Zagreb, (IKA) – U promišljanju pitanja sadašnjega trenutka, Josip Grbac u uvodniku potpisuje tekst naslovljen „Vrijeme skidanja maski”, te upozorava „i karneval nastoji maskama prikriti stvarnost. Kad prestanu karnevalske svečanosti na površinu izbija stvarnost”. Osvrćući se pak na stanje u Hrvatskoj, Grbac ističe da „ni jedno društvo ne može opstati na dulje staze ako pojedinci u njemu, pogotovo oni najodgovorniji ne znaju pokazati minimalnu dozu poniznosti. Ako nisu nikada spremni nositi ni za trenutak pepeo na vlastitom tjemenu. Čak ni kada njihovi promašaji koji su mnoge ljude otjerali u očaj i strah, postanu svima vidljivi”. Stoga upozorava da Hrvatskoj nisu dovoljna šminkerska dotjerivanja, nego radikalne promjene. Onakve kakve traže Pepelnica i korizma.
Na taj tekst nadovezuje se Stanko Uršić svojim osvrtom na političare, te s više primjera iz raznih hrvatskih gradova posvješćuje kako oni svojim ponašanjem „opstruiraju suverenost”.
O „glasu” u hrvatskome društvu teologa u svojoj kolumni piše Stjepan Baloban. On podsjeća, da uz svećenike i redovnike, velik broj diplomiranih teologa jesu vjernici laici „žene i muževi koji posjeduju mogućnost da svojim znanjem i iskustvom budu drukčiji i u hrvatskom društvu pute dijaloga i zdrave kritike ponude sadržaje koji će otvarati i povezivati različite u traženju zajedničkoga puta prema općem dobru”. No, autor postavlja pitanje „koliko se njihova prisutnost stvarno vidi i opaža u hrvatskome društvu?”, jer nastavlja „potrebno je prevladati stereotip koji je prisutan i u Crkvi u Hrvatskoj, da se teolozi školuju isključivo za vjeroučitelje u školi u za određene službe u Crkvi”. Na kraju teksta Baloban se kratko osvrće i na Društvo bivših studenata KBF-a u Zagrebu, te na njegove mogućnosti na području civilnoga društva.
Teološko razmišljanje „Radost ljubavi u bolnim bračnim situacijama” potpisuje Tonči Matulić.
O temi „Svjesno angažirana vjera kao izgradnja zajedništva” piše Bono Zvonimir Šagi.
Opširan osvrt na tribinu „Teološki četvrtak” koja je s temom „KS i Koncilska obnova u nas” otvorila niz događanja uz 50 godina postojanja Kršćanske sadašnjosti potpisuje Marija Belošević. Uvodničari dr. Stjepan Brebrić i dr. Željko Tanjić prisutnima su posvijestili koncilski zamah koji je zahvalio i skupinu zagrebačkih teologa, koji se nisu zaustavili na teoretskom promišljanju velikoga događaja u Crkvi, već odmah u tom duhu počeli djelovati.
Tu je i prilog o završetku zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja kao što je više puta isticano nije kraj, već „novi početak, novi zamah pastoralnoga djelovanja”.
Darko Tepert u duhu apostolske pobudnice „Radost evanđelja” poziva na promišljanje „prema najmanjoj braći”. Branko Murić pak pišući o kršćanskom načelu predaje pred čitatelje stavlja Isusovo prenošenje i posadašnjenje Božje volje i stvarnosti. U tom vidu posebno ukazuje na Isusovo komunikacijsko djelovanje nad dvanaestoricom, te stvarnost i volju Božju kao svrhu Isusova komunikacijskog djelovanja.
Sugovornik Kane je Radovan Librić, vjeroučitelj i začetnik Planinarskog križnog puta.
Novi nastavak putopisa iz Svete zemlje Ivane Ćepulić, a o korizmi i Uskrsu na Madagaskaru piše misionar Vlado Stuhli. Zvonimir Madunić potpisuje putopis iz Imotskoga.
O važnosti medijskoga odgoja piše Martin Labaš, koji podsjeća da čak 80% roditelja želi medijski odgoj u školama. Uz medije i njihov utjecaj prilog je Snježane Kirinić „Kako nam ekrani mijenjaju način razmišljanja”, a tu je i osvrt Rafaela Rimića „Lažne vijesti i novinarstvo mira” na ovogodišnju poruku pape Franje za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. O harmoniji svemira piše Tatjana Kren, a Snježana Kirinić o singularnosti.
Ovaj broj Kane donosi i priloge iz kulture, te kraće meditativne tekstove.