Kana za veljaču
Kana za veljaču
Zagreb
O tome što Crkva i društvo mogu naučiti od rukometa, o povijesti "Crkve za siromašne", o percepciji Crkve danas i prvom konzistoriju pape Franje iz hrvatskoga ugla
Zagreb, (IKA) – U uvodnom tekstu novoga broja Kane – obiteljske revije, promišljanje aktualnog trenutka u Hrvatskoj Josip Grbac povezuje s nedavno održanim Europskim prvenstvom u rukometu. Dakako, autoru nije namjera analizirati prvenstvo i plasman hrvatske reprezentacije, već mu je ono samo “lajtmotiv”. Stoga na početku piše “Športašima možemo oprostiti kada u prvome trenutku, zbog razočarenja nakon poraza, prepuni emocija, ne uspijevaju biti sasvim objektivni. No, kako pogreške i ne uspijevamo iz njih ništa naučiti?” Uz put spominjući neke od primjera iz društvenoga i političkog života, Grbac se posebno zaustavlja na crkvenom području. U duhu pape Franje podsjeća da poziv širom otvaranja vrata Crkve valja protumačiti ne samo da svoje mjesto u Crkvi moraju pronaći laici kao poslužitelji oltara, nego i kao pomoćnici u mnogim ovozemnim zadacima za koje svećenici često nisu dovoljno kompetentni. Učenje na vlastitim pogreškama, uostalom, znak je poniznosti koja mora ostati trajna odlika Crkve, zaključuje Grbac, upozorivši da „gledamo unatrag sa svakojakim ciljevima, samo ne radi toga da nešto iz prošlosti naučimo”.
Kolumnist Stjepan Baloban promišlja o temi “Crkva i siromašni”, te podsjeća kako je “pitanje siromaštva i odnos prema siromašnima od početka kršćanstva jedno od najvažnijih pitanja kršćana i Crkve”. U tekstu pak naglasak stavlja na Crkvu siromašnih “naših dana”, od pape Ivana XXIII. koji prvi govori o Crkvi siromašnih, podsjeća na koncilsku skupinu biskupa i kardinala pod nazivom “Crkva siromašnih” sve do djelovanja pape Franje.
O današnjoj percepciji Crkve propitkuje Bono Zvonimir Šagi. Ističe kako je u ovom vremenu to neizbježna tema, kako od javnosti uopće, tako i od samih vjernika. Autor odgovora na pitanja poput: što se danas u javnosti misli pod pojmom “Crkva”; što je Crkva, a dotiče se i pitanja „kako reorganizirati Crkvu”.
Nastavljajući niz o prenošenju vjere danas, Milan Šimunović tumači “Radost evanđelja kao prekretnicu u prenošenju vjere”, a uz skorašnji, prvi konzistorij pape Franje iz hrvatskoga ugla promišlja Tonči Matulić.
Sugovornik Kane je predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Vinko Mamić. On progovara o izazovima za redovništvo danas. U tom kontekstu naglašava, kako unatoč svim problemima na koje nailazi, redovništvo ne smije biti zatvoreno samo za sebe, tj. baviti se samim sobom, već ići ususret društvo ovakvom kakvo ono je, prepoznati njegove egzistencijalne i duhovne potrebe, susresti se i s onim ljudima koji drukčije misle i žive, jedno riječju razvijati ono što papa Franjo naziva “kulturom susreta”.
Kana donosi i reportažu iz Wadowica i Miljevaca, kao i osvrte na neka od događanja poput Molitvene osmine za jedinstvo kršćana i Teološko-pastoralnog tjedna. Tonči Tadić piše o “Hrvatskoj očaranosti Srbijom”, a Hrvoje Špehar o procesu političke europeizacije.
Uz 70. obljetnicu smrti Artura Gavazzija Kana podsjeća na ovog svestranog hrvatskog geoznanstvenika.
Čitatelji i u ovom broju mogu pronaći priloge vezane uz ekologiju, kulturu, europska pitanja, odgoj, kao i prikaze novih izdanja Kršćanske sadašnjosti.