Rim, (IKA) – Papa Benedikt XVI. protekle se nedjelje osvrnuo na nuklearno pitanje, potvrdio važnu ulogu Međunarodne agencije za atomsku energiju, za neširenje nuklearnoga naoružanja i razoružanje te potaknuo miroljubivu uporabu nuklearne energije. U razgovoru za Radio Vatikan predsjednik Papinskoga vijeća Pravda i mir kardinal Renato Martino istaknuo je kako se Benedikt XVI. od samoga početka svoga pontifikata pokazao osjetljivim za nuklearna pitanja. U prvim porukama za Svjetski dan mira govori o njegovim važnim vidicima, koji su nazočni i u drugim nagovorima, poput onoga od 29. srpnja. Sveti Otac ide stopama svojih prethodnika: Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla II. te II. vatikanskoga sabora, razvijajući socijalni nauk Crkve o pitanju nuklearne energije. Pape i saborski oci pomno su upozorili na opasnosti vezane uz nuklearno oružje, čim se ono pokazalo tragičnom stvarnošću za ljudsku obitelj. Katolička Crkva je i na lokalnoj razini uvijek bila među protagonistima javne rasprave o nuklearnoj energiji, istaknuo je kardinal podsjetivši na pastoralno pismo Američke biskupske konferencije iz 1983. i na nedavno stajalište škotskih, engleskih i velških biskupa protiv obnove britanskoga nuklearnoga sustava.
Uz pastoralno zauzimanje Crkve, tu je i diplomatsko zauzimanje Svete Stolice u sklopu Međunarodne agencije za atomsku energiju, čiji je Sveta Stolica član-osnivatelj, te pokrajinskih i međunarodnih organizacija, napomenuo je kardinal Martino, dodavši da se osobno, u tijeku šesnaestogodišnjeg boravka u New Yorku kao promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, intenzivno zanimao za to pitanje, a ono ga zaokuplja i sada, kao predsjednika Papinskoga vijeća Pravda i mir, koje se posebice zanima za mir, razoružanje i ljudska prava. Svake godine dok sam boravio u New Yorku u Prvome odboru pri općoj skupštini UN-a govorio sam o razoružanju. Poseban odjek imao je moj nastup u listopadu 1997., kada sam istaknuo da je nuklearno oružje nespojivo s mirom kakav priželjkujemo za 21. stoljeće. To se upozorenje pojavilo na plakatima po američkim autocestama, a iste se godine u Domu lordova u Londonu o tome govoru raspravljalo oko dva i pol sata, kazao je kardinal.
Odnos između neprijateljskih nacrta i promicanja miroljubivih nuklearnih nacrta središnje je pitanje na nuklearnome području. S jedne strane valja braniti sigurnost i mir, s druge pak treba promicati razvoj naroda. Sigurnost i razvoj okosnice su na kojima se zasniva svjetska nuklearna politika, a to je poglavito Sporazum o neširenju nuklearnoga naoružanja iz 1968. i Statut Međunarodne agencije za atomsku energiju iz 1957. godine, istaknuo je kardinal te napomenuo kako se čini da je danas više nego ikada ispravno ustvrditi kako je uloga Međunarodne agencije za atomsku energiju jamčiti pravu ravnotežu između opravdanih zahtijeva sigurnosti i razvoja naroda. Razvoj je povezan s pravom država na miroljubivu uporabu nuklearne energije, a to se pravo u Sporazumu naziva neotuđivim pravom. Pri tome valja razmišljati o mogućim primjenama nuklearne tehnologije u proizvodnji energije, medicini i u poljoprivredi. Uloga Međunarodne agencije za atomsku energiju u konačnici utječe na miroljubivi suživot i opstanak ljudske obitelji, ako se ima na umu razarajuća sposobnost nuklearnoga oružja. Pretpostavka ulozi agencije jest volja država da pristupe i poštuju Ugovor, te da se pokore motrišnome sustavu Međunarodne agencije za atomsku energiju. Još više od toga potrebno je ozbiljno opredjeljenje međunarodne zajednice za mir, i nadvladavanje onoga što je Ivan XXIII. nazvao “psihološkom psihozom”. Kao potvrdu potrebe stvarnoga “obraćenja” svjetske politike, kardinal Martino upozorio je na vojni trošak za 2006. godinu od milijardu i 204 milijuna dolara. Trošak se u tijeku godina povećavao, a sada iznosi 184 dolara po stanovniku planeta.
Dakle, premda se mora ukloniti ili bar u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti opasnost da nuklearno oružje dospije u ruke kriminalnih i terorističkih organizacija, isto je tako žurno da se države slože oko programa općega razoružanja koji bi ljudstvo i sredstva namijenjena u vojne svrhe preusmjerio za razvoj. U tome svjetlu valja tumačiti nuklearne težnje Irana, Sjeverne Koreje i drugih zemalja koje Sporazum ne obvezuje, poput Indije, kao i zapadnih sila te stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. “Ravnoteža užasa”, zasnovana na takozvanoj “strategiji zastrašivanja” i na nuklearnom oružju, ne jamči, nego prijeti miru ljudske obitelji. Utrka u naoružanju ograničuje razvoj naroda, izaziva uzajamno nepovjerenje država i njihovu izolaciju na regionalnoj i međunarodnoj razini. Valja krenuti od “razoružanja srdaca”, od povjerenja između naroda i jačanja međunarodnih organizacija. Nije samo Međunarodna agencija odlučujuća u ostvarenju mira, nego je to svaka država i svako ljudsko biće, zaključio je kardinal Martino.