Kardinal Bozanić svećenicima: Različiti smo po sposobnostima i karakterima i to je bogatstvo Božjeg dara

“Danas u ovom svetom zajedništvu Mise posvete ulja prva misao koju želim istaknuti jest: hvala Bogu. Uistinu je pravo i dostojno neprestano zahvaljivati dobrom Bogu. Naime, tko zahvaljuje Bogu posvješćuje utješnu činjenicu da ga Bog ljubi i da je to ono što prethodi svakoj našoj misli, riječi i djelu. Zahvaljujući Bogu i mi se sami ukorjenjujemo u dobru, jer dajući hvalu onome tko je samo Dobro, sâmi postajemo bolji i istodobno sudionici Božje dobrote”, rekao je na početku homilije kardinal Bozanić.

Istaknuvši da se Crkva na Veliki četvrtak spominje ustanove svećeništva i euharistije, kardinal je okupljene prezbitere pozvao da ponajprije zahvale Bogu “što smo svećenici, što smo pozvani po Božjoj ljubavi. Ona, nas slabe ljude, preobražava i čini korisnima u Kristovu djelu spasenja.” U nastavku homilije kardinal je naveo neke od brojnih razloga za zahvalnost Bogu:
“Što nikada nije omalovažio darove kojima nas je obdario, nego ih naprotiv vrednuje i pomaže nam da ih ne skrivamo zbog straha, ali i da ih ne trošimo uzalud, ili, ne daj Bože, predajući se gorkom razočaranju, što razara zdrav svećenički polet, pastoralno oduševljenje i crkvenu raspoloživost, za njegovo neizmjerno milosrđe, koje ispunja praznine našega srca i koje je uvijek veće od naših propusta i grijeha. Za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije čija usmjerenja sada sabiremo da bismo ih mogli predati Božjem narodu naše Nadbiskupije, kao smjernice za daljnji hod. Zahvalimo Bogu za današnje vrijeme u kojem nas je postavio za Kristove službenike i što nam pomaže da danas možemo razabrati ne samo nevolje, grijehe i slabosti u Crkvi i svijetu, nego što smo upravo danas svjedoci posebnog djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. On Crkvu danas vidljivo iznutra čisti od zla što ga je posijao neprijatelj Božji te je jača i pomlađuje kako bi vjerodostojnije naviještala Radosnu vijest”.

Istaknuvši da Božja blizina dokida udaljenosti bilo koje vrste, kardinal je pozvao svećenike da “slijedimo Isusa na tom putu u onome što je On činio, a to je: sebe učiniti bližnjim. Budimo bližnji međusobno jedni drugima, budimo bližnji u odnosima prema vjernicima nama povjerenima i prema svakom čovjeku. To neka bude naše glavno nastojanje. Takva blizina, kojoj je izvor u Božjem odnosu prema nama, srodna je, pa i istoznačna s vjernošću. A u našoj suvremenosti upravo je krjepost vjernosti u krizi. Braćo svećenici, neka naša vjernost svećeničkim obećanjima, vjernost života u beženstvu i svetoj čistoći, bude primjer i uzor braći i sestrama u Crkvi. To od nas očekuje Božji puk, to očekuju supružnici, roditelji, mladi, Bogu posvećene osobe, svi”.
Govoreći o obnovi svećeničkih obećanja, koja su uslijedila nakon homilije, kardinal je rekao da je to obnavljanje svećeničkih obećanja uvijek i oživljavanje i novo otkriće “da bismo iznova zadobili onu snagu koju smo molili na dan ređenja”.

“Taj zajednički čin relativizira posebnosti, oslobađa od predrasuda i čini da se bolje otkriva bit svećeničkog bratstva, zasigurno puno dubljeg i istinskijeg, nego što i sami mislimo. Čineći to u Crkvi i vjeri ne želimo prihvatiti neke druge razloge i logike. One uvijek imaju za cilj oslabiti Crkvu. Nije dovoljno samo ne govoriti loše o subratu, nego moramo nastojati biti dobrohotni jedni prema drugima u međusobnom poštivanju. Pozvani smo podržavati se noseći terete jedni drugih. Posebno molimo za one između nas čiji su tereti teški, da ne bi posrnuli. Molimo za subraću koja trpe možda zbog bolesti, osamljenosti ili nerazumijevanja bilo koje vrste.
Draga braćo u svećeništvu, različiti smo po sposobnostima i karakterima. I to je bogatstvo Božjeg dara. Ali svi smo mi u stvari veoma bliski, jer smo svi preporođeni u Crkvi voljom Očevom, u susretu s Kristom i snagom Duha Svetoga. Što više nastojimo nasljedovati Isusa, iako različiti, bit ćemo sličniji jedni drugima i tako najdjelotvornije graditi crkveno zajedništvo”, rekao je kardinal.

U nastavku, kardinal je pozvao okupljene da mole za preminule svećenike, posebno one koje je od prošlog Velikog četvrtka Gospodar života pozvao k sebi, a to su dijecezanski svećenici vlč. Domagoj Vuletić, vlč. Andrija Lukinović, vlč. Stjepan Bakran, mons. dr. Ivan Golub, vlč. Dragutin Bubnjar, mons. Ivan Špoljar, te prezbiteri redovničkih zajednica: fra Zvonimir Vjekoslav Zlodi, OFMConv., fra Danijel Mihatov, TOR, o. Josip Orešković, OCD, don Ivan Matijević, SDB, don Ante Vasilj, SDB, o. Franjo Pšeničnjak, DI. fr. Zvonko Knežević, OP, fra Viktor Borislav Nuić, OFM, don Franjo Halužan, SDB.
U homiliji kardinal je pozvao na zahvaljivanje i molitvu za 19 novih svećenika zaređenih tijekom 2018. godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Među njima su osmorica dijecezanskih: vlč. Ivan Braovac, vlč. Dario Kral, vlč. Filip Marić, vlč. Matija Novački, vlč. Toni Potrebić, vlč. Marko Toplak, vlč. Kristijan Tušek, vlč. Alen Vrbek.
Također, tijekom prošle godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji zaređeno je i 19 đakona koji se sada pripremaju za svećeništvo. Između njih su sedmorica dijecezanskih đakona: Ante  Bojanić, Marko Čolić, Leopold Ćurčić, Majk Rušec, Branimir Šarić, Nikola Špiljak i Matija Vragović.

Pozvavši svećenike na završno slavlje spomena 100. obljetnice rođenja sluge Božjega kardinala Franje Kuharića koje će se održati početkom listopada u Pribiću, kardinal je s okupljenima podijelio sjećanje na jedan susret prije dvadeset godina s kardinalom Kuharićem i riječi koje je tada izgovorio. Naime, spominjući se svoje prošlosti, kardinal Kuharić mirno je rekao da su tada bila teška vremena komunizma, kada su se doživljavali direktni, pa i fizički napadi na Crkvu i svećenike, ali je i proročki naglasio kako “sada idemo ususret možda i težim vremenima, kada će napadi biti suptilniji, prikriveniji i zbog toga ubojitiji”.
Homiliju je kardinal Bozanić zaključio riječima: “Draga braćo i sestre, đavao i danas radi, služi se mnogim lažima i poluistinama, da bi nas zavarao i podijelio. On nastoji optužiti Crkvu, kako to kaže papa u miru Benedikt XVI. Premda u njoj ima i grešnika, kako je to uvijek bilo, počevši od Jude Isusovog apostola o kojem smo prošlih dana slušali u misnom Evanđelju, Crkva je ipak sveta jer je Krist neprestano posvećuje.

I danas ima puno ljudi koji u Crkvi ponizno vjeruju, trpe i ljube. I danas ima mučenika u Crkvi, znanih i onih manje vidljivih. To je bila i ostaje snaga Crkve, koju ni vrata paklena neće nadvladati. Mučenici su svjedoci i poticaj da Krista slijedimo sve do Kalvarije. Takva spremnost osposobljuje Kristove sljedbenike za život po uskrsnuću. Stoga ne bojmo se! Bog je s nama, ako se njega držimo i slijedimo njegove zapovijedi”.