Istina je prava novost.

Kardinal Bozanić: Hrvatski identitet braniti u europskome zajedništvu

Katolici su dužni "dati svoj evanđeoski doprinos oblikovanju našega zajedničkog europskog doma", a u ovome trenutku i ozračju "Crkva je pozvana naviještati poruku nade", ističe kardinal Bozanić u svojoj Uskrsnoj poruci

Zagreb, (IKA) – “Uzmaknuti pred zahtjevnostima suvremene Europe nije evanđeoski odgovor”, poručuje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u svojoj Uskrsnoj poruci koju je uputio vjernicima i ljudima dobre volje, te je gotovo u cijelosti posvetio odnosima vjere, Crkve i hrvatskoga naroda prema europskim integracijama. “Za hrvatsku dušu, koja je po svojoj tradiciji otvorena širini europskoga duha, u čemu je ne mali doprinos dala i Crkva po svom katolištvu, svojevrsno zatvaranje i isključivanje iz zajedništva velike obitelji europskih naroda predstavlja bijeg u besperspektivnu samoizolaciju koja bi trajno bila izložena napasti pomračenja nade”, kaže predsjednik HBK i poziva: “Trebamo se pripremiti za novu obranu vlastitoga identiteta u europskom zajedništvu”, budući da je to “naš ozbiljni izazov koji se kao zadatak mora prereći u neku vrstu kulturne promocije”.

Zagrebački je nadbiskup svoju Uskrsnu poruku uputio u Godini euharistije i potaknut pozivom pape Ivana Pavla II. da katolici zauzeto sudjeluju u životu svoga vremena i svijeta, a “osobito u trenucima kušnje, kada razočaranja slabe povjerenje i nadu”. Prisjetivši se velikih stradanja hrvatskoga naroda tijekom 20. stoljeća i posebice u Domovinskom ratu, predsjednik HBK je podsjetio da vjernici u patnji svakog čovjeka prepoznaju Kristovu patnju te je rekao kako smijemo vjerovati “da je on podnosio i muku brojnih nevinih žrtava u ratu i sukobu koji je okrvavio hrvatsko tlo”.

“No, Kristu su poznati veliki izazovi svih naroda, pa tako i sadašnjega hrvatskog naraštaja koji je ušao u treće tisućljeće. On poznaje oduševljenje naroda koji je dočekao pad komunističkoga totalitarizma i rušenje ograda koje je postavila komunistička ideologija. On poznaje s kolikom je radošću bila dočekana uspostava države Hrvatske, ostvarenje toga vjekovnog sna hrvatskoga naroda. Ovaj je naraštaj bio ohrabren međunarodnim priznanjem države Hrvatske započetim krajem 1991. i nastavljenim odmah u siječnju 1992. godine, osobito zajedničkim priznanjem zemalja Europske unije. Ovaj je naraštaj bio teško kušan u okrutnom nametnutom ratu u prvoj polovici devedesetih godina prošloga stoljeća. Ova je generacija prije deset godina s olakšanjem radosno dočekala oslobođenje dijelova hrvatske domovine koji su od 1991. godine bili etnički očišćeni i okupirani”, kaže zagrebački nadbiskup i konstatira kako su “oduševljenja i iskušenja, ljubav i žrtve, velikodušnost i ekonomski egoizmi, dobronamjernost i političke spletke” dovele do toga da su brojni ljudi u Hrvatskoj u stanju, s dvojicom učenika iz Emausa, rezignirano konstatirati “A mi smo se nadali…”. Stoga, tvrdi kardinal, “u ovakvom kulturnom i gospodarskom ozračju Crkva je pozvana naviještati poruku nade”. Ta se poruka ne temelji na ideologiji, već na navještaju Krista, jedinog Spasitelja i Otkupitelja čovjeka koji je nada Europe.

Podsjetivši na Papine riječi iz postsinodalne pobudnice “Crkva u Europi”, kojima on u Kristu vidi jedinu nadu za čovjeka i čitavu povijest, kardinal Bozanić konstatira: “Posljednjih se tjedana u nekim skupinama u nas postavljaju dileme koje često zagovaraju stanovitu izolaciju Hrvatske u odnosu na ostale zemlje europskoga kontinenta, osobito u odnosu na države Europske unije. Takve dileme Hrvatskoj neizravno dodjeljuju trajnije mjesto u sastavu ostatka zemalja izvan EU”. U tom kontekstu on se obraća onima koji pomalo gube povjerenje i nadu: “Umjesto olakih tvrdnja: svi su protiv nas, međunarodne ustanove nam nisu od pomoći, Europa nas ne želi, korisnije je napraviti ispit savjesti i pitati se: Jesmo li kao pojedinci, kao država, pa i kao Crkva učinili sve što smo trebali? Radimo li danas ono što je za naše opće dobro, ili se beznadno predajemo osjećajima rezignacije te svojim postupcima nesvjesno i neželjeno pomažemo onima koji nisu za nas?”.

Podsjetivši na Papina stajališta o odnosima prema europskim integracijama, kardinal Bozanić tvrdi kako Sveti Otac “osjeća Europu kao blisku stvarnost”, te nas potiče da svoju pozornost usmjeravamo na svaki i najmanji korak koji vodi naprijed na dugom i mukotrpnom putu izgradnje sna o ujedinjenoj, slobodnoj, solidarnoj i izmirenoj Europi naroda, građana, muškaraca i žena, Europi koja sve više treba težiti k #!Europi duha#!. Ističući kako Papi #!biti s ljubavlju u povijesti Europe#! znači da može i snažno osuđivati sve “nedosljednosti naspram evanđelja i naravnoga zakona u životu Europljana te na odlučno i jasno izražavanje stajališta o svemu onome što, nedostojno čovjeka, obeščašćuje i ponižava Europu”, kardinal podsjeća da je Papu upravo takav stav vodio u otvorenom zauzimanju za međunarodno priznanje Hrvatske u njezinu presudnom povijesnom trenutku. “Na istoj crti, uvijek dosljedan, on danas nedvojbeno podržava nastojanja Hrvatske za članstvom u EU”, što je javno posvjedočio za svoga trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj, posebice u svom govoru u zračnoj luci na Krku 5. lipnja 2003. godine, a te je stavove ponovio i novome veleposlaniku RH pri Svetoj Stolici. Prema kardinalovu mišljenju, takav stav Sveoga Oca za Katoličku crkvu u Hrvatskoj je orijentir “a za svakoga našeg vjernika jasan uzor i smjernica”, jer je hrvatski narod upravo po krštenju prije više od trinaest stoljeća postao europska nacija.
“Danas je potrebno koristiti sva dopustiva sredstva i institucije u zemlji i inozemstvu tumačeći istinu o nama, o našoj prošlosti i sadašnjosti, pa tako i o Domovinskome ratu”, kaže kardinal Bozanić, jer je to važno zbog naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti a iz ljubavi prema novim naraštajima. “To je naša zadaća i dužno poštovanje prema žrtvama Domovinskoga rata da ih ne učinimo uzaludnima. Naša se zakonita i opravdana borba za slobodu domovine ne dokazuje provocirajućim plakatima, čovjeka nedostojnim prijetnjama, niti jalovim prosvjedima, nego se brani i tumači koristeći i međunarodne institucije, premda im postupke i nakane ponekad u potpunosti možda i ne razumijemo”.

Kardinal ipak misli da je ovo vrijeme providnosno te nam je darovano “da ojačamo sposobnost za obranu vlastitoga nacionalnog identiteta”, pri čemu se ne smije zaboraviti na ono što ga je tijekom povijesti oblikovalo, ali se ne smije prepustiti “nekritičkom popuštanju utjecaja takvih negativnih kulturalnih modela koji su prisutni na europskom tlu”. Na kraju svoje Uskrsne pastirske poruke kardinal Bozanić poziva sve vjernike da se bez straha, s punom odgovornošću za današnji u sutrašnji svijet, u punoj mjeri uključe u sva pozitivna zbivanja u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

“Pozvani smo krenuti na taj zahtjevni put s nadom, s iskrenom odlučnošću, po Riječi koja se utjelovila među nama. S vjerom da i mi trebamo dati svoj evanđeoski doprinos oblikovanju našega zajedničkog europskog doma”, poziva kardinal Bozanić, potičući vjernike da s nadom prihvate izazov izlaganja svoje vjere na vjetrometini svijeta. “Smijemo li dopustiti da se u suvremenim procesima povezivanja ne prepozna i naša kršćanska prisutnost, naša kršćanska zauzetost?”, pita se na kraju svoje Uskrsne poruke predsjednik HBK i poručuje: Budimo dostojni svoje katoličke, povijesne odgovornosti! Dopustimo uskrslom Isusu da nam prosvijetli put i budimo spremni sa svakim čovjekom izreći “Oče naš”, svjesni da je Očenaš molitva hrabrih.