Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama (Iv 1, 14)

Poštovani slavitelji Božića, braćo i sestre!
Navedena rečenica koju je na početku svojih evanđeoskih zapisa napisao sv. Ivan, Isusov učenik kojeg je najviše ljubio (Iv 13, 23) najbolja je definicija Božića. Moramo navesti definiciju jer nam ona pomaže da ne odlutamo u neka periferna i manje važna shvaćanja ovog najradosnijeg kršćanskog blagdana.
Živimo u vremenu kad se u javnosti spominje Božić, ali često u sasvim profanom kontekstu zaboravljajući njegov otajstveni sadržaj. Riječ Božja nije samo izgovorena da se može čuti i nije samo zapisana da se može pročitati, ona je utjelovljena, ona je postala čovjekom, ona je postala jednim od nas u osobi Isusa iz Nazareta. Tom velikom otajstvu Božje ljubavi prema čovjeku neizmjerno se radujemo. Svoju radost izražavamo pjevajući i slušajući naše božićne popijevke za koje neki kažu da spadaju među najljepše na svijetu. Nema gotovo nijedne, a da se u njoj ne spominje radost, veselje (Radujte se narodi…Veselje ti navješćujem…i sl.). No ipak, proslava Božića ne smije nam proteći samo u pjevanju i slušanju pjesama. Bog je svakome od nas uputio svoju riječ. Već nam obična ljudska pristojnost i uljudba nalažu da odgovorimo toj Riječi. Čovjek iz svoje slobode može odgovoriti ili ne odgovoriti, ali ni naše riječi ne smiju biti isprazne, ne smiju biti samo izgovorene. Ne moramo ih ni riječima izgovarati, ali ih kao slavitelji Božića moramo živjeti, moramo ih svojim životom odražavati.
Slaveći utjelovljenu Riječ Božju upitajmo se kakve su naše riječi koje izgovaramo ili pišemo?! Jesu li istinske ili lažne?! Možda čak i klevetničke?! Jesu li to riječi koje drugoga vrijeđaju, koje šire mržnju ili su riječi dijaloga, prijateljstva, riječi koje ljude zbližavaju. Mogu li psovačke i prostačke riječi, koje često čujemo čak i u našim javnim medijima, koji su dostupni i djeci, učiniti svijet boljim? Mogu li odgojno djelovati na djecu i mlade? Mogu li one smanjiti nasilje među mladima u školi, u obitelji, među navijačima na sportskim stadionima i sl. Ili su već nepristojne riječi, riječi koje vrijeđaju, izazov za nasilje? Neki bi to čak htjeli opravdati folklorom ili kulturom. Ako bi to bila kultura, onda smo zaboravili značenje te riječi.
Utjelovljena Riječ Božja poziva nas na nasljedovanje, i po tome koliko slijedimo svojim životom taj put, mi pokazujemo koliko smo vjernici, koliko smo kršćani. Božić nam doista može biti jedan velik ispit savjesti i nadahnuće za još hrabriji hod za Isusom iz Nazareta čiji poziv je upućen svakom čovjeku. Ne smije nam se dogoditi da bi se možda i na nama ispunile riječi svetoga Ivana: “Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše” (Iv 1, 10-11).
Svima Vama želim da se u vašem životu ostvari sljedeća rečenica: “A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja” (Iv 1, 12). Budimo, ne samo ovih dana, nego cijeli život djeca Božja. Na taj način gradit ćemo bolji svijet, svijet mira i ljubavi nasljedujući otajstvo Betlehema. Ojačani Božićnim otajstvom budite graditelji boljega svijeta.

To Vam od srca želim i od Betlehemskog Djeteta molim!

Josip Mrzljak
biskup varaždinski