Zagreb, (IKA) – Iz tiska je izašao novi broj kršćanske obiteljske revije Kana za studeni. U naglasku na sadašnji trenutak iz pera Josipa Grpca može se pročitati tekst naslovljen “Bogoljublje, domoljublje, čovjekoljublje” koji usmjerava misli na približavanje izbora. Kršćani su i te kako zainteresirani za ovakav oblik političkog očitovanja, valja razmišljati o onome što čini osnovu kršćanskoga djelovanja uopće, pa tako i kada je riječ o političkom angažmanu. Što je to što čini “Ustav” kršćanskoga djelovanja, od čega ozbiljan kršćanin neće nikada odustati, bez obzira da li samo glasovao ili se aktivnije uključio u politički život, pita Grbac. Ako su upravo tri osnovna stupa na kojima počiva kršćanski identitet, tj. bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje, danas u krizi, onda je opravdano tražiti od kršćana da upravo na ovim kriterijima testiraju opcije za koje će glasovati. Štoviše, svaka buduća politička vlast u Hrvatskoj morat će bolje raščistiti svoje stavove u odnosu na ova tri kriterija. To je nuždan preduvjet da se, pri ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ne utopimo u bezlični konglomerat kojemu ni do kakvih vjerskih i etičkih prioriteta nije stalo, ističe Josip Grbac.

I sljedeći tekst je na tragu aktualnosti s glavnim naglaskom na utjecaj vjere na američku politiku. Rafael Rimić ističe kako je utjecaj religije na politiku u Sjedinjenim Američkim Državama fenomen koji ima dugu povijest. U prošlosti se taj utjecaj pripisivao nekim etničkim skupinama, kao na primjer uključivanju Iraca katolika u lokalne politike. Odnedavno su se mnoge etničke skupine integrirale u društvo, ali pripadnost nekoj vjeri i dalje ima ulogu u određivanju uvjerenja, vrijednosti i glasačkih odabira. Važni element koji pokazuje i mjeru u kojoj vjera utječe na glasovanje jest i stupanj sudjelovanja birača u djelatnostima vjerskih skupina. Konkretno to znači: ako neki katolik ide redovito na misu, onda on ima više zajedničkih elemenata s osobama drugih religija koje idu redovito na svoja bogoslužja, a manje s katolicima koji nisu praktični vjernici. Drugi čimbenik odnosi se na činjenicu o tome koliko osoba – i vremenom i novcem – pridonosi djelovanju vjerskih skupina. Jednako je tako važno ima li osoba aktivni molitveni život. Nadalje, autor u tekstu ističe kako su protivnosti između religije i politike vidljive u mnogim drugim zemljama poput Australije i Argentine.

U svojoj kolumni naslovljenoj “Povratak usmenoj predaji” Stjepan Baloban naglašava kako je u suvremenom načinu života sve aktualnije pitanje: Je li točna ova ili ona informacija koju smo pročitali u novinama, vidjeli na televiziji ili čuli na radiju! Ovdje je riječ o tome jesu li mediji objektivno prenijeli određenu vijest i cjelovito i istinito prikazali određeni događaj! Suvremeni čovjek, pa tako i svaki od nas, želi biti objektivno i istinito informiran kako bi sam, tj. ja i ti, mogao slobodno procijeniti neki događaj i poslanu poruku, ili bez prisile i straha “da budemo prevareni ili manipulirani” odlučiti se za ovo ili ono rješenje. Drugo, još važnije pitanje za funkcioniranje hrvatskoga društva i demokracije glasi: Je li određeni javni djelatnik, političar, kandidat za mjesto u Hrvatskom saboru ili za neku važnu javnu funkciju bio pred javnošću iskren i izrekao ono što stvarno misli i što će realno pokušati ostvariti, ili taj javni djelatnik jedno govori za medije, drugo u krugu stranačkih kolegica i kolega, a istinu o sebi i o zauzimanju za opće dobro “samo on ili ona zna”! Nadalje, Baloban postavlja pitanje “Koga predstavljaju saborski zastupnici?”, jer u hrvatskome demokratskom sustavu Hrvatski sabor bi svakom Hrvatu i hrvatskom građaninu trebao nuditi mogućnost ostvarenja njegovih prava i opravdanih zahtjeva. Autor se osvrće na komentar u Glasu Koncila, kojim se poziva na legitimnu i prijeko potrebnu raspravu o proteklome djelovanju Hrvatskoga sabora kao najčasnije političke ustanove u hrvatskom narodu s ciljem cilj više demokracije i više supsidijarnosti u hrvatskoj politici.

U rubrici “vrijeme i riječ” Adalbert Rebić piše o Rebeki i Izaku, tj. o pripovijesti o tome kako Abrahamov sluga traži zaručnicu za Izaka, koja je jedan je od najljepših biblijskih tekstova Staroga zavjeta. Pun je izraza nježnosti, ljubavi, vjere u Božju providnost. Potječe iz vrlo drevnih vremena. Tekst ima i svoju dugu povijest kroz koju je bilo ponešto u njemu mijenjano, ispušteno ili dodano, što ga čini to zanimljivijim. On odražava istinsku vjeru u Boga i od Abrahama i od Abrahamova sluge Eliezera i Rebekina brata Labana. Iz pripovijesti zrači duboko ukorijenjena vjera da su svi događaji pod providnom zaštitom Božjom. Bog sve vodi prema sretnome svršetku, premda u hodu ne čini nikakve vidljive znakove svoje nazočnosti. Ovaj broj Kane donosi i zanimljiv komentar propovjednika Papinskoga doma o. Raniera Cantalamesse, OFMCap. knjige angloameričkog novinara Christophera Hitchensa “Bog nije velik. Religija truje svaku stvar”, te razmišljanje Antona Tamaruta naslovljeno “Memento mori”.

U Kani je obavljeno i vrlo dojmljivo pismo Siniši Glavaševiću, iz pera mlade osobe koja je na blagdan sv. Franje odlučila prvi puta posjetiti grad heroj i prepoznati sve one ljepote o kojima je u svojim pričama pisao vukovarski novinar. Također i vrlo dojmljiva “Molitva za ubojice” koju je napisao Stjepan Lice. U povodu simpozija o Željku Mardešiću, Kana donosi prikaz dviju knjiga svog nekadašnjeg kolumniste. Ova broj obiluje i s mnogo drugog duhovnog i literarnog štiva.