U homiliji euharistijskog slavlja koje je predvodio u zajedništvu s pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, redovničkim poglavarima, rektorom i poglavarima Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa te više od stotinu svećenika, kardinal se na početku osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak (Iv 21,15-19) u kojem je Petar na ispitu, na trostrukoj provjeri. Isus svaki put mijenja pitanje i tako se sve više približava Petru koji postaje sve žalosniji, jer još nije proniknuo razlog Isusovih pitanja. Pred Isusovim pitanjima kao da se urušava Petrov ponosni polet. Isus Petru ne predbacuje zatajenje, ne osuđuje ga, ne ucjenjuje ga, niti traži obrazloženje zašto je to učinio. Isus čovjeka ne poistovjećuje s grijehom što ga je počinio. Isus promatra naše srce, dubinu našega bića koje želi sada osloboditi, ozdraviti. To je svetost koja dolazi od Boga, koji je jedini svet i koji nas prvi ljubi.

Ističući da se Isus spušta na našu razinu da bi nas podigao, kardinal je ređenicima poručio kako se Isus i sada spušta do njih, njihove ljudskosti, radosti i nada, do njihovih žalosti i teškoća. Naime, Isus traži prijatelje, a ne sluge, traži prijatelje, a ne podložnike koji naslijepo slušaju. Isus traži prijatelje, a ne nepobjedive heroje. Pripadnost koju Isus traži temelji se na prijateljstvu i zato osigurava slobodu duha koju nitko ne može oduzeti.

Dragi ređenici, nastavio je kardinal, Isus prosi vašu ljubav, kao što je prosio i Petrovu ljubav. U Petrovu ožalošćenom pogledu vidio je želju za tom ljubavlju. Ta želja, to nastojanje u ljubavi prema Kristu, već je ljubav. Kada Isus postavlja pitanje Petru, to isto pitanje upravlja i meni, tebi, svima nama. Stoga smijemo zajedno s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti to znaš, ja te volim, želim biti tvoj prijatelj, iako ponekad prevlada indiferentnost i hladnoća. Dobri moj Isuse, s Petrom želim ponoviti da jesam i želim ostati tvoj prijatelj.

U nastavku svoje homilije kardinal je naglasio važnost molitve te njezine povezanosti sa svećeničkom službom. Od toga ovisi učinkovitost naše službe. Iz te perspektive trebamo promatrati razne oblike svećeničke molitve, a prije svega redovitu dnevnu misu. Euharistijsko slavlje je najveći i najviši čin molitve. Ono predstavlja središte i izvor od kojeg i drugi oblici molitve primaju svoju snagu: časoslov, euharistijsko klanjanje, lectio divina, razmatranje, sveta krunica i redovita ispovijed. Svi ti oblici molitve, koji imaju svoje središte u Euharistiji, omogućuju da svećenik svaki dan, i čitavog svoga života, ostane u dubokom zajedništvu s Isusom Kristom, rekao je kardinal Bozanić te izrazio želju da ovi mladi svećenici uvijek ostanu radosni u nadi.

Oni će tako biti znakovi i svjedoci nade u našim župama diljem Crkve zagrebačke i šire, jer su i sami plodovi vjere, nade i ljubavi Crkve koja ih je rodila za vjeru i poziv. Oni će biti znakovi i svjedoci nade, ako nikada ne zaborave ono što je Bog učinio u njihovu životu i put koji su nadahnućem Duha Svetoga prošli. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako budu stalno zagledani u Isusa Krista, jedini temelj naše nade.

Bit će znakovi i svjedoci nade, ako polazeći od mudrosti koja se rađa u vjeri, budu znali vidjeti u povijesti svake osobe koju susretnu znakove Božje prisutnosti koja već djeluje u njihovim srcima. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako se budu stalno spominjali Božjeg milosrđa što su ga primili i ako budu službenici milosrđa prema svima.

Oni će biti znakovi i svjedoci nade, ako budu znali vidjeti dobro koje se danas tako slabo vidi, a koje je već prisutno među nama jer Duh Božji neprestano djeluje u svijetu. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako se budu znali voditi primjerom Blažene Djevice Marije, kako bi riječima i životom mogli ponavljati njezinu raspoloživost Božjoj volji, napomenuo je kardinal.

Zahvaljujući svima koji su ređenike dopratili u zagrebačku katedralu, kardinal je podsjetio kako sutra Crkva slavi svetkovinu Pedesetnice. Sutra slavimo svetkovinu Pedesetnice jer je Božja ljubav razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

Dragi ređenici, neka Duh Sveti ispuni vaša srca! – zaključio je kardinal Bozanić homiliju, moleći za njih nebeski zagovor blaženog Alojzija Stepinca i Presvete Bogorodice Marije.

Uslijedio je obred svećeničkog ređenja, a prije završnog blagoslova kardinal se još jednom obratio ređenicima te im poručio da su oni znak mladosti naše Crkve, znak budućnosti, da Crkva kroči u nova vremena. I ta Crkva Kristova je toliko snažna da je sposobna sebe iznutra čistiti i uvijek iznova pomlađivati. Mi se vama radujemo, za vas molimo i s vama smo čvršći na putu spasenja, zaključio je kardinal.

Za Zagrebačku nadbiskupiju zaređeni su: Ante Bojanić, župa sv. Petra apostola, Zagreb; Marko Čolić, župa Rođenja BDM, Osijek-Višnjevac; Leopold Ćurčić, župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, Osijek; Majk Rušec, župa sv. Franje Ksaverskog, Vugrovec; Branimir Šarić, župa sv. Ivana apostola i evanđelista, Zagreb-Utrina; Nikola Špiljak, župa sv. Petra apostola, Prišlin; Matija Vragović, župa sv. Nikole, Krapina.

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređeni su: fra Josip Ivkić, župa Rođenja BDM, Kruševica, Đakovačko-osječka nadbiskupija; fra Andreo Matanović, župa Presvetoga Trojstva, Zagreb-Prečko, Zagrebačka nadbiskupija. Za Hrvatsku karmelsku provinciju svetog oca Josipa zaređen je: brat Krešimir Josip Bahmec, župa Presvetog Srca Isusova, Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija. Za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopoloda Bogdana Mandića zaređeni su: fra Tomislav Trandler, župa sv. Mihaela arkanđela, Zagreb-Dubrava, Zagrebačka nadbiskupija; fra Dejan Lecić, župa Uzašašća Gospodnjega, Zagreb-Sloboština, Zagrebačka nadbiskupija.

Na kraju euharistijskog slavlja dvanaestorica novozaređenih svećenika udijelili su okupljenim vjernicima prvi mladomisnički blagoslov, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.