Kardinal Parolin predvodio slavlje sv. Jeronima u Rimu

U koncelebraciji su bili apostolski nuncij nadbiskup Francisko-Javier Lozano, rektor Zavoda sv. Jeronima Marko Đurin, vicerektor Marko Škraba, svećenici na službi u Državnom tajništvu i vatikanskim kongregacijama, svećenici pitomci Zavoda te drugi.

Prije početka euharistijskog slavlja rektor Đurin izrazio je dobrodošlicu kardinalu Parolinu i svim nazočnim vjernicima u crkvi sv. Jeronima spomenuvši da, iako slavimo 1600 godina od smrti našeg svetca, njegova važnost i aktualnost je vrlo primjetljiva u crkvenoj i društvenoj današnjici, što je osobito vidljivo u pontifikatu pape Franje koji je prošle godine na liturgijski spomendan sv. Jeronima apostolskim pismom u formi moto propria „Aperuit illis“ ustanovio Nedjelju Božje Riječi, dok je danas objavljeno njegovo apostolsko pismo „Scripturae sacrae affectus“ baš u povodu 1600. godine smrti ovog crkvenog naučitelja. U Pismu Papa navodi kako nam je Jeronim, koji je važna figura u povijesti Crkve, u nasljeđe ostavio da gajimo živu i nježnu ljubav prema Božjoj Riječi. Progovorivši ukratko o povijesti hrvatskih rimskih ustanova sv. Jeronima i njihove povezanosti sa Svetim Ocem, vlč. Đurin je zamolio državnog tajnika kard. Parolina da započne euharistijsko slavlje u crkvi sv. Jeronima koja je u posljednje dvije godine u potpunosti renovirana i kao takva danas slavi svog zaštitnika u punom sjaju.

U svojoj homiliji, kardinal izrazio je svoju radost što samo nekoliko sati nakon objave Papinog apostolskog pisma „Scripturae Sacrae Affectus“ može slaviti misu u crkvi posvećenoj sv. Jeronimu. Napomenuo je kako je sv. Jeronim nadahnuo tolike poznate umjetnike, počevši od prekrasne Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu, koji su narodu i vjernicima prenijeli poruke sv. Jeronima. Neki umjetnici ga prikazuju usred mnoštva knjiga i svitaka, u potpunosti posvećenoga studiju i proučavanju Svetog Pisma. To je ono što je najizvrsniji način obilježilo život sv. Jeronima. Jeronim je poput pismoznanca iz Isusove prispodobe iz Evanđelja koji je postao njegovim učenikom i koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. A taj Jeronimov žar za Svetim pismom nije mogao proći bez dubokih i teških njegovih nutarnjih borbi. Potom je nastavio kako nas i Papa danas potiče na važnost molitvenog čitanja Svetoga pisma i familijarnost s Božjom Riječi. Upravo je Sveto pismo u sv. Jeronimu imalo taj učinak da ga je intimno suobličilo Bogu koji se utjelovio u osobi Isusa Krista. I to je ono što je potrebno i nama danas kako bismo bili ne samo pismoznanci, nego pravi i vjerni navjestitelji Božjeg kraljevstva. Kao što je papa Franjo napisao u svom apostolskom pismu od prije godinu dana: „Onaj tko se hrani Božjom riječju svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za prošlošću niti u sablasne utopije u svezi s budućnošću“.

Drugi način na koji umjetnici prikazuju sv. Jeronima jest njegov monaški i isposnički  život, s kamenom u ruci, dok u pustinji razmatra nad Isusovim križem. U tom načinu života, koji je također uvelike obilježio Jeronimov život, Božja je riječ poput oštroga dvosjekla mača koji prosuđuje nakane i misli srca. Na to nas upućuje i Isusova prispodoba iz današnjeg Evanđelja, nastavio je kardinal, o tome kako je kraljevstvo nebesko kao kad je mreža bačena u more i zahvati svakovrsne ribe, dobre i loše. U ovom svijetu postoji i dobro i zlo. I naše je srce, naglasio je kardinal, poput mreže u kojoj žive zajedno i dobro i zlo. Potrebno je, kako kaže Evanđelje, sjesti na obalu tj. maknuti se u stranu, povući se u tišinu kako bi se moglo izvući i skupiti dobro, a odbaciti zlo, u trajnom razlučivanju i pročišćavanju naših nutarnjih nakana što je upravo sv. Jeronim činio tijekom svoga života. Stoga i nas poučava umijeću razlučivanja koje je u potpunosti nadahnuto Svetim pismom.

I treći, možda najpopularniji prikaz sv. Jeronima, koji se može pronaći i u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, jest sv. Jeronim s lavom. Taj se prikaz nadahnjuje poznatom legendom prema kojoj je Jeronim izliječio lava koji je imao trn u šapi te je nakon toga postao krotak. Ta nas legenda poučava, nastavio je kardinal, kako krotkost i milosrđe mogu učiniti to da i oni koji su najokrutniji i nepošteni mogu doći do obraćenja. Ta dva stava, krotkost (poniznost) i milosrđe od temeljne su važnosti za kršćane i u današnjem svijetu. No potrebno je podsjetiti po uzoru na sv. Jeronima, istaknuo je kardinal, kako je, prije nego pripitomiti lavove koji nas okružuju, potrebno pripitomiti one lavove i zvijeri koje se nalaze u nama samima. Svoju propovijed kardinal je završio istaknuvši kako je Jeronim svoj život završio tamo gdje je sve započelo: uz betlehemsku špilju. I to je posljednji poziv koji nam sv. Jeronim upućuje danas: obnoviti Betlehem u svom životu, tražiti intiman odnos s Kristom preko Svetog pisma kako bi se njegova riječ utjelovila u našim životima. Na kraju je kardinal poželio da se u životu svakoga od prisutnih ostvare Jeronimove riječi: „Sretan je onaj koji ima Betlehem u svom srcu, sretan je onaj u čijem se srcu Isus rađa svakoga dana“.

Na kraju je rektor Đurin zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način održavanju proslave nebeskog zaštitnika sv. Jeronima, posebno kardinalu Pietru Parolinu na prisutnosti i izgovorenoj riječi te što je prihvatio predvoditi euharistijsko slavlje, kazavši pritom kako je kardinal trebao predvoditi misno slavlje u Zavodu na Dan državnosti u svibnju ove godine, no ono je otkazano zbog pandemije uzrokovane koronavirusom. Također, osobito je zahvalio veleposlaniku Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Nevenu Pelicariću kao i cijelom diplomatskom zboru koji je u velikom broju i svojim prisustvom na proslavi posvjedočio kako sv. Jeronima ne pripada samo jednom narodu ili jednoj zemlji u kojoj je rođen, nego kako on pripada cijelom svijetu i čitavoj Crkvi.

Svojim je pjevanjem slavlje uzveličao zbor svećenika studenata iz Zavoda sv. Jeronima uz orguljašku pratnju Danielea Rossija, dok su kod oltara posluživali hrvatski bogoslovi salezijanci.