Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je prema tradiciji pobožnost križnoga puta na Cvjetnicu u Ksaverskom perivoju. U asistenciji su bili provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivan Paponja, ksaverski gvardijan fra Marko Medo, ksaverski župnik fra Nikola Barun te nadbiskupov tajnik vlč. Željko Faltak. Tekst Križnoga puta u prigodi pohoda pape Benedikta XVI. napisao je fra Vice Blekić. Nakon završne molitve, kardinal Bozanić je kod Isusova groba održao prigodni nagovor.
Dolazimo k Isusu sa žarkom vjerom da njegova otkupiteljska patnja preobražava naša srca i naše živote, te sa zaufanom molitvom da nam patnja Božanskog Otkupitelja postane izvorom snage i nade u našim patnjama, kako bismo i mi poput Krista proslavili Oca i prihvatili njegovu volju u svojim životima, istaknuo je kardinal. Dodao je da si ovih dana i postavljamo pitanje kako razumjeti, kako prihvatiti, kako tumačiti sve ove događaje u ovim danima kada smo kao pojedinci i kao narod potreseni nepravdom koja se nanosi onima koji su časno branili svoj dom te čitavoj državi Hrvatskoj.
Mi smo dionici Isusove agonije do kraja svijeta, a jedino On istinski supati s nama. Jedino udjelom u njegovoj patnji možemo doći do udjela u preobrazbi njegova uskrsnuća, rekao je kardinal, te istaknuo kako prihvaćajući patnju našega naroda, patnju onih koji su ovih dana nepravedno osuđeni, molimo Gospodina da bude njihov i naš supatnik, da im dade snage i jakosti u njihovoj i našoj agoniji života, agoniji koja upravo kroz patnju otkriva sav prividan sjaj, a zapravo bijedu svih onih koji su zbog sljepoće srca pristali biti dionicima mračne zavjere protiv istine, dobrote i ljubavi.
Premda znamo da je jedino Krist Gospodin potpuno nevin od svake krivice i premda znamo da ne smijemo olako svoje patnje uspoređivati s njegovima, a ipak se nadamo jednome: da se i naše patnje i patnje sviju koji su bili žrtve nametnutog rata u Hrvatskoj, od godine 1991. do njegovog završetka, u ovom trenutku suobličuju i pridružuju Kristovoj patnji, upozorio je kardinal, te istaknuo kako smo na tom putu pozvani poput Krista sve činiti da istina dođe na vidjelo, premda se čini da je zgažena, pozvani smo poput njega vlastitom odgovornošću, zalaganjem, dobrotom i spremnošću na žrtvu raskrinkati sve one sitne duše na pozornici u prvom redu domaćih, a i svjetskih, političkih i društvenih zbivanja, koje pod prividom blještavila ne vide svoju bijedu pred licem istinske patnje i pravednosti.
Dižući svoj glas protiv nepravde, koja je pogodila ne samo pojedince nego i cijeli hrvatski narod kao i svakog istinoljubivog građanina Hrvatske, mi znamo i vjerujemo da se mir može postići samo kao djelo pravde. Mi isto tako znamo da nas ne mogu slomiti ni svjetske sile, ni domaći mešetari koji nas žele uvjeriti kako smo krivi, kako ne trebamo biti zabrinuti, kako je osuđena samo jedna politika i ništa drugo. U svjetlu Kristove patnje mi dobro znamo što je istina, poručio je kardinal. Stoga je vjernike pozvao na obraćenje srca, misli i djelovanja. Hrvatski narod i sve građane Hrvatske pozvao je da budu dostojanstveni i odlučni u raskrinkavanju laži i nepravde, ali u zalaganju za zajedničko dobro da budu razboriti i odgovorni pred sadašnjošću i budućnošću svojom i svoje djece. Odgovorne je pak pozvao da preispitaju svoje djelovanje i da učine sve da bi zaštitili dostojanstvo hrvatskog naroda koji znade patiti, ali koji ne želi biti izigran i prodan za šaku srebrnjaka.
Podsjetio je na riječi koje je u rujnu 1997. godine izrekao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić “Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima”. Podsjetio je kako je vodstvo hrvatske države pozvano ispraviti – ondje gdje je još moguće – eventualne propuste i učiniti sve što je potrebno kako bi pobijedila istina i pravednost, što jedino može jamčiti uspostavu mira i suživota u našoj državi i ovom dijelu Europe. Kao Crkva u hrvatskom narodu čuvamo dragocjeno iskustvo duhovne snage da nas je u teškim povijesnim iskušenjima spasila jedino Božja pomoć koju smo osjetili u dubokoj povezanosti s Kristovom Majkom, sigurnim znakom naše nade i utjehe. Stoga pozivam vjernike na molitvu Trojednom Bogu. Molimo za naše generale i njihove obitelji. Molimo za sve žrtve nametnutog nam rata. Molimo za sve koji su gladni i žedni pravednosti. Treba se nadati, što se kršćanskim rječnikom prevodi: treba moliti kako bi dobro pobijedilo, rekao je na kraju nagovora kardinal Bozanić, te sve preporučio zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca.