nedjeljna i blagdanska Evanđelja za godine A, B i C, u izdanju HKM Giessen i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog.