Zagreb, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je misu u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Govoreći o svetkovini Svih svetih, kardinal je rekao da nam to veliko mnoštvo svetaca upućuje danas poruku radosti i poziv na odgovornost te da se poruka radosti rađa iz dubokog i istinitog pogleda na svijet i vrijeme u kojem živimo. “Moramo priznati, svijet nas vrlo često zbunjuje opsegom zla koje se širi u različitim oblicima te daje dojam da u mnogim slučajevima zlo vlada. Zbunjuju nas strahote izazvane velikim prirodnim nepogodama, a još više, ljudskom zloćom koja truje srce i sije mržnju, nepravdu, nasilje, ratove, strah, smrt. Zabrinuti smo zbog moralnog i vjerskog stanja u društvu, ali – ponekad – i zbog duhovne površnosti i osrednjosti naših crkvenih zajednica”, rekao je kardinal, pojasnivši da zlo postoji, svakodnevno se s njime susrećemo i ne možemo ga zanijekati, ali ono nema glavnu riječ. I danas postoje sveci, mnogi sveci, ne samo na nebu već i na zemlji, kazao je kardinal, poručivši da ljudskim životima ne upravljaju sile zla te da je snaga Kristove milosti jača od svakoga zla. To je snaga Onoga koji je rekao: “Ja sam pobijedio svijet”, snaga je to koja se razotkriva u velikom mnoštvu ljudi dobroga srca i dobrih djela, najčešće poniznih i samozatajnih pojedinaca, o kojima se malo govori, ali su uvijek nazočni, djelotvorni i utječu na povijest poput kvasca koji kvasa tijesto, dodao je kardinal.
Ističući poziv na odgovornost, kardinal je rekao da je veliko mnoštvo svetih u nebu uvijek otvoreno, očekuje da narod spašenih obuhvati sve prostore, ili bolje, da stigne do svih ljudi, jer Bog u svom vječnom naumu ljubavi želi da svi budu sveti.
Zapitavši što znači biti svet, i što svetost sa sobom povlači, kardinal je upozorio da još uvijek vlada pogrešno ili iskrivljeno mišljenje o svetosti te da ima onih koji misle da je svetost pridržana samo malom broju izabranih, ili da je ona u izvanrednim djelima i čudesima, da traži posebne oblike života, da se postiže samo nakon smrti. Knjiga Otkrivenja naprotiv govori o velikome mnoštvu koje dolazi “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika”, želeći time pokazati da svi mogu postati sveti, bez obzira na socijalne, ekonomske i kulturne razlike.
Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak o blaženstvima, kardinal je istaknuo da su sveci u Crkvi i u svijetu svjedoci nade te nas pozivaju da vedra lica i odvažna srca s nadom gledamo u budućnost koja nas čeka, sigurni da posljednju riječ ima dobro a ne zlo, svjetlo a ne tama, život a ne smrt, radost a ne očaj. “Često se žalimo zbog negativnih pojava i problema današnjega svijeta: pojedinaca, obitelji, skupina, zajednica, gradova, država, naroda i čitavoga čovječanstva. Mi želimo drugačiji svijet. Ne svjedoči li to da smo u iščekivanju novog neba i nove zemlje? No, je li doista moguće nadati se promjeni našega društva, pa čak i rekao bih – naših kršćanskih zajednica, kao i nas samih”, zapitao je kardinal, istaknuvši da su evanđeoska blaženstva iznenađujuća novost koju je na svijet donio Krist Gospodin. U govoru na gori, svojim je sljedbenicima, tadašnjim i onima koji će doći, predložio nov način života. Evanđeoska blaženstva su u suprotnosti s parametrima uspješnog i sretnog života, nametnutima dominantnom kulturom i slijepim pokoravanjem uvriježenim običajima gdje vrijedi samo nekontrolirana moć, posjedovanje materijalnih dobara, nezasitno traganje za užicima, odbacivanje odricanja i patnje, pojasnio je kardinal. Propovijed je zaključio riječima da su sveci nositelji i svjedoci nade u svijetu te da je takva nada našem svijetu neizmjerno potrebna.
Na završetku mise kardinal je pred središnjim križem predvodio molitvu odrješenja za pokojne.