Vinkovci, (IKA) – Pjesmom “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata” u izvedbi tamburaškog sastava “Salaš” započelo je predstavljanje knjige “Kanonske vizitacije knjiga VIII. vinkovačko-vukovarsko-iločko područje 1768. – 1840.” upriličeno u petak 5. studenoga u velikoj gradskoj vijećnici Grada Vinkovaca. Organizator predstavljanja bila je vinkovačka Udruga “Vinkovački šokački rodovi”. Predstavljači su bili povjesničar, kulturni radnik, autor brojnih vrijednih knjiga Tomo Šalić, prof. i ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, koji je ujedno prepisao, preveo i priredio knjigu, dr. Stjepan Sršan. Nakladnici su Državni arhiv u Osijeku i Đakovačko-osječka nadbiskupija i metropolija.
U knjizi su objavljeni latinski izvornici i prijevod na hrvatski jezik. Na kraju knjige su sažeci na hrvatskom, engleskom, njemačkom i mađarskom jeziku, potom kazalo imena i mjesta, kazalo predmeta i ustanova, rječnik manje poznatih naziva te popis starih mjera zastupljenih u knjizi. Knjiga ima 896 stranica, većeg je B formata i tiskala ju je tiskara “Zebra” Vinkovci.
Dr. Šalić podsjetio je kakvo je bilo crkveno ustrojstvo srijemskoga i istočnoslavonskoga područja poslije oslobođenja od Osmanlija. Govorio je i o tome kako su u VIII. knjizi kanonskih vizitacija objavljene vizitacije župa Vinkovci i Ivankovo u Pečuškoj biskupiji godine 1768., vizitacije župa u Bosansko ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji za vinkovačko-vukovarsko i iločko područje. Napomenuo je da su kanonske vizitacije crkveni dokumenti i prvorazredni izvori u kojima je prikazano cjelokupno vjersko i crkveno stanje pojedine župe, podaci o župnoj crkvi i filijalama, o broju vjernika i drugih konfesija, o vjerskom životu, socijalnim prilikama, životu i običajima vjernika, župnoj imovini, župnikovim primanjima, školstvu, o odnosu crkvenih i svjetovnih vlasti. Uz nabrajanje podataka, faktografije, iznio je nekoliko primjera kako su te vizitacije izgledale, odnosno što je u njima pisalo. U VIII. knjizi kanonskih vizitacija, vizitacije su prepisane iz latinskih rukopisa. Nekoliko faksimila svjedoči kakav je to bio dugotrajan, stručan i mukotrpan posao. Danas je malo stručnjaka koji mogu prevoditi stare latinske tekstove. Među njima je prof. dr. Stjepan Sršan, iznimnoga prevoditeljskoga opusa.
Dr. Sršan ponovio je kao se iz kanonskih vizitacija može jako mnogo analizom, potom sintezom doznati, primjerice, Vinkovci su 1840. godine narasli na 1940 duša. Imali su 474 bračna para. “Ove vizitacije su svjetska baština. Bile su vođene po strogo određenim standardima. Vizitacija nije bila kao današnja. Bile su pod strogom objektivnošću. Prikazalo se kompletno i materijalno i duhovno i prosvjetno stanje”, rekao je dr. Sršan i poručio: “Ne smije se više raditi i pisati, a da se ove vizitacije ne uzmu u ruku za povijest bilo škole, groblja, crkve, nekih društava, pjevanja, kiparstva, slikarstva, a pogotovo duhovnog života, određenih umjetnina, demografije, stanovništva, gospodarstva”. Preporučio je kanonske vizitacije pogotovo u školama, gimnazijalcima, studentima i znanstvenicima, ali i svima koji će ih moći iščitati. One su kompletna slika tradicije, korijena i identiteta, daju pravu kulturnu, povijesnu, demografsku sliku, a u prvom redu vjersko stanje.
Prije predstavljanja pozdravnu riječ uputio je predsjednik Udruge “Vinkovački šokački rodovi” Zvonimir Liščić, istaknuvši kao osnovni cilj udruge promoviranje tradicijske kulturne baštine. Program je vodila Milka Vida.