Kamo Vlada usmjerava hrvatsko društvo?

Zagreb, (IKA) – Najnoviji komentar “Glasa Koncila” osvrće se na prijedlog izmjena i dopuna kaznenog zakona koji je hrvatska Vlada prihvatila proteklog tjedna. U komentaru se pozdravlja i podržava pooštravanje određenih kazni i produljenje rokova zastare za određena kaznena djela. Komentator također ističe kako treba poduprijeti prijedlog kojim će se onemogućiti neetičke novinare da svjesno iznose u javnost neistine i klevete o nekim osobama, a da za to ne odgovaraju. Također se pohvalno izražava o nakani da se kažnjavaju poslodavci, koji bi kršili prava radnika. Ipak, ističe se u komentaru, neke odredbe o novim kaznenim djelima predstavljaju “u stanovitom smislu iznenađenje” i zahtijevaju dodatno razmatranje, kako u najširoj javnosti tako i među stručnjacima. U tom se kontekstu navodi prijedlog da kazneno djelo postane “izvrgavanje ruglu predsjednika Republike”. To nameće pitanje, smatra komentator, uvodi li se to u novo hrvatsko zakonodavstvo ponovno “verbalni delikt”?
Komentator, nadalje, drži kako će u javnosti zacijelo biti najintrigantnije odredbe koje zabranjuju proizvodnju, uvoz, izvoz ili posjedovanje promidžbenih sredstava kojima se veličaju bivše fašističke države ili organizacije, odnosno odredbe koje zabranjuju rabljenje na javnim mjestima bivših fašističkih zastava, znački, parola i načina pozdravljanja. “Dojam je da je baš za te odredbe u našoj javnosti upriličena vrlo pomna i sustavna medijska priprava pri čemu je, često bez trunke zadrške, korišten vokabular jugoslavenske unitarističke i komunističke, te čak i velikosrpske propagande. Dojam je da je u nekim javnim manifestacijama, koje su u medijima dobile posebno mjesto zbog tobožnje pojave ustaštva, bilo i svjesno ubačenih provokatora. Možda je sve to baš i trebalo poslužiti za pripremu javnosti za donošenje predloženih kaznenih mjera”, ističe se u komentaru.
Komentator, nadalje, navodi činjenicu “da je komunistima u bivšoj državi, a možda i onima koji su to zapravo ostali u duši i danas, ustaštvo bilo nasušno potrebno kao neprijatelj protiv kojega se treba boriti svim sredstvima, ali i kao poluga za discipliniranje legitimnih težnja i prava hrvatskoga naroda”. Jednako tako “srpska agresija i rat stvorili su prostor za određene manipulacije, koje su pokušale oživljavati ustaštvo, a najčešće su to činili upravo oni koji su prikriveno ponovno željeli kompromitirati hrvatski narod, bilo domaći, bilo da su došli iz inozemstva”. “Hrvatski narod ni za NDH nije bio većinski zaražen fašizmom ni nacizmom, a još je to manje danas, pa bi vlasti – kad namjeravaju uvoditi kaznena djela za fašizam – trebale voditi računa kakvu sliku suvremenih hrvatskih građana šalju svjetskoj javnosti, koja je znatnim dijelom još uvijek uvjerena u ono što joj je desetljećima servirala velikosrpska propaganda. Ne bi li Hrvatska bila demokratskija, u sebi, a i u slici prema svijetu, kad bi se jednako kazneno gonile pojave fašizma, nacizma, ustaštva, četništva i komunizma?”, zaključuje se u komentaru “Glasa Koncila”.