1. Hrvatski školski odgojno-obrazovni sustav u fazi je dubokih i temeljitih promjena. Brze promjene u znanosti, tehnologiji, gospodarstvu i drugim područjima društvenog i kulturnog života postavljaju pred odgoj i obrazovanje nove zahtjeve i izazove. Svakako treba pozdraviti veliki napor i kreativnost koji se ulažu u unapređivanje kvalitete našega školskog sustava.
Jedan od izazova pred kojim se nalazi škola, ali i cijelo hrvatsko društvo, jest pojava devijantnog i autodestruktivnog ponašanja djece i mladih. Takvo stanje izaziva ozbiljnu zabrinutost i preispitivanje odgovornosti svih čimbenika u društvu. Nitko ne bi smio biti ravnodušan pred porastom nasilja i agresivnog ponašanja čiji su protagonisti i žrtve djeca i mladi. Svi smo pozvani na preispitivanje vlastitog angažmana u sprječavanju neželjenih ponašanja. Trebali bismo se ozbiljno zapitati: jesmo li iskoristili sve mogućnosti kako bismo djeci i mladima omogućili sretno odrastanje, ponudili im nadu, smisao, radost i životni optimizam.
“Svjedoci smo nasilja u obiteljima; nasilja u školama i odgojnim ustanovama, i to na takav način da je logika nasilja pronašla drukčiji put od do sada poznatoga. Naime, nasilju starijih prema mlađima pridružilo se nasilje među učenicima, i – posebice – nasilje prema nastavnicima, profesorima i odgojiteljima koji su zbog navodne zaštite prava učenika često bespomoćni, jer se u takvoj vrsti prava i sloboda ne može ugnijezditi autoritet koji izražava istinske vrijednosti.
Logika nasilja rado se služi prostorom medija i tamo se manifestira kao nasilje neistinom, nasilje slikom i zvukom. Nasilje se seli i na ulice, u promet, u svakidašnji govor… A ljudi se privikavaju; to im postaje redovitim” (Homilija kardinala Josipa Bozanića na Misi za Domovinu, Zagreb, crkva sv. Marka, o Danu državnosti, 25. lipnja 2007.).

2. Zabrinjavajući su podaci prema kojima je u Hrvatskoj 2007. godine zabilježeno 907 kaznenih djela koja su počinila djeca mlađa od 14 godina, a maloljetnici između 14. i 18. godine počinili su 4.068 kaznenih djela. Još strašniji je podatak da se tijekom 2007. godine ubilo 19 maloljetnika, a 46 ih je pokušalo samoubojstvo.
Činjenica je da se današnja djeca i mladi puno ranije suočavaju s temeljnim životnim pitanjima, puno ranije eksperimentiraju i žive određena iskustava koja su u prošlosti bila pridržana odraslima. Nemoćni pozitivno odreagirati na životne situacije i suočiti se s problemima, upadaju u depresiju, nesigurnost, strah, bezvoljnost. Ako je čovjeku uskraćeno iskustvo doma, bliskosti, prijateljstva, u njemu se rađa strah.
Gdje su korijeni nasilja, agresivnosti, devijantnog ponašanja? “Traženje i ostvarivanje vlastitoga boljitka, pod svaku cijenu u svjetlu vlastitih prohtjeva, logika je koja prethodi nasilju u nastojanju da se prevlada nad drugim i ovlada drugima sve do ponižavanja. To se događa polazeći od obitelji, susjedstva, preko društvenih subjekata, sve do opravdavanja nasilja na međunarodnoj razini u odnosu prema drugim civilizacijama i kulturama. Jezgra nasilja je uvijek ista; malena, ali uvijek dovoljno vidljiva.
Nasilje se događa u trenutcima izbora pogrješnih kriterija. Onaj tko ne uoči ljubav i ne poznaje dužnosti i odgovornosti a zahtijeva samo svoja prava, koja su tko zna na čemu utemeljena, te radi toga poseže za bilo kojom vrstom nasilja, izabire smrt. Korijen nasilja i bolesne moći jest ispraznost koja traži vlastito uzdizanje i stvaranje prividne slike veličine. Tomu se idolu žrtvuju i najsvetiji osjećaji, vrijednost dane riječi u dogovorima, iskrenost i poštenje u susretu s istinom” (Isto).
Vrijeme je za ozbiljno suočavanje s uzrocima takvih pogubnih pojava i to na nacionalnoj razini. Moramo se upitati: Tko se danas bavi s djecom? Čija su briga? Tko prati djecu i mlade u njihovom odrastanju, u njihovom suočavanju sa surovom životnom stvarnošću, koju doživljavaju u vlastitoj obitelji, u školi, na ulici, u medijima? S kim dijete to može podijeliti, s kim razgovarati?
Osobi koja odrasta i priprema se za preuzimanje odgovornosti u društvu, potrebno je jasno orijentacijsko uporište – kompas – u protivnom, izgubit će se.

3. Brojna razbojstva i ubojstva dogodila su se u školama i prostorima oko škola. Sve to ukazuje na nužnost preispitivanja zadaća škole u odgoju i obrazovanju djece. Općenito, suvremeno društvo, pa tako i hrvatsko, želi se afirmirati ponajprije kao društvo kompetencija i znanja. Na taj se način šalje jasna poruka što se očekuje od budućih generacija: da budu depoziti znanja, informacija, kompetencija i vještina. Je li to dovoljno? Je li škola zaista samo laboratorij znanja, vještina i informacija? Ako škola želi opravdati svoju povijesno-tradicijsku ulogu (prenositeljica znanja i vrjednota) onda bi ozbiljno trebala preispitati sadašnju ulogu u očovječenju mladih generacija. A to znači da cjelokupna aktivnost škole bude usmjerena na promicanje cjelovitog razvoja učenika.
Cjelokupno društvo mora preuzeti svoj dio odgovornosti za odgoj i obrazovanje djece, pomoći roditeljima u stjecanju stručno-pedagoških znanja i odgojnih kompetencija. Premalo se ulaže u osposobljavanje mladih za odgovorno roditeljstvo. Suradnja između obitelji i škole uključuje pravo roditelja na izražavanje svog mišljenja, korištenje prava pritiska na ustanovu kako bi ona modificirala svoje postupke, programe i metode neprihvatljive roditeljima. Škola mora voditi računa da dijete dolazi s određenim vrijednosnim usmjerenjima koja su mu usadili roditelji i da oni s pravom očekuju da se njihovo dijete u tom smjeru razvija i odgaja. Konsenzus roditelja je posebno važan u onim osjetljivijim dimenzijama odgoja, kao što je religiozni i moralni odgoj. Nužno je, dakle, njegovati i razvijati partnerstvo između obitelji i škole kako ne bi došlo do raskoraka između odgojnog prava obitelji i odgojno-obrazovnih zadaća škole.

4. Učinkovit odgovor na nasilje i devijantno ponašanje treba tražiti u promicanju odgoja i obrazovanje koje će biti vrijednosno usmjereno. Vrjednote su bitne sastavnice svakoga istinski ljudskog odgajanja. Obezvrjeđujući vrjednote, sam odgoj gubi smisao. Bez jasne svrhe i vrijednosti odgojna djelatnost, naime, postaje bez perspektive, dezorijentirana i nemoćna.
Može se reći da se vrijednosti pojedinog društva odražavaju na području odgoja i obrazovanja. Istodobno, odgojno-obrazovno djelovanje utječe na vrijednosti društva. Odgoj i obrazovanje ima aktivnu ulogu u stvaranju određenog tipa društva. Važno je stoga koje vrjednote podupire aktualna školska reforma u Hrvatskoj. Od škole se očekuje promišljanje o vrjednotama i djelovanje u skladu sa zajednički usuglašenim društveno-kulturnim vrijednostima i odgojno-obrazovnim ciljevima. Koje vrjednote želi promicati hrvatski školski odgojno-obrazovni sustav?

5. U aktualnim europskim integracijskim i globalizacijskim procesima važno je očuvati vlastite tradicionalne, nacionalne i druge posebnosti i vrjednote. Treba graditi školu koja će u isto vrijeme prenositi znanja i kompetencije, ali i odgajati temeljne društvene, moralne i duhovne vrjednote. Neki, naime, smatraju da bi se škola trebala isključivo usmjeriti na intelektualnu formaciju utemeljenu na kompetentnom stjecanju općih znanja i kulture. Smatramo da nema cjelovitog odgoja i obrazovanja bez vrjednota koje su bitna sastavnica svakoga istinski ljudskog odgajanja te da bez odgoja i pedagogija gubi razlog svojega postojanja.
Imajući u vidu hrvatsku pedagogijsko-vrijednosnu baštinu, odgojno-obrazovni sustav trebao bi se opredijeliti za cjeloviti razvoj osobe, za očuvanje nacionalne baštine u proeuropskoj opredijeljenosti. Odgoj i obrazovanje djece i mladih trebao bi biti usmjeren na one vrjednote koje promiču osobni razvoj učenika kao duhovnoga, moralnoga, društvenoga, intelektualnoga bića.
U odgojno-obrazovnom sustavu mora biti razvidna opredijeljenost za vrijednosti koje osiguravaju očuvanje hrvatske nacionalne baštine, lokalnoga i regionalnoga kulturnog nasljeđa i razvijanje povijesno-kulturnih stečevina u vlastitom životnom okruženju. S ciljem promicanja europske dimenzije potrebno je odgajati za otvorenost i dijalog s drugim i drugačijim, za pluralizam kultura i religija. Ali ne izgubiti iz vida da samo svijest o vlastitome identitetu, nacionalnom i vjerskom, o značenju vlastite povijesti i kulture omogućuje prepoznavanje i prihvaćanje različitosti.

6. Pred nama je vrijeme Došašća – vrijeme iščekivanja i bdijenja, vrijeme u kojem se vjernici intenzivno pripremaju za proslavu dolaska Sina Božjega na zemlju – na proslavu blagdana Božića. Ovih dana u naše škole, na naše obiteljske i radne stolove stavit ćemo adventski vijenac. Neka to ne bude samo puka tradicijska gesta, nego simbol koji će potaknuti želju za vrjednotama koje često zaboravljamo u žurbi svakodnevnog života.
Naučimo djecu da u slavlju Božića ponajprije prepoznaju poziv na čovjekoljublje kojemu nas uči Božji Sin rođen od Blažene Djevice Marije; da prepoznaju poziv na međusobnu ljubav, prijateljstvo, razumijevanje, dobrotu, poštivanje, solidarnost i međusobnu pomoć. To će biti najizvrsniji lijek protiv nasilja, agresivnosti i nepoželjnih ponašanja.