Zagreb, (IKA) – Na petoj i posljednjoj u nizu ovogodišnjih tribina “Zajednički vidici”, održanoj u srijedu 27. svibnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predstavio je rezultate najnovijih europskih istraživanja o vjeronauku u školi.
Dobrodošlicu kardinalu Bozaniću, pomoćnim zagrebačkim biskupima Valentinu Pozaiću i Ivanu Šašku, državnim tajnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Zrinki Kovačević, Želimiru Janjiću, Draganu Schwarzu i Dražen Vikić-Topiću, ravnateljici Uprave za nacionalni kurikulum Vini Rakić, Željku Tanjiću, koji je tribini nazočio kao izaslanik dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josipa Oslića, predsjednici Upravnog vijeća Agencije za odgoj i obrazovanje Ružici Razum, predsjedniku Uprave Školske knjige Anti Žužulu i profesorima s različitih institucija te vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, poželjela je predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi dr. Valentina Mandarić. Uvodno je istaknula kako je reforma hrvatskog školstva, koja je u tijeku, izazov i za Crkvu, posebno za vjeronauk da iznova preispituje svoj doprinos u ostvarivanju temeljnih ciljeva škole, cjelovitog odgoja učenika. U mnogočemu se pozivamo na europsku tradiciju i mjerimo europskim kriterijima, stoga je i ovo prigoda iz prve ruke čuti o situaciji vjeronauka u školi u Europi, rekla je dr. Mandarić, te posebno zahvalila kardinalu Bozaniću za gostovanje na tribini, dodajući da kardinal time pokazuje koliko mu je stalo do kvalitete vjeronaučne nastave i svekolike podrške vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama koji se trude da njegova realizacija bude što kvalitetnija.

Kardinal Bozanić uvodno je podsjetio kako vjeronaučna nastava postoji u većini europskih zemalja, no različite su pravne osnove kao i modeli te nastave. Unatoč svim postojećim razlikama očito je da vjeronaučna/religiozna nastava predstavlja gotovo konstantu u europskom školstvu. Zanimanje za taj predmet sve više je uočljivo i u Hrvatskoj, osobito u kontekstu promišljanja o promjenama odgojno-obrazovnoga sustava. Kardinal je upozorio kako je u Europskoj uniji izbor i organiziranje odgojno-obrazovnog sustava u kompetenciji nacionalnih institucija, stoga odgovorni ne trebaju olako popustiti pritiscima pojedinih interesnih lobija pri raznim sjedištima europskih institucija. Kardinal je također podsjetio kako je nakon petnaest godina vjeronauka u hrvatskim školama, tijekom kojih je on oblikovao svoj profil, pronašao i učvrstio svoje mjesto unutar školskoga odgojno-obrazovnoga sustava, teško osporavati mjesto i ulogu vjeronauka unutar našega školskog sustava. U tom kontekstu kratko se osvrnuo na statistički prikaz vjeronaučne nastave u Zagrebačkoj nadbiskupiji, iz kojeg je vidljivo da u prosjeku 95 posto učenika osnovnih škola te više od 80 posto učenika srednjih škola pohađa katolički vjeronauk. Istaknuo je i kako je u Zagrebačkoj nadbiskupiji 869 vjeroučitelja u radnom odnosu u hrvatskim školama, od toga su većina njih laici (749). Kardinal je kratko podsjetio i na zakonske okvire vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj.

Kardinal Bozanić istaknuo je kako je Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) na prijedlog Talijanske biskupske konferencije u listopadu 2005. godine pokrenulo istraživanje o vjeronauku u europskim zemljama. U istraživanju je sudjelovalo 29 biskupskih konferencija Europe, među kojima i Hrvatska, a naknadno su svoj prinos dale njih još četiri. Iz rezultata je vidljivo da se konfesionalni model vjeronauka ostvaruje u većini zemalja. Istaknuo je snažnu prisutnost etičkih obilježja, jer se od vjeronauka sve češće traži uloga u izgradnji općeljudskoga, društvenoga, pomoć u promicanju društveno prihvatljivih vrjednota i ponašanja. Nadalje, jedan od češćih ciljeva koji se očekuju od vjeronaučne nastave je njezin prinos poznavanju i produbljivanju nacionalne kulture ili vlastite tradicije. Rjeđe, ali ipak se spominje i cilj koji se sastoji u promicanju formacije kršćanske kulture i katoličke interpretacije svijeta. U mnogim se zemljama ističe odgojna važnost vjeronaučne nastave, izražena terminima cjelovite formacije osobnoga identiteta, a u nekim se zemljama spominje i želja da se vjeronaučnom nastavom pridonosi otkrivanju smisla života. Osim navedenih ističe se i sučeljavanje s višereligijskim društvom, cilj evangelizacije, te katehetska namjera.

U nastavku izlaganja kardinal Bozanić rekao je kako je dobro da uz konfesionalnu nastavu, za one koji ne upisuju konfesionalnu nastavu, postoji filozofsko-etički predmet u kojemu će biti mjesta i prinosa različitih vjerskih tradicija prisutnih na određenom području. Kardinal je istaknuo kako u traženju najprikladnijega konfesionalnoga školskoga modela valja voditi računa o potrebi pronalaženja stila i metode koji poštuju pluralnost. No, istaknuo je i upozorenje kako valja izbjegavati neprikladne stavove, odnosno neprimjerene didaktičke aktivnosti kao što su sinkretizam koji vodi k miješanju različitih religija; deskriptivno i fenomenološko predstavljanje različitih vjerskih tradicija, njihovih simbola, kodeksa i poruka; komparacijski model koji nastoji na neutralnoj razini, komparativno predstaviti različite odgovore religija u odnosu na neka pitanja iz života, društva i slično.
Kardinal Bozanić kratko se osvrnuo i na odnos vjeronauka u školi i župne kateheze, te je podsjetio na “Poruku hrvatskih biskupa o vjerskom odgoju u školi i župnoj katehezi”. Ponovio je kako između kateheze u župnoj zajednici i vjeronauka u školi postoji razlika i nadopuna. U zaključku izlaganja, kardinal je podsjetio kako na temelju europske studije uz više modela vjeronauka u školi najzastupljeniji konfesionalni model. Premda valja voditi računa o sve većem multikulturalnom i multireligioznom europskom kontekstu, izraženo je čvrsto uvjerenje da se konfesionalni model vjeronauka ne može svesti na puku etiku. Istraživanjem je istaknuta važna uloga Crkve u njenoj djelotvornoj prisutnosti u školi. Istaknuta je i nužnost vrjednovanja uloge obitelji u potpori vjeronauku, ne gubeći nikad iz vida da roditeljima nitko ne može oduzeti i nadomjestiti primarnu odgovornost u odgoju djece. U kontekstu cjelokupnog istraživanja, kardinal je zaključio kako je kada je riječ o Hrvatskoj bespredmetno govoriti o nekom nekonfesionalnom vjeronauku, jer je kršćanstvo duboko obilježilo našu povijest i život našega puka. Vjeronauk iskorijenjen iz vjere i kulture konkretne zajednice pretvorio bi se u ideologiju. Kod nas je oduvijek postojao najbliskiji odnos između kulture i religiozne dimenzije. Vjera, općenito u našem kontekstu katolička vjera, integralni je dio identiteta i izričaja hrvatskog naroda, izvor principa i etičkih normi.

U raspravi koja je uslijedila dotaknuta su različita pitanja vezana uz položaj vjeronauka u hrvatskom školstvu. Vezano uz konstataciju odabira etike kao predmeta od određenog broja učenika u srednjim školama, kardinal je istaknuo kako je, ne ulazeći u razloge odabira, potrebno još više ojačati vjeronauk i po sadržaju i po onome što bi on trebao biti, te da se posvijesti kako je za svakog vjernika katolika obaveza usavršavati svoju vjeru i kroz vjeronauk u školi i nakon krizme. Potrebna je odgovornost i onih koji znaju što žele, a to pokazuju i izborom vjeronauka odgajaju se kao odgovorni vjernici i građani društva. Stoga je potrebno u okviru naših vjerskih zajednica isticati odgovornost i zahtjevnost, rekao je kardinal Bozanić.
Odgovarajući na pitanje vezano uz dob primanja sakramenta potvrde i nastavka pohađanja vjeronauka, kardinal je rekao kako su ta pitanja dotaknuta i u pripravi Sinode. Istaknuo je primjer iz Milanske nadbiskupije, gdje su krizmanici pozvani uključiti se u proces informiranja u vjeri i njenog življenja u svojoj dobi. Oko 18. ili 19. godine od biskupa dobivaju formulu ispovijesti vjere, te se tim činom želi reći da su završili formaciju vezanu uz sakramente inicijacije. Kad je pitanje odgađanja podjele sakramenta, kardinal je mišljenja da se time ne bi puno postiglo, no ono što je bitno je promisliti kako pratiti te mlade ljude u vremenu njihova daljnjeg rasta i dozrijevanja. Tu je velika važnost župnih zajednica i uključenja mladih u njih.
Na pitanje razmišlja li Crkva o ‘on-line’ poduci vjeronauka, kardinal Bozanić rekao je kako je to vrijedan prijedlog, jer je pred Crkvom mnogo zadataka, a i mnoge mogućnosti nisu još iskorištene.

Zaključnu riječ na kraju tribine dao je dr. Željko Tanjić. Istaknuo je kako su tribine “Zajednički vidici” vrstan primjer dragocjene suradnje triju crkvenih ustanova – Ureda za vjeronauk u školi, Pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Ta je suradnja plod eklezijalnog duha koja nas u ovim vremenima života Crkve i društva poziva na svjedočenje zauzetosti Crkve, posebice u području odgoja i obrazovanja za izgradnju cjelovite osobe unutar hrvatskoga društva, cjelovitosti kojoj na poseban način pripada religiozna i vjerska dimenzija koju oblikuje osoba prožeta svojim vrednotama i sposobna biti čimbenikom oblikovanja novog lica hrvatskog društva i Crkve. KBF, čiji su mnogi studenti i studentice sudionici tih tribina, prepoznao je te susrete kao mjesto razmjene znanstvenih, pastoralnih, kulturnih i društvenih ideja koje i on sam u svom znanstvenom i stručnom radu oblikuje i primjenjuje, ali uči i od drugih prepoznaje ih kao mjesto i trenutak cjeloživotnog obrazovanja. Te tri ustanove pokazuju još jednu važnu dimenziju svog poslanja, a to je suradnja i dijalog s drugim važnim ustanovama u hrvatskome društvu poput Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, drugih institucija i zauzetih pojedinaca, istaknuo je dr. Tanjić.