Draga subraćo u Episkopatu!

U drugom vazmenom tjednu okupili smo se zajedno na XXII. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije. Susret smo započeli molitvom i pjevanjem radosnog uskrsnog povika “aleluja”. Okupljajući se, ponovno smo si jedni drugima čestitali Isusovo uskrsnuće i zajedno s prvakom apostola svetim Petrom ponovili: “Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12), do li imena Isusa Krista. Isus Krist uskrsli živi u svojoj Crkvi. On nas je okupio. On živ i djelatan po svom je Duhu prisutan među nama.

Kao biskupi pozvani smo da budemo u prvom redu vjernici. Nikada ne smijemo upasti u zamku ili napast da damo više važnosti svjetskoj logici, organizacijskoj uspješnosti, politici, diplomaciji, nego li navještaju i svjedočenju Evanđelja. Ne smijemo zaboraviti da je Isus pozvao prve apostole da ga slijede prema Jeruzalemu, prema Kalvariji. To vrijedi i za nasljednike apostola. Ako pogledom vjere gledamo na stvarnost naše prošlosti i sadašnjosti nailazimo na povijest koju je gradila vjera, koja je ostvarena od vjernika. S posebnom zahvalnošću spominjem u ovom sjedištu blaženog Alojzija Stepinca koji je protagonist naše prošlosti, povijesti Crkve Božje u hrvatskom narodu dvadesetog stoljeća. Mislim na Ivana Pavla II. koji samo zbog vjere programira i “riskira” putovanja kao što su ona u Grčku ili Ukrajinu. Ali mislim i na kršćane naših župa i biskupija, na svećenike, redovnike, redovnice i laike koji dnevno s ozbiljnošću žive svoju vjeru. Oni su protagonisti povijesti koja je stvarnija od one o kojoj se često puta piše i govori. Te naše vjernike, te požrtvovne svećenike, redovnike i redovnice susrećemo redovito na našim pastirskim pohodima. Njih smo tako blizu osjetili u korizmenoj pripremi i vazmenim blagdanima. Njihovu duhovnu blizinu i molitvenu podršku osjetit ćemo i ovih dana na našim sjednicama.

Ovo je prvo plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije u novom tisućljeću u koje smo predvođeni Svetim Ocem ušli po duhovnoj obnovi Svete godine. On nam je u apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće dao smjernice za naše pastoralno djelovanje.
Zajedno s vama ponovno čitam neke misli iz Novo Millennio ineunte: “Napraviti od Crkve dom i školu zajedništva: evo velikog izazova koji stoji pred nama u tisućljeću koje započinje, želimo li biti vjerni Božjem planu i odgovoriti također na duboka očekivanja svijeta.
Što to uistinu znači? I ovdje bi govor mogao postati odmah djelatnom praksom, no bilo bi pogrešno slijediti sličan poticaj. Prije planiranja konkretnih inicijativa potrebno je promicati duhovnost zajedništva omogućujući da se ona pokaže kao odgojno načelo na svim mjestima gdje se izgrađuje čovjek i kršćanin, gdje se odgajaju službenici oltara, posvećeni službenici, pastoralni djelatnici, gdje se grade obitelji i zajednice…

Na tomu će nas temelju novo stoljeće, više nego ikad, trebati zauzete u vrednovanju i razvijanju onih ozračja i sredstava, koja prema velikim odredbama Drugoga vatikanskog sabora, služe kao sigurnost i jamstvo zajedništva…

Prostore zajedništva treba gajiti i proširivati dan za danom na svim razinama, unutar tkiva života svake Crkve. Tu zajedništvo treba zračiti u odnosima među biskupima, prezbiterima i đakonima, između pastira i čitavoga Božjeg naroda, između klera i redovnika, između udruga i crkvenih pokreta. S tim ciljem trebaju biti uvijek bolje vrednovani organizmi sudjelovanja…” (br. 43-45).

U tim jasnim i mjerodavnim Papinim riječima nalazimo se u zadatku kojega želimo dan za danom ostvarivati. Stoga će središnja točka rada današnjeg dana biti: “Smjernice Crkve u Hrvatskoj proizašle iz proslave Velikog jubileja”.

U ovom času posebno pozdravljam Papina izaslanika u Hrvatskoj, mons. Giulia Einaudi. Preuzvišeni, Apostolski nuncije, molim Vas da prenesete Svetom Ocu našu odanost i zajedništvo, praćeno dnevnim molitvama za Njegovu Svetost. Danas želimo biti i Vama, dragi naš Apostolski nuncije, posebno blizu, osobito u molitvama. Večeras ćemo zajedničkom Euharistijom u zagrebačkoj katedrali zahvaliti Trojedinome Bogu za pedeset godina vašeg svećeničkog i dvadeset i pet godina vašeg biskupskog služenja u Crkvi. Već unaprijed izričemo naše čestitke popraćene najboljim željama za Vašu Osobu i službu.

Pozdravljam sve vas nadbiskupe i biskupe, kao i prisutne umirovljene biskupe na čelu s našim uzoritim kardinalom Franjom Kuharićem.
Želim dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije mons. Ivanu Devčiću, nadbiskupu metropoliti riječkom, koji prvi put sudjeluje na plenarnom zasjedanju naše Konferencije.
Naš vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac je spriječen bolešću. On sve pozdravlja želeći puno uspjeha, a njegov je delegat na ovom zasjedanju mons. Josip Šantić, generalni vikar i njega srdačno pozdravljam.

Osobito pozdravljam predstavnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ratka Perića, biskupa mostarskog-duvanjskog, apostolskog administratora trebinjskog-mrkanjskog i potpredsjednika iste BK. Oče Biskupe, povezani kolegijalnim biskupskim zajedništvom pratimo s interesom te kršćanskom ljubavlju i zabrinutošću razvoj prilika u Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini, a u isto nas vrijeme ozbiljno brinu ne male teškoće u kojima se nalazi naš hrvatski narod u raznim dijelovima te države.
Rado pozdravljam biskupa subotičkog mons. Ivana Penzeša i zahvaljujem na revnom sudjelovanju na našim zasjedanjima.
Zbog pohoda “ad limina Apostolorum” ispričao se predsjednik Slovenske BK, mons. France Rode i zamolio da vam prenesem njegove pozdrave popraćene dobrim željama za uspješan rad našeg zasjedanja.
Delegat Talijanske BK, biskup tršćanski mons. Eugenio Ravignani pridružit će nam se sutra.
Na ovom Zasjedanju nastavljamo s doradom dokumenta o trajnom đakonatu u našoj Crkvi. Na dnevnom je redu pregled nekoliko hrvatskih prijevoda liturgijskih tekstova. Čeka nas i odobrenje više statuta i popunjenje nekih službi u HBK. Na ovom je zasjedanju dano više vremena izvješćima i analizi rada komisija, vijeća i drugih tijela HBK.

Iako je hvala Bogu rat u nas završio, u našoj je javnosti često na dnevnom redu tema o ratu. Posljedice nedavnog rata osjećamo na mnogim razinama, ali naša je jedina perspektiva mir. Kao što nam je tako snažno rekao Sveti Otac za prvog pohoda Hrvatskoj: napredak i dobro ima jedno ime a to je mir. O miru kao perspektivi s osvrtom na prošli rat razgovarat ćemo u vidu pripreme posebnog dokumenta.

Hrvatska biskupska konferencija će razmatrati i neka važna pitanja života vjernika u našem društvu koja ovog trenutka zabrinjavaju biskupe.
Dok pozdravljam prisutne predstavnike naših medija najavljujem tiskovnu konferenciju koja će se u četvrtak, 26. ovog mjeseca, u 15 sati održati u prostorijama Tajništva HBK na kojoj će se moći više govoriti o radu i zaključcima ovog zasjedanja HBK.
Draga braćo u Episkopatu, neka nam dani što ih započinjemo ovim zasjedanjem budu dani zajedništva u molitvi i radu za dobro Katoličke Crkve koja je u Hrvatskoj. Neka nas Duh Krista Uskrsloga vodi prema zajedničkom cilju.

Quod faciat Deus!