Svečanom procesijom koja je krenula iz Crkve prema Gospinu parku članovi KUD-a Stenjevec nosili su čudotvorni kip Gospe Stenjevečke. Prije samog početka misnog slavlja uime župljana pozdrav i dobrodošlicu kardinalu zaželjela je Jelena Ucović  sa svojom obitelji, nakon čega se i uime župe u pozdrave uključio i domaći župnik preč. Vjekoslav Meštrić.

Sveti Božji narode danas, sad zajedno s vama hodočastim Majci Božjoj Stenjevečkoj, istaknuo je kardinal u uvodu slavlja. Zajedno sa župljanima, zajedno s drugim hodočasnicima i zahvaljujem na riječima pozdrava i uvoda župnika Meštrića. Zahvaljujem predstavnicima vjernika laika i obitelji na lijepim riječima. Pozdravljam sve nazočne, pozdravljam braću svećenike među njima i bivše župnike. Dozvolite da ipak spomenem jedno ime, preč. Ivana Buhina. Pozdravljam i predstavnike gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom. Pozdravljam sve vas braćo i sestre posebno vas draga djeco, mladi, roditelji, očevi i majke, bake i djedovi. Svi ste vi danas došli ovamo da zajedno proslavimo, da zajedno zahvalimo Bogu. Drago nam je da su ovdje naše vrijedne redovnice. Svi mi danas dok obilježavamo ovaj veliki jubilej župe i crkve Bogu zahvaljujemo i molimo Ga da nas podrži u svojoj ljubavi i u zahvalnosti prema njemu, rekao je kardinal.

Danas nas je ovdje okupio spomen visokog jubileja, 685. obljetnica prvoga poznatog spomena ove župe i 250. obljetnica posvete crkve. Visoki su jubileji, ja ih čestitam i svi smo ponosni, a osobito vi, dragi župljani. Jubilej je posebna prigoda da čovjek stane, pogleda unatrag i pokuša usmjeriti svoj pogled prema  budućnosti, to se događa u osobnim jubilejima svakog po naosob, ali isto tako i u jubilejima ustanova, u ovom slučaju  jer se radi o jubileju jedne drevne župe. Njezina drevnost govori i po tome što ona ima i zagovornicu Blaženu Djevicu Mariju.

Redovito drevne crkve nose Marijin naslov. Ovaj jubilej govori da su prije nas ovamo dolazili i to ne samo godinu dana, ne samo 10 godina, ne samo u jednom stoljeću, nego stoljećima. Ovamo su dolazili jer su osjećali privlačnost, privlačnost koja je čovjeku potrebna u životu. Ovaj jubilej govori o kršćanstvu koje ima duboke korijene upravo u ovom djelu sada vašega grada, o onima koji su ovdje se nadahnjivali i pomoću tog nadahnuća donosili plodove u svom životu. Ovaj jubilej govori da se ovdje svjedočila vjera, da se ovdje slavio Bog i posebno častila Presveta Bogorodica Marija. Ne samo nekada nego to činimo i danas, rekao je kardinal u propovijedi.

Čuli smo u evanđelju po Luki o gubavcima koji su se približili Isusu, ali ostali su nedaleko od njega. Jer gubavcima nije bilo dozvoljeno približavati se ostalima da ih ne bi zarazili. Ono što im je preostalo glas i povik, vidjeli su Isusa i zavikali, povikali, zamolili: „Isuse učitelju, smiluj nam se, pomozi nam“. Isus im je jednostavno odgovorio: „Idite i prijavite se svećenicima, pokažite se njima. Jer su oni po našem redu trebali dati potvrdu da je neko zgrabi, da se osolobodio od bolesti, da se oslobodio od gube.“ Bili su kao neki rekli  bismo sanitarni inspektori, koji su trebali dati potvrdu ovima gubavcima da više ne boluju, da su očišćeni od gube. Oni su pošli i kaže evanđelist na putu, hodeći osjetili su da se oslobađaju.

Čovjek prije nego što prihvati ono što mu dolazi ususret, on svoju budućnost nosi u svom srcu. Treba vjerovati i onda se posti. I oni su povjerovali Isusu i počeli se čistiti i ozdravili su. Nadalje kaže evanđelist da se jedan između njih vrati, ostala devetorica su dobili dobili zdravlje. Oslobođeni su od kuge, zdravi su, mogu ići među ostale ljude. Ali ovaj deseti i to Samarijanac osjetio je još jednu potrebu – trebam se vratiti Isusu i njemu zahvaliti. Isus mu je rekao – vjera te tvoja spasila. On nije samo ozdravio, on je i spašen. To je razlika između njega i one devetorice. Samo onaj koji je u zajedništvu s Isusom, taj se spašava, poručio je kardinal.

Zahvalnost Bogu pokazuje da smo povezani s njime. Današnje evanđelje poziva nas živjeti tu povezanost s Bogom, to povjerenje u njega. I za vrijeme nedavnog domovinskog rata nosili smo budućnost  svoje domovine u svom srcu. I onda kad je bilo teško. I vjerovali smo i pobjedili smo. Danas se susrećemo sa mnogim zlim, zlogukim prorocima, koji unaprijed žele uništiti povjerenje, koji govore samo o zlu. Koji zapravo navještaju zlo i ubijaju svaku klicu nade i pouzdanja, upozorio je kardinal i pozvao: “Nemojmo im vjerovati, oni nam ne žele dobro”.

Bog je onaj koji čovjeku želi dobro i koji čovjeka vodi. Vjerujmo u Boga i pouzdajmo se u njega. I dolazimo k njemu. Čuli smo u prvom čitanju o Sircu osvajaču iz Sirije koji je osvajao zemlju i kao bolesnik od gube došao proroku koji ga je očistio i kao zahvalu htio je dati dar. Međutim, prorok nije htio primiti njegov dar, ali je na kraju ipak molio on koji je osvajao zemlju drevnu. Molio je da mu dozvoli da uzme malo obične zemlje sa sobom koliko mogu nositi dvije mazge i da to ponese i da će na toj zemlji Bogu zahvaljivati. Ta zemlja je kao neki sakrament, ta zemlja je kao neka crkva, kao neko mjesto kamo treba dolaziti da se Bogu zahvali, da se jača pouzdanje u njega, da se moli od njega pomoć.

Ta zemlja, slikovito rečeno, je i ova crkva slavljenica koja danas slavi 250. obljetnicu svojeg postojanja. Potrebno je ovamo dolaziti, tu moliti  i zazivati Božje milosrđe, jer je potrebno ovdje uvijek iznova vraćati se. Potrebno je svoje duše napuniti, da dobijemo snagu za ono sutra, prekosutra, za našu budućnost. Zato nam je potrebna crkva. I zato smo ponosni što se to događa ovdje već stoljećima. Ovdje je majka Marija, presveta bogorodica Marija koja nas stalno usmjeruje prema Isusu. Vaši stari su to dobro shvatili. Mi danas trebamo u tome njih slijediti i zato dolazite ovamo, tražite pomoć i Marija će vam pomoći ne samo da ozdravite poput devetorice gubavaca nego da se spasite i poput onog Samarijanca. Marija je ovdje ona koja pkazuje put prema Isusu, jedinom spasitelju, i nemojte vjerovati lažnim prorocima.

Na kraju mise zahvalu uime župljana i župe izrekla je Željka Vidović, a prigodni dar od župe – sliku, uručio je Ante Bakter sa svojom obitelji.

Kardinal je misno slavlje završio zahvalom za pažnju svih vjernika i odao priznanje za sve što čine pod vodstvom svoga župnika i svećenika zajedno s redovnicama. “I dok stojimo pred Bogom uvijek je potrebno misliti na ono što jesmo više nego na ono što imamo jer najveći dar naš je ono što  jesmo pred Bogom to jest kada smo voljeni od Boga. I tu dobrotu, tu ljubav širimo u našoj sredini počevši od obitelji i drugih zajednica. Prepoznajmo dobro kod brata Isusa, bit će i naš dan tada vedriji. Prepoznajmo dobro i u sebi bit ćemo zadovoljniji. Budimo uvijek zahvalni dobrom Bogu koji nas drži koji nas ljubi i koji nas želi blizu sebe. Držimo se presvete bogorodice Marije jer ona je nabliža Isusu Kristu. I molimo Boga da nas njegov blagoslov uvijek prati u našem životu”, zaključio je kardinal Bozanić.