Kana za veljaču
Kana veljača 2017.
Zagreb
Stjepan Baloban u kolumni ukazuje na potrebu za raspravom o etičko-moralnom ponašanju u nastavi i u znanstvenom radu učitelja i profesora u odgojno-obrazovnom sustavu kao svojevrsnu „hrvatsku specifičnost"
Zagreb, (IKA) – U uvodnoj rubrici „Pitanje sadašnjega trenutka” novoga broja Kane, Josip Grbac pred čitatelje stavlja promišljanje o predizbornim obećanjima i početku mandata novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa. Neke njegove poteze (i obećanja) autor stavlja u kontekst Hrvatske, poziva na promišljanje, te izražava nadu da kada „se svi protesti promatrati objektivnije i kada se strasti budu stišale, možda ćemo i mi u Hrvatskoj od te buke i galame koja se stvorila Trumpovim izborom moći barem u nečemu profitirati”, jer nastavlja autor „pamet govori da poticaje na činjenje dobra dobiti ne samo od onih koje volimo i s kojima se slažemo nego možda i od onih s kojima se sada ne slažemo i koje zasad možda čak i preziremo”.
U svojoj kolumni Stjepan Baloban promišlja o etičkim povjerenstvima i odborima. On ukazuje na potrebu za raspravom o etičko-moralnom ponašanju u nastavi i u znanstvenom radu učitelja i profesora u odgojno-obrazovnom sustavu kao svojevrsnu „hrvatsku specifičnost”. Baloban zaključuje, kako rad u etičkim povjerenstvima i odborima nije ni politički, ni isključivo pravni, ni stranački, ni interesni, već moralno-etičko postupanje koje bi trebalo proizlaziti iz „unutarnjega duševnog stanja” svakoga člana određenog etičkog tijela.
Tonči Matulić je teološko razmišljanje naslovio „Franjo ne odustaje od obnove Kurije”. Autor podsjeća kako Papa želi obnovu Kurije radi svjedočenja Radosne vijesti. No, ta obnova nije izvanjska i kozmetička, nego nutarnja i cjelovita, te da u konačnici bez obnovljenih ljudi nema obnovljene Kurije.
Bono Zvonimir Šagi potpisuje tekst „Alojzije Stepinac – sveti čovjek. Slobodan u istini, pravednosti i ljubavi”. Autor u tekst ugrađuje pjesmu „Alojzije Stepinac” poznate književnice i glumice Mile Nučić-Vojković. Ta je pjesma napisana 1974. godine, a sada je prvi puta objavljena. Kana donosi i prikaz 57. teološko-pastoralnog tjedna s porukom „Nazarećanin – uzor dijaloga, pomirenja i oprosta”.
„Svi će narodi doći” naslov je teksta u kojemu Darko Tepert podsjeća da „Crkva ima posebnu ulogu u nastavljanju Kristova djela pomirenja i nadilaženja podjela”. U tom kontekstu podsjeća i na poticaje Drugoga vatikanskog sabora.
Trpimir Alajbeg opširnim tekstom i grafičkim prikazom upozorava na činjenicu da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina u svijetu.
O postkoncilskoj teologiji piše Branko Murić, a niz uz Apostolsku pobudnicu „Radost ljubavi” nastavlja Milan Šimunović stavljajući naglasak na pastoralne zaokrete u širenju evanđelja obitelji.
Političkih tema u tekstu „Doba neizvjesnosti” dotiče se Tonči Tadić. Stanko Uršić u svojoj kolumni „U korist vlastite štete” upozorava na činjenicu da je egzodus Hrvata već poprimio katastrofične razmjere te se sada može usporediti s nestankom Splita, Trogira i Omiša.
O Ireni Sendler, nepoznatoj Schindrovoj „sestri”, piše Anton Šuljić,
Sugovornik Kane je Ivan Burić koji čitateljima približava Svjetski savez mladih.
Kana se prigodnim tekstom iz pera Antona Šuljića prisjeća nedavno preminulog suradnika Kane Darka Gašparovića. Čitatelji u ovome broju mogu pronaći još niz priloga različite tematike i žanrova, među kojima valja istaknuti onaj o Janku Leskovaru autorice Tatjane Kren, potom o utjecaju audiovizualnih sadržaja na djecu Rafaela Rimića, kao i putopis iz Portugala Ivane Ćepulić.