Kardinal Cantalamessa: Crkva ne bi trebala biti zatvoreni dvorac koji ograđuje Evanđelje
Foto: Vatican Media // Kardinal Raniero Cantalmessa
Propovjednik Papinskog doma kardinal Raniero Cantalamessa u trećoj adventskoj propovijedi promišljao je 17. prosinca u dvorani Pavla VI. u Vatikanu u nazočnosti pape Franje o Marijinoj ulozi u Crkvi, u svjetlu Božje riječi i patrističke tradicije, prenosi hrvatska redakcija Vatican Newsa.
Analizirajući nadalje izraz “rođen od žene”, kardinal Cantalamessa je primijetio da ga sveti Irenej čita u svjetlu Postanka 3,15: “Stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene”. Marija se pojavljuje kao “žena koja rekapitulira Evu, majku svega živoga”. Ne radi se o “marginalnoj pojavi koja ulazi na scenu, a zatim nestaje u zraku”. To je smještanje “biblijske tradicije” koja počinje ženom “kćeri sionskom”, koja je “oličenje svega izraelskog naroda”, a završava ženom “odjevenom u sunce s mjesecom pod nogama” iz Otkrivenja (12, 1) koja predstavlja Crkvu.
Štoviše, “žena” je “izraz kojim se Isus obraća svojoj majci u Kani i pod križem”. “Nemoguće je ne vidjeti vezu, u Ivanovoj misli, između dviju žena”: simboličke žene koja je “Crkva i stvarne žene koja je Marija”. Ta je poveznica ugrađena u Lumen gentium koji upravo iz tog razloga “govori o Mariji unutar konstitucije o Crkvi”.
S tim u vezi, propovjednik se osvrnuo na pitanje “dostojanstva žene”, primijetivši da je “u posljednje vrijeme učinjeno mnogo na povećanju prisutnosti žena u sferama odlučivanja u Crkvi i da još više tek treba učiniti”. No, prije svega inzistirao je na crkvenoj dimenziji pavlovske tvrdnje: “ako u punom smislu žena u Svetom pismu ukazuje na Crkvu onda tvrdnja da je Isus rođen od žene implicira da on mora biti rođen iz Crkve danas”.
Prema mišljenju kardinala Cantalamesse, “moramo učiniti sve što je moguće” kako Crkva ne bi postala “komplicirani i pretrpani dvorac” koji sprječava Kristovu poruku da “izađe iz nje slobodan i radostan”. Znamo koji su to “zidovi podjele” koji mogu zadržati glasnika. Prije svega, to su zidovi koji odvajaju različite kršćanske Crkve jedne od drugih, zatim suvišna birokracija, ostaci besmislenih ceremonijala: ruha, zakoni i prijepori iz prošlosti, koji su sada postali ništa više od običnih krhotina”. No, neminovno “dolazi trenutak kada se shvati da sve te prilagodbe više ne odgovaraju trenutačnim potrebama, štoviše da predstavljaju prepreku”. I stoga “moramo imati hrabrosti da ih srušimo i vratimo zdanje u jednostavnost i linearnost njezina podrijetla, s obzirom na njihovo ponovno korištenje”, zaključio je propovjednik Papinskog doma.
