Dumače, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je u ponedjeljak 17. listopada izbjegličko naselje Dumače kod Petrinje. Tom prigodom susreo se s izbjeglicama Hrvatima s Kosova koji su u izbjegličko naselje stigli još 1999. godine te im je rečeno kako će u naselju biti smješteni privremeno, no u njemu su ostali punih šest godina. Hrvati s Kosova morali su iseliti radi tadašnjih političkih i gospodarskih prilika, no dio njih još i danas boravi na Kosovu.

U tijeku svečanoga euharistijskog slavlja koje je zajedno s desetak svećenika predvodio i to ispred improvizirane kapelice u prognaničkom naselju, kardinal Bozanić je podijelio sakrament krštenja Franici Jaković, sedmom djetetu u obitelji Franje i Kate rođ. Pavić, Mihaeli Kolić, šestom djetetu u obitelji Franje i Anđe rođ. Jaković, i Mariji Deligegić, sedmom djetetu u obitelji Simona i Tereze rođ. Pavić. U propovijedi je kardinal govoreći o sakramentu krštenja, ohrabrio okupljene vjernike te rekao kako se po krštenju postaje Kristovim bratom ili sestrom, a time i međusobno braćom i sestrama te da su kršćani stoga pozvani da jedni drugima budu od pomoći, a posebno kada je netko u potrebi. Kardinal je posebno istaknuo kako dužnost pomaganja imaju Crkva, ali i civilne i državne vlasti. Stoga je pozvao sve nadležne da što prije pomognu prognanicima u rješavanju njihova pitanja i njihovu zbrinjavanju u što prikladniji životni prostor, rekavši kako će svi oni odgovarati pred Bogom koji ne pomognu braći u potrebama. Na kraju euharistijskog slavlja kardinal Bozanić izrazio je nadu da će se uskoro ponovno susresti s Hrvatima s Kosova, mahom iz enklave Letnica, i to prilikom blagoslova njihovih novih domova.

Danas u izbjegličkom naselju Dumače živi 50 obitelji od kojih gotovo niti jedna nema manje od 5 članova, a svaka obitelj živi u drvenoj baraci koje su veličine svega oko 25 četvornih metara. Na raspolaganje im je dano 60 drvenih baraka, od kojih neke služe kao zajednički sanitarni čvorovi, kuhinja te prostori za okupljanja. Stanari izbjegličkog naselja zatražili su od Republike Hrvatske dodjelu zemljišta na kojem je smješteno naselje te okolnih parcela kako bi na tom mjestu započeli s izgradnjom svojih trajnih domova. Jedno od rješenja njihova izbjegličkog pitanja bilo je i njihovo raseljavanje po Hrvatskoj, na što stanovnici izbjegličkog naselja nikako nisu htjeli pristati već žele zajedno živjeti, kuću uz kuću, kao i prijašnjih godina na Kosovu. Posebno je zanimljivo kako unatoč siromaštvu i bijedi u kojoj izbjeglice s Kosova žive u izbjegličkom naselju Dumače, svaka obitelj ima više od troje djece.