Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje za poginule branitelje Domovinskoga rata i blagoslovio kenotaf u nedjelju 4. studenoga u svetištu Sveta Mati Slobode u Zagrebu. Uz obljetnicu posvete svetišta završeni su dugogodišnji radovi na kenotafu, ophodnom prostoru iza oltara u koji su uklesana imena 15.840 poginulih branitelja Domovinskoga rata, a koji će biti mjesto sjećanja i molitve za poginule branitelje.
Na početku propovijedi kardinal Bozanić podsjetio je da se spomen na mrtve za vjernike ne zaustavlja samo na izvanjskome, a pohod grobovima na običaju koji bi isključio otajstvo života i smrti. Taj spomen za vjernike prodire dublje tamo gdje se mi hodočasnici na zemlji susrećemo s onima koji su uronili u vječnost gdje život pokazuje svoju drugu stranu i svoju beskrajnost u Bogu. Upozorivši da je čovjek trajno u napasti da postane neskroman, ohol i da dobivenu ili prisvojenu moć koristi za sebične prohtjeve bez razmišljanja o dobru drugoga, kardinal je istaknuo da se ta oholost i pristajanje uz zlo očitovalo i u agresiji na našu Domovinu, ali bez te patnje ne bi bilo ni očitovanja ljubavi koju čuvamo kao zalog i smjerokaz budućnosti a u Bogu se moć združuje s ljubavlju i svemogućnost je ljubav, a ljubav je svemoćna. Govoreći o evanđeoskoj zgodi susreta Zakeja s Isusom, zagrebački nadbiskup ustvrdio je da smo svi mi ponekad slični Zakeju koji promatra bez obaveze i koji žele sačuvati distancu u čemu nije uspio, jer nitko tko se susretne s Isusom ne može biti na distanci od života. Neki s udaljenosti razmišljaju što bi trebala učiniti Crkva, što su dužnosti pojedinih službi u društvu, na koji način odgovorni moraju pronaći rješenja, kako bi se trebale pokretati inicijative, rekao je kardinal, dodajući: “U središtu su uvijek – drugi. Svatko od nas ima neko svoje – metaforički rečeno – omiljeno životno stablo na koje se sklanjamo kako bismo mogli predbacivati drugima”. “U Hrvatskoj ima puno ljudi koji se postavljaju kao da sjede iznad zbilje, s visoka govore o drugima i jasno pokazuju što bi drugi trebali činiti, a što nipošto ne bi smjeli činiti. I Crkvi se, osobito njezinu vodstvu daju smjernice, dok isti kritičari sami ne žele biti dio tog crkvenog života, glumeći distanciranost koja navodno, kako to oni predstavljaju, pokazuje intelektualnu objektivnost i visoku kakvoću etičkih stavova”, upozorio je kardinal Bozanić. Isus je vjerovao u Zakeja koji je prošao put od znatiželje do vjere, te ga oslobodio najprije stvari, prividnoga bogatstva, a zatim mu otvorio oči i Zakej počinje koristiti ruke za davanje a ne za uzimanje. “Nitko se ne može zvati kršćanskim vjernikom, ako ne može ponoviti sa Zekejem da daje siromasima i da je spreman nadoknaditi ono što je stekao nepošteno i prijevarom”, upozorio je kardinal, ističući da je davanje, a ne uzimanje – Radosna vijest pretvorena u čin.
Govoreći o Domovinskome ratu često se čuje govoriti o svemu drugome, samo ne o vrijednostima koje su prožimale te godine hrvatskoga stradanja i patnje; godine ponosa i ljudskosti; godine molitve i pouzdanja u Božju providnost, istaknuo je kardinal, rekavši da je od samih početaka ostvarivanja hrvatske samostalnosti bilo u određenim krugovima pisanja i govorenja o hrvatskim braniteljima na način koji je bio daleko od istine, a i danas se uime takozvane povijesne objektivnosti zanemaruju okolnosti, ozračje, životna zbilja koja je puno šira od političkih mišljenja i igara koje smo i tada naslućivali, a što malo-pomalo izlazi na površinu u svoj svojoj prijetvornosti. “Iako je svaki rat neizmjerno zlo i veliki gubitak, neistinito je čitanje Domovinskoga rata po ključu koji želi izjednačiti zločinca i žrtvu i koji gleda na njega kroz prizmu nametanja krivnje hrvatskoj žrtvi. Nama je dano u zadaću da, kao živi svjedoci, Domovinski rat, bez obzira na one koji su uložili puno političkih i ekonomskih sredstava u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, čitamo kroz prizmu ljubavi ljudi koji su branili druge ljude”, istaknuo je zagrebački nadbiskup, upozorivši da je sve započelo onda kada su neprijatelji i napadači govorili o širenju granica, o teritorijima, o veličini zemlje koja osvaja tuđu zemlju i pokorava ljude. “Sve je počelo onda kada je obescijenjena istina o čovjeku, domu i domovini. Hrvatski čovjek nije pošao u tuđu zemlju ratovati”, podsjetio je kardinal Bozanić, ističući da je “nemoguće napisati istinu o Domovinskome ratu analizirajući samo dokumente i potpise, položaje vojnih postrojba i broj tehničkih sredstava. Istinu o tim godinama govore iskustva jednostavnih susreta i opraštanja, poleta i nadanja, strepnje i molitve”. Nemoguće je napisati povijest Domovinskoga rata, ako se pritom ne osjeti sva bešćutnost i ponižavanja koja su se rađala iz bahatosti silnika, željnih ovozemaljske vlasti i gaženja onoga što pripada hrvatskomu biću, istaknuo je nadbiskup Bozanić, rekavši da vrijednosti toga vremena ni danas nisu ništa manje aktualne, “možda su poljuljane, ali nisu izgubile svoju vrijednost”. “Toliko je toga čemu se možemo diviti i čime se društvo može nadahnjivati, a ipak događa se da je unesena sumnja, poljuljan polet, iskrivljena istina. Samo vrijednosti a ne blaćenja mogu jamčiti sigurnost i dobrobit Domovine”, poručio je propovjednik, ističući da je na prvom mjestu ljubav očitovana u daru vlastita života za druge.
“Ljubav kao priznavanje Božje dobrote, pretočena u ljubav prema bližnjemu, društvena solidarnost i pravednost, nesebičnost i sloga – stupovi su na kojima je moguće i dalje graditi Hrvatsku, oslanjajući se na vrijednosti izgrađene tijekom Domovinskoga rata koje ne smiju biti dovedene u pitanje, ako želimo Božji blagoslov i snagu snažniju od ljudskih pravorijeka nedostojnih istine”, istaknuo je kardinal, dodajući da kenotaf znači “prazan grob”, te da vjerujemo da imena ljudi koji su svojim životom svjedočili ljubav prema bližnjemu upisana u Božji dlan i da žive vječnost, daleko od raspadljivosti zemlje i prolaznosti, a to je mjesto i spomen na sva znana i neznana groblja diljem Domovine.
“Mi, vjernici, osjećamo da Domovinski rat i njegov ishod nisu vodile samo vojne sile, nego je nad nama bdio pogled koji je nedohvatljiv ljudskoj mržnji. Mnogima je taj pogled dopustio da vide dalje od smrti i prepoznaju ljubav prema kojoj je smrt bespomoćna”, upozorio je kardinal Bozanić, te istaknuo da “moleći za poginule hrvatske branitelje molimo da njihova žrtva ne bude bez odjeka u Hrvatskoj nakon rata; upravo sada, kada se izgrađuje društvo koje treba učvrstiti svoje korijene, kada te korijene treba zalijevati rosom onih vrijednosti koje su branitelji nosili i njegovali svojim odgovorom ljubavi u vjeri da je Bog gospodar i ljubitelj života”. “Stoga danas kršćani u Hrvatskoj ne bi smjeli poduprijeti one političke opcije koje ne poštuju te vrijednosti, jer – bez obzira kakav dojam ostavljale – ne rade na dobro čovjeka i hrvatske Domovine”, poručio je na kraju propovijedi u kardinal Bozanić.
U misnom slavlju sudjelovali su brojni branitelji, invalidi domovinskoga rata kao i roditelji poginulih i umrlih branitelja predvođeni Katom Šoljić, vukovarskom majkom čija su četiri sina poginula u Domovinskom ratu. Svečanosti blagoslova nazočili su i predstavnici državnih i gradskih vlasti predvođeni ministricom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadrankom Kosor i zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.