Svečanost posvete župne crkve započela je procesijom od župnog ureda do župne crkve u kojoj su uz kardinala Bozanića, župnika župe preč. Ivicu Šestaka, svećenike iz Stubičkoga dekanata na čelu s dekanom preč. Domagojem Matoševićem, župnike okolnih župa sudjelovali župljani župe, hodočasnici te članovi udruga u svojim uniformama i nošnjama.

Pred zatvorenom župnom crkvom svečanu procesiju koja je u molitvenom hodu prilazila crkvi dočekali si mnogobrojni župljani i hodočasnici. I vremenske prilike obilježene hladnoćom i vjetrom, na simboličan su način sudjelovale u svečanosti ukazujući na značaj crkve u čovjekovu i životu župne zajednice kao mjesta zajedništva, sigurnosti, mira, utočišta, utjehe, ljubavi i Božje blizine nasuprot otvorenom prostoru svijeta u kojem vjernik živi i koji počesto svojim mijenama donosi mnogobrojne opasnosti, oluje, teškoće i kušnje.

Pred ulaznim vratima crkve, kardinala Bozanića pozdravio je župnik preč. Šestak zahvaljujući mu na dolasku i pastirskoj podršci koju kao nadbiskup pruža u izgradnji doma Božjega za ovu župnu zajednicu: “Prije dvije godine 11. lipnja 2017. radosno smo blagoslovili gradilište i molili Božji blagoslov da započeto djelo gradnje župne crkve sretno privedemo kraju. Pod moćnim zagovorom svetog Josipa koji nad ovom župom bdije već 25.godina sretno smo došli do dana posvete župne nam crkve. Nova crkva s tornjem daju novu vizuru ovoj župi, a svim župljanima i onima koji ovuda prolaze novi orijentir i putokaz. Gradili smo ovu crkvu da bude dom molitve i susreta, u kojoj će umorni i opterećeni naći okrepu i utjehu, u kojoj će se dijeliti bogatstvo Kristove prisutnosti u svetim sakramentima.”

Pred ulaznim vratima crkve, kardinala Bozanića pozdravio je župnik preč. Šestak, zahvaljujući mu na dolasku i pastirskoj podršci koju kao nadbiskup pruža u izgradnji doma Božjega za ovu župnu zajednicu. Okupljene je potom pozdravio kardinal Bozanić izražavajući radost zbog današnjeg dana posvete Božjega doma.

Uime Župnog pastoralnog vijeća kardinala je pozdravio i uručio mu ključ ulaznih vratiju crkve član tog Vijeća Krešo Šturlan nakon čega ih je kardinal otključao i u procesiji ušao u svetište te započeo euharistijsko slavlje koje je pjesmom predvodio Mješoviti župni zbor pod ravnanjem voditelja i dirigenta Željka Drevena i uz stručnu liturgijsko-glazbenu suradnju i pratnju na orguljama dr. Mirjane Horvat, prof. crkvene glazbe.

Nakon obreda blagoslova vode kardinal Bozanić blagoslovio je škropljenjem crkvu, njezine zidove, prostor svetišta, oltar te ambon na kojem je uslijedilo čitanje Božje riječi. Nakon evanđelja, u homiliji kardinal Bozanić govorio je o značaju što ga crkva ima u životu župne zajednice. Ona je zajednički dom, mjesto susreta Boga i čovjeka. Mjesto molitve i neizmjernih Božjih milosti po kojima se Bog čovjeku daruje da bi ga kao svoje dijete privinuo k sebi i vodio kroz život.

„Dragi vjernici, svi mi činimo svetu Božju Crkvu. Ova vaša župna crkva, vaš je dom u kojem Vas Bog uvijek čeka, u koji Vas Bog uvijek poziva da bi Vam se darovao! Ne zaboravite to! Dolazite i budite što češće u ovom svom domu“, rekao je Kardinal.

Polazeći od evanđelja koje opisuje susret uskrslog Isusa s učenicima na obali Tiberijadskog mora, Kardinal je postavio tri pitanja. Gdje se Isus živi i uskrsli susreće sa svojim učenicima, kako se susreće s nama i zašto.

Isus se sa svojim učenicima susreće u njihovoj svakidašnjici. U konkretnosti njihova života – dok love ribu. Tako i s vama župljanima Stubičkih Toplica. Pritom Isus nije pasivan, nego se uključuje u tu konkretnost čovjekova života. Želi pomoći, osjeća naše potrebe i daje svoj doprinos. To nam odgovara na pitanje – kako se Isus susreće s nama. Želi nam biti bliz u našim potrebama.

Na obali Tiberijadskog mora učenike dočekuje s vatrom i pečenim ribama za okrepu, ali i traži od učenika da i oni dodaju riba koje su ulovili. Bog nam priprema, on se brine za nas, ali želi da i mi dadnemo svoj ljudski doprinos zajedničkom djelu. „I vi ste dragi vjernici ugradili svaki na svoj način svoj dio u izgradnji ove vaše crkve i zato morate danas biti ponosni“, rekao je Kardinal.

Zašto nas Isus susreće? Da bi nam se darovao. Zato je u crkvi glavno mjesto oltar gdje nam Isus živi i uskrsli i danas, nakon dvije tisuće godina, priprema gozbu. Blagoslivlja nas i hrani nas svojim Tijelom i Krvlju, poziva nas na naše sudjelovanje u Presvetom Otajstvu.

„Ova crkva – zgrada, danas se posvećuje da u njoj okuplja živu Crkvu. To ste vi braćo i sestre, to smo svi mi. Ne toliko po našim zaslugama, nego zbog Njega koji nas posvećuje i koji nas poziva da se otvaramo Njegovoj milosti, da sudjelujemo svojim doprinosom. I onda kada padnemo, On je tu da nas podigne, da nam oprosti i da nas ponovno približi k sebi. O, sveta Crkvo! Ti si blagoslovljena! Danas braćo i sestre svi zajedno zahvalimo Bogu što pripadamo svetoj Katoličkoj Crkvi“, zaključio je homiliju kardinal Bozanić

Po molitvi Vjerovanja kardinal Bozanić je vjernicima progovorio o bl. Alojziju Stepincu čije je moći potom položio u otvor oltara na kojem će se Bogu prinositi Presveta Žrtva. „Dragi vjernici, u oltar polažemo moći našeg Blaženika kako bi na taj način bio na poseban način bliz vama. U bl. Alojziju Stepincu Bog je Crkvi dao velikog sveca i zagovornika na nebu. Molite se i utječite se u svim prilikama života njemu.“

Uslijedilo je pomazanje oltara uljem krizme kojeg je učinio kardinal, a na četiri mjesta na zidovima crkve znak križa uljem krizme načinio je župnik Šestak. Potom je uslijedilo kađenje oltara te priprema za prinos darova i euharistijsku službu uz paljenje svijeća i svjetala u crkvi. Svaki čin u tim svečanim obredima kardinal je okupljenim vjernicima protumačio, njihov značaj u liturgiji te stvarnosti na koje upućuju u životu župne zajednice i svakog njezinog člana.

Po pričesti kardinal je prenio Presveto u svetohranište, a potom je na oltaru potpisao svečanu povelju o posveti župne crkve koju je pročitao župnik župe Oroslavje preč. Dragutin Bosnar.

Prije završnog blagoslova okupljenima se obratio župnik Šestak zahvalivši još jednom Kardinalu i svima koji su na bilo koji način doprinijeli ovoj radosti izgradnje i posvećenja župne crkve: “Na kraju ovog misnog slavlja zahvaljujem Trojedinom Bogu i sv. Josipu, blaženoj Djevici Mariji Kraljici Hrvata, blaženom Alojziju Stepincu čije su moći ugrađene u naš oltar na ovaj lijepi dan. Zahvaljujem vama Oče Nadbiskupe za podršku i poticajne riječi koje ste nam uputili prigodom ovog slavlja. Zahvaljujem braći svećenicima, posebno nekadašnjim župnicima vlč. Filipu Luciću i Josipu Banu te časnim sestrama milosrdnicama koje su djelovale dugi niz godina u ovoj župi. Mnogo je znanih i neznanih koji su doprinijeli da ovo slavlje lijepo uspije. Hvala svima i neka Trojedini Bog nagradi sve svojim blagoslovom i ljubavlju.”

Prije završnog blagoslova okupljenima se obratio župnik Šestak zahvalivši još jednom kardinalu i svima koji su na bilo koji način pridonijeli ovoj radosti izgradnje i posvećenja župne crkve.

Na kraju zahvale kardinalu Bozaniću uime svih prisutnih čestitao je 30-tu obljetnicu biskupske službe, a prigodni poklon kardinalu su uime župljana predali bračni par Popović-Matuša sa svoje četvero djece.

Kardinal je zahvaljujući na čestitki, rekao kako je posebno radostan zbog današnjeg dana i ovog događaja posvete župne crkve. Zahvalio je župniku Šestaku i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u izgradnji župne crkve pozvavši sve okupljene da ne prestanu biti graditelji žive Crkve u osobnim životima, obiteljima, na svojim radnim mjestima i u svojoj župnoj zajednici.

„Dragi vjernici, danas smo posvetili vaš dom. Crkva je naš sveti dom. Nikada nemojte to zaboraviti“, zaključio je kardinal Bozanić udijelivši svima prisutnima svečani blagoslov.

Pjesma „Tebe Boga hvalimo!“ čije su riječi i melodija odjekivale na kraju euharistijskog slavlja posvete crkve, danas je s pravom bila jedinstveno svečana, jer, kako je rekao kardinal Bozanić, danas je župna zajednica u Stubičkim Toplicama dobila svoj dom u kojem će ih uvijek čekati očinski zagrljaj Milosrdnog Oca koji je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.