Minsk, (IKA) – U sklopu plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija u Minsku u subotu 30. rujna održana je tiskovna konferencija na kojoj su sudjelovali predsjednik CCEE-a genovski nadbiskup kardinal Angelo Bagnasco te potpredsjednici CCEE-a westminsterski nadbiskup kardinal Vincent Nichols i nadbiskup Poznańa mons. Stanislaw Gadecki. Tiskovna konferencija je bila posvećena temi „Europa” koja je bila u središtu radova prijepodnevnog dijela četvrtog dana plenarnog zasjedanja CCEE-a.
Potpredsjednik CCEE-a mons. Gadecki govorio je o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Europe. Najvažnije je imati na pameti europski karakter prošlosti koji na simboličan način predstavljaju četvero zaštitnika Europe: sveti Benedikt, sv. Ćiril i Metod te sveta Edith Stein, jer oni na simboličan način ističu dušu Europe na najbolji način.
Sveti Benedikt je simbol kršćanstva, on je prenosio vrijednosti koje su namrli grčka i rimska civilizacija. Benediktinci su tu kulturu prenosili i razvijali u samostanima diljem svijeta, prvi su učili poštivati prošlost, rad i molitvu, sklad rada i molitve koji su karakterizirali europskog čovjeka.
Svetog Ćirila i Metoda nazvao je dvama plućnim krilima Europe, Istoka i Zapada. Oni daju veliki primjer inkulturacije, autori su prijevoda svetih tekstova na četvrti jezik uz hebrejski, grčki i latinski. Uveli su naime slavenski jezik kojim se od tada pronosilo kršćansku vjeru i naviještalo evanđelje.
Sv. Edith Stein, rođena u Wroclawu, simbolizira pak znanost križa koja preobražava i žrtvu koja ne šteti nikome a koristi svima. Ti simboli su rječitiji od bilo čega drugog u povijesti, istaknuo je nadbiskup Gadecki.
Primarne putokaze današnjoj Europi, nastavio je nadbiskup Gadecki, daju Platon i Aristotel. Platon pokazuje smjer prema nebu, a Aristotel prema zemlji. Ta komplementarnost danas je gotovo potpuno nestala u današnjoj Europi koja je zadržala samo ovaj zemaljski aspekt, a to je mnogo manje od onoga što bi mogla biti. Europa je kroz dvijetisućljetnu povijest kršćanstva bila kolijevka Europa. Tu baštinu i iskustvo se ne može zapostaviti, kršćanstvo je pomagalo Europi rasti, ono je bilo most kulture prema drugim kontinentima. Europa je nadahnjivala kulture Latinske Amerike i Sjeverne Amerike usađujući trajne ljudske vrijednosti kao što su ljudska sloboda, pravednost, jedinstvo, radišnost, duh inicijative… Ako je ta vizija možda pomalo i optimistična imajući u vidu grijehe iz prošlosti, ona ipak pokazuje prošlost ovjenčanu slavom za razliku od sadašnjosti koja je izgubila smjer prema nebu, transcendenciju. Europa je postala siromašna, povijesni muzej. Europa je umorna, ranjena, označena kulturom izobilja, pretjeranog konzumerizma koji karakterizira mnoge europske zemlje što je dovelo do krhkosti njezinih žitelja i društava. U europskim društvima se snažno osjeća individualizam, koji pogađa i mlade. Ljudska prava su dobra ali se manje vrednuju obaveze dočim se ističu samo prava, primijetio je nadbiskup Gadecki. Među prepoznatljivim znakovima sadašnjice istaknuo je pitanje rada, nezaposlenosti, dezorijentiranost, trgovinu oružjem, progone manjina, terorizam. Stanje napuštenosti, ranjenosti Europe ne ostavlja Crkvu u nekom smislu po strani.
Što se tiče budućnosti Europe, u raspravama na plenarnom zasjedanju CCEE-a je istaknuto da ona ovisi o njezinu povratku korijenima, Isusu. Samo što je jasno da se prošlost ne može vratiti, ne možemo se vratiti unatrag, situacija je danas drukčija. Europu je potpredsjednik CCEE-a mons. Gadecki usporedio sa stablom koje ima svoje korijene, panj, grane. Ono se gradi od četiri elementa: raste jer ima zemlju, vodu, zrak kojim širi grane i ima toplinu koju mu daje sunce. Ako ima samo zemlju to nije dovoljno za njegov rast jer treba i vodu. Za europsko društvo ta voda simbolizira zajedništvo, a simbol toga zajedništva je svaki brak koji se ne sastoji se u sebičnosti već u zajedništvu, koje rađa plodove. Stablo može biti plodno samo u zajedništvu s drugima, a to vrijedi kako za odnos među ljudima tako i za odnos među državama i kontinentima. Europa ne postoji sama već u zajedništvu s drugim kontinentima.
Stablo, nadalje, treba zrak kojim se šire grane, a to je društvu kultura. Čovjek postaje više čovjek a društvo postaje humanije zahvaljujući kulturi.
Stablo, na kraju, neće rasti ako nema topline koju mu daje sunce, a za nas kršćane to je Duh Sveti. Kršćani trebaju uvijek biti ono što se u Poslanici Diognetu kaže za kršćane: moraju biti za društvo ono što je duša tijelu, rekao je mons. Gadecki.
Istaknuo je pritom važnost načela supsidijarnosti, solidarnosti među europskim društvima. Upozorivši na štetnost individualističke ekonomije rekao je kako je Europi potrebna socijalna ekonomija koja ne pretendira grabiti sve za sebe već žrtvovati nešto od svoga za one koji oskudijevaju bilo u materijalnom bilo u duhovnom smislu.
Kardinal Bagnasco u svom je obraćanju na tiskovnoj konferenciji podsjetio kako je Europa prije nego zemljopisna stvarnost, duhovna zadaća. To je plan na koji se mora smjestiti da pronađe sebe, svoje lice, svoju budućnost, svoje određenje. Europa se mora potruditi da je njezini stanovnici osjećaj kao laganu a ne tešku stvarnost. To ne znači da mora postati površna, banalna, nedjelotvorna, već treba biti plodonosna usađujući se u srce naroda i ljudi kao lijepa i obogaćujuća stvarnost. Potrebno je ponovno pronaći duhovnu zadaću koja će pomoći da se obistini duhovni san europskog kontinenta. Crkva u Europi želi biti prisutna sa svojim specifikumom a to je naviještanje evanđelja, snažna je poruka koja je odjeknula na plenarnom zasjedanju, rekao je kardinal Bagnasco. Ta je poruka u slabim rukama, ali njezina plodonosnost nije u nama već u poruci koja je sam Isus Krist, dodao je.
Upozorivši na rašireni sekularizam, ponovio je da snaga evanđelja nije u našim organizacijama, u našim programima, najbolji saveznik Crkve je čovjek kakvog ga je Bog stvorio. Duboko u njemu, u njegovoj savjesti postoji nezatomljiva želja, traženje za istinom. Čovjek ne može živjeti bez istine, struktura čovjeka, duša svake osobe je najveći saveznik evanđelja koje predstavlja jedini cjeloviti odgovor na čovjeku želju za srećom koju čovjek gaji u sebi. Ta duboka želja, težnja može se uspavati bilo u pojedinačnoj bilo kolektivnoj svijesti, ali ne može nestati, može se ponovno roditi, rekao je kardinal Bagnasco istaknuvši kako je ovo trenutak početnog buđenja ljudske svijesti kao reakcija na individualističku, izolacionističku kulturu koja zatvara čovjeka u skučeni ovozemaljski obzor.