Mariazell, (IKA) – Nakon cjelonoćnog bdjenja u bazilici u Mariazellu slavljena je 22. svibnja svečana Jutarnja na kojoj su se okupili gotovo svi biskupi koji sudjeluju u Hodočašću naroda. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zatim je, po kišovitome, vjetrovitom, maglovitom i hladnom vremenu, ulicama Mariazella na liturgijski prostor u zračnoj luci Sv. Sebastian, poveo svečani hodočasnički ophod s Gospinim likom. Romanički Gospin kip koji je u svetište 1157. donio benediktinac Magnus, ukrašen je posebnom odorom s grbovima srednjoeuropskih država sudionica Hodočašća naroda. U ophodu ga je vozila zaprega s dva bijela konja, a uz nju se izmjenjivalo po četvoro mladih iz svake zemlje u narodnim nošnjama. Dok je ophod prolazio ulicama, pjevale su se litanije na njemačkome i hrvatskom jeziku, a potom su prigodne pjesme otpjevali i predstavnici ostalih naroda. U ophodu su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama svoga kraja, vojnici, bubnjari i trubači i brojni vjernici. Kada je ophod stigao na bogoslužni prostor, Lik Gospe Mariazella postavljen je na štovanje vjernicima.

Predslavlje
Na mjestu središnjega misnog slavlja Hodočašća naroda kulturalno, duhovno i vjersko bogatstvo naroda Srednje Europe izraženo je simbolima koji nadilaze jezične granice i svjedoče da je kršćanstvo označilo sve europske zemlje. Bogoslužnim prostorom zadivljujućih dimenzija i u boji bijelog mramora, koji je u zračnoj luci u Mariazellu osmislio arhitekt Eduard Neversal, dominirale su dvije dizalice koje simboliziraju “europsko gradilište”. Ispred oltara bio je ambon podno kojeg se nalazi kopija krstionice kneza Višeslava iz Stolne crkve u Ninu s početka IX. stoljeća, kao znak da su svi povezani krštenjem. Zvuk osam posebno za prigodu SEKD-a izlivenih zvona, a na svakom se od njih nalazi tekst i grbovi sudionica SEKD-a, simbolično je pozdravio nove članice Europske unije, od kojih su predstavnici pet zemalja sudionici Hodočašća naroda. Bili su tu i Tassilov kalež iz opatije u Kremmsmuensteru iz 780., križ s bečkog Heldenplatza na kojemu je 1983. Večernju slavio Ivan Pavao II., i procesijski križ iz 1890. iz Olmutza.
Svoje bogatstvo i posebnosti zemlje sudionice, pak, na svojim jezicima predstavile su u pretprogramu koji je započeo u 8 sati, po vrlo lošem vremenu kojeg su se organizatori najviše pribojavali. Nakon ulazne pjesme, predstavile su se BiH, Češka, Hrvatska, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija i Slovačka. Svaka zemlja navela je svoju molitvenu nakanu, dala osobno svjedočanstvo, zapalila zavjetnu svijeću u podnožju Gospina kipa i na kraju otpjevala pjesmu na svom jeziku.
Hrvatsku zavjetnu svijeću nosila je obitelj Prpić iz Senja – Davor i supruga Đurđica, šestogodišnji Ivan i petogodišnja Karmela. Središnji element hrvatske zavjetne svijeće je reljef Bogorodice s Djetetom, aplikacija izvornika iz 11. st. iz Zadra, s kojom su na plavim poljima povezane katedrale iz Zagreba, Splita i Rijeke. Time su prikazane hrvatske nadbiskupije, jer je Zadar nazočan kroz Marijin lik i prikaz starohrvatske crkve Sv. Križa u Ninu. Hrvatska marijanska pobožnost i marijanska svetišta predstavljeni su u prikazu svetišta Majke Božje Bistričke. Na gornjem i donjem dijelu svijeća je ukrašena starohrvatskim pleterom. Đurđa Lovreković iz Mošćenice pročitala je molitvenu nakanu za Crkvu u Hrvatskoj. Molio se i dio litanija hrvatskih svetaca i blaženika, Kvirina Sisačkog, svetih istarskih, solinskih i srijemskih mučenika, Nikole Tavelića, Marka Križevčanina, Alojzija Stepinca, Jeronima, Augustina Kažotića, Leopolda Mandića, Ozane i Gracija Kotorskih, Marije od Propetoga Isusa, Ivana Merza, dok se na video zidu mogao pratiti opširni Stepinčev životopis na hrvatskome i njemačkom jeziku.
Svjedočanstvo vjere iznio je Josip Lovreković iz mjesta Mošćenica, u petrinjskoj župi Zagrebačke nadbiskupije. Govorio je o strahotama ratne agresije od 1991. do 1995. godine, kada je Petrinja bila sva okupirana osim Mošćenice, koja je na samoj crti bojišnice također teško stradala. Ljudi su prognani iz domova, koji su kao i crkve, škole i bolnice srušeni, a ljudske žrtve bile su brojne. Istaknuo je kako je narod sve teško vrijeme vjerovao u pravedno rješenje i molio za mir. Mošćenica kao jedina slobodna petrinjska filijala bila je župa u malom u kojoj su se vjernici okupljali oko župnika koji je i sam bio prognanik. Svjedočio je zatim i oslobođenju, povratku i obnovi, te kao zalog pobjede istaknuo riječi kardinala Franje Kuharića: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je”. Katolička crkva odgajala je naš hrvatski narod evanđeljem, da bude mirotvoran, da nikada ne osvaja tuđe, da sa svakim živi u miru i poštovanju, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, istaknuo je Josip Lovreković, završavajući svoje svjedočanstvo riječima: “Danas opet stoji crkva Sv. Lovre u središtu Petrinje i mi – makar polako – uporno gradimo mir sa svim ljudima dobre volje”.
Potom je žalosno otajstvo krunice molila Mirjana Anđić iz Zagreba, a na kraju je otpjevana pjesma “Ljiljane bijeli” i pripjev iz Pjesme Srednjoeuropskoga katoličkog dana “Kriste Isuse, u tebe mi se uzdamo”. Hrvatske vjernike u pretprogramu animirali su mr. Ivan Ćurić iz Đakova i đakon Karlo Šimek iz Varaždinske biskupije.
U sklopu programa na video zaslonu prikazana je i snimka dijela predavanja glasovitoga kardinala Franza Koeniga, pokojnoga bečkog nadbiskupa, koji je veliki dio života posvetio europskom pomirenju. Prikazan je dio u kojemu utemeljitelj zaklade “Pro Oriente” opisuje događaj koji ga je naveo da se na posebni naći posveti kršćanima u istočnom bloku – prometnu nesreću na putu na pogreb kardinala Alojzija Stepinca.