Prezbiteri pratioci bili su: don Josip Dukić, stariji, prof., ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije „Don Frane Bulić” u Splitu, koji je ređeniku bratić po majci, i dr. don Josip Dukić, mlađi, daljnji rođak, profesor na Katedri crkvene povijesti na splitskom KBF-u.

Riječ pozdrava i dobrodošlice uputio je domaćin nadbiskup Marin Barišić, zahvalivši prije svega državnom tajniku pape Franje što je po drugi put u kratkom vremena posjetio Split, a treći put Hrvatsku. „Uzoriti, svi smo bili ugodno iznenađeni kada ste, uz tolike svoje obveze, došli posjetiti u splitskoj bolnici mons. Antu koji je bio životno ugrožen u prometnoj nezgodi. Doista naša Crkva je obitelj s ljudskim i kršćanskim licem. To svjedočite opet danas u svečanom i radosnom događaju kada, uz brojne obveze i dodatnu zapreku pandemije koronavirusa, predsjedate ovim euharistijskim slavljem u ulozi glavnog zareditelja našega don Ante. Hvala Vam na ovoj gesti ljudske blizine i hrabre evanđeoske ljubavi koju očitujete ne samo prema svojim suradnicima, u ovom slučaju mons. Anti, nego i prema Crkvi Božjoj u hrvatskom narodu. Gospodine Kardinale, dok u ovom svečanom slavlju zahvaljujemo na Vašoj nazočnosti u našoj sredini, molimo Vas da, kao najbliži suradnik Svetoga Oca, prenesete naše iskrene molitve i pozdrave te sinovsku zahvalnost papi Franji.“

Splitski metropolit podsjetio je da je jedan Petrov nasljednik, papa Grgur VII., 8. listopada 1075. godine poslao „svoga legata – apostolskog nuncija – upravo u Solin, koji je u krunidbenoj bazilici svetoga Petra i Mojsija u ovom gradu okrunio hrvatskog kralja Zvonimira. Danas, u našemu marijanskom Prasvetištu na Gospinu Otoku, u novoizgrađenoj i posvećenoj crkvi Svete Obitelji, za koju ćemo zatražiti naslov basilica minor, zahvaljujemo Bogu i Blaženoj Djevici Mariji te smo ponosni što će mons. Ante, svećenik ove nadbiskupije biti novozaređeni nadbiskup u službi Svete Stolice kao papin delegat – nuncij.“ Svoj je pozdravni govor mons. Barišić završio riječima: „Neka epikleza pod simbolom Presvetog Trojstva, po polaganju Vaših ruku, don Antu obdari darom punine svetoga reda, za njegovo predano služenje u Crkvi – Božjoj obitelji, a nama svima bude na radost, ponos i poticaj življenja Radosne vijesti spasenja u svom pozivu i poslanju.“

Nakon što je pročitano Evanđelje, uslijedila je liturgija biskupskog ređenja: otpjevan je himan „O dođi, Stvorče, Duše Svet“, prezbiteri pratioci dopratili su izabranika pred sjedalo biskupa glavnog zareditelja, pročitan je Apostolski nalog na koji su svi dali pristanak za izbor biskupa poklikom „Bogu hvala“. 

Budući da je mons. Joziću dva puta bilo odgođeno ređenje (zbog prometne nesreće i zbog pandemije) kardinal Parolin je započevši propovijed kazao: „Dragi mons. Ante, zahvaljujemo Gospodinu koji te je u trenutku kušnje pohodio svojom utjehom i koji ti danas daje, po biskupskom ređenju, da mu budeš suobličen u najvišem stupnju svećeništva. Dijelimo ovu radost s tvojom obitelji i prijateljima te s biskupijom iz koje potječeš.“ Danas, nastavio je kardinal Parolin obraćajući se mons. Joziću, „dok budeš primao sveti red biskupstva, ti ćeš očitovati pred Crkvom spremnost da preuzmeš obvezu čuvanja pologa vjere čistim i cjelovitim, da izgrađuješ Tijelo Kristovo koje je Crkva, ustrajavajući u njezinom jedinstvu, da vjerno slušaš Papu, da se s očinskom ljubavlju brineš za Božji narod, da uvijek budeš gostoljubiv i milosrdan prema siromašnima i svima onima kojima je potrebna utjeha i pomoć, da tražiš izgubljene ovce kako bi ih vratio natrag u Kristov ovčinjak te da se neumorno moliš Svemogućem Bogu za njegov sveti narod.“ 

Osvrnuvši se na imenovanje mons. Jozića i apostolskim nuncijem u Bjelorusiji, naglasio je da je pozvan „biti Papin glas u državama i Crkvama u koje si poslan, sa zadaćom da objavljuješ, širiš i, ako je to potrebno, braniš Papino učenje i stav Svete Stolice o glavnim pitanjima o kojima se raspravlja u suvremenom svijetu, s posebnom pažnjom prema dostojanstvu ljudske osobe u svim fazama njezina života i prema potrebama najsiromašnijih, dajući onim kategorijama koje nemaju glasa, Papin glas i glas cijele Crkve. Istodobno, tvoja će briga biti i da izvještavaš Svetu Stolicu o potrebama i problemima, kao i o postignućima i nadanjima pojedinih Crkava i država kojima si poslan, kako bi Papi pružio elemente na uvid i prosudbu, koje su prijeko potrebne za učinkovito vršenje njegove apostolske službe.“ Kardinal je podsjetio na Jozićevu desetogodišnju službu u Studijskoj misiji u Hong Kong, u Kini (od 2009. do 2019.), tijekom koje je, usred mnogih napetih i mučnih situacija, strpljivo i s razumijevanjem, slušao, pratio i hrabrio ljude te tražio rješenja za dobro Crkve, slijedeći smjernice Svetog Oca.

Njegova misija nastavlja se, u novom kontekstu, u Bjelorusiji, „koja na svom nacionalnom putu prolazi kroz teške trenutke. Moći ćeš računati – osim na Božju pomoć – i na miroljubivi i radišni duh tog ljubljenog naroda, na privrženost katoličkih vjernika svojoj vjeri, pod vodstvom njihovih pastira, u njihovoj želji za uspostavom bratskih odnosa s pravoslavnim kršćanima, na dobronamjernost onih kojima je sudbina zemlje iskreno na srcu, da dijalogom i pomirenjem promiču pravdu, istinu i opće dobro“, istaknuo je kardinal Parolin. Potaknuo ga je da se i dalje u svom djelovanju oslanja na milost Božju u sebi i svoje pouzdanje stavlja u Gospodina što se iščitava iz njegovoga biskupskog gesla: „In Te Domine speravi“ („U Tebe se Gospodine uzdam“). 

Na kraju propovijedi državni tajnik Svete Stolice istaknuo je da je prijeko potrebno da „nam na putu kojim idemo Isus bude čvrsto uporište te da uvijek imamo pred očima njegov nauk i primjer, da On bude svjetlo našim stopama, da blagoslovi, prati i podrži svaku dobru inicijativu, da nadahnjuje plemenite namjere i podari ustrajnost u vršenju dobra, da nikada ne izblijedi naša ljubav prema Gospodinu, koji nas je prvi ljubio i dao svoj život za nas. Ako se već naša ljubav mijenja, neka se mijenja samo tako da još više raste a nikada da slabi, da bude još jača i nikada se ne ugasi. Ovo je bitno za mirno i odgovorno preuzimanje zadaće biskupa i nuncija, znajući da je najvažnije predati se sasvim u ruke Gospodnje, dopustiti mu da On oblikuje naš život i odredi mu smisao i poslanje te nam udijeli milost potrebnu da ga se u potpunosti ostvari, kako to poručuje i sv. Pavao u današnjem drugom čitanju: ‘On … nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti’ (2Tim 1,9a).“

Nakon homilije uslijedilo je obećanje izabranika, litanijska prošnja, polaganje ruku i molitva ređenja, mazanje glave i predaja Evanđelistara i znamenja te je s time završen obred biskupskog ređenja. Za to vrijeme zbor je pjevao skladbu nadahnutu geslom novozaređenog biskupa.

Na kraju biskupskoga ređenja nadbiskupu Joziću čestitku uime hrvatskoga episkopata uputio je predsjednik HBK Želimir Puljić.

„Obred ređenja je završen i Vi ste polaganjem ruku i pomazanjem osposobljeni preuzeti dužnost koju Vam je papa Franjo namijenio, a providnost odvijeka odredila još od utrobe Vaše pokojne majke Ane. Ovom svetom činu raduje se Vaša rodbina, raduje se puk Božji, raduju se biskupi, svećenici, Bogu posvećene osobe. Neka bude blagoslovljeno Vaše služenje u Crkvi Njegovoj. Papa Franjo, koji Vas je imenovao svojim predstavnikom u Bjelorusiji, ne umara se ponavljati kako želi da biskupi budu ponizni sluge koji s ljubavlju grle ožalošćene i siromašne, da budu pastiri s osmijehom oca koji stvara klimu opuštenosti i sigurnosti, poput pape Lucianija koji je mjesec dana očinskim osmijehom osvojio svijet. Papa Franjo posebice želi da biskupi umrežuju akciju i kontemplaciju te budu obilježeni mirisom mistike“, naglasio je mons. Puljić te nastavio: „Papa Franjo je prepoznao u Vama poniznoga Božjeg slugu, koji uz miris mistike i vedri osmijeh oca, ima dobre pretpostavke izvršiti poslanje koje Vam povjerava. Vi ćete na diplomatskoj ravni predstavljati Svetog Oca i Svetu Stolicu te povezivati biskupe s institucijama Svete Stolice, a uz to njegovati ekumenizam i međureligijski dijalog s ljudima koji vjeruju na drugačiji način.“ Zahvalio je uime nazočnih kardinalu Pietru Parolinu za dolazak po treći puta u Hrvatsku, za upućene riječi i za svjedočanstvo trajno dobrih veza između Svete Stolice, Pape i našega naroda.

Riječ zahvale na kraju misnoga slavlja uputio je novozaređeni nadbiskup Jozić, između ostaloga, kazavši: „Jedan od razloga zašto smo se danas okupili ovdje jest rođendan za nebo svete Eufemije, djevice i mučenice, zaštitnice grada Rovinja i moje naslovne biskupije Cise u Istri. Sveta ranokršćanska djevica rođena je u Kalcedonu u Maloj Aziji oko 290. g. Podnijela je mučeništvo za vrijeme Dioklecijanova progona te je zbog vjere osuđena na lomaču i pogubljena na današnji dan 303. g. U isto vrijeme podnosi mučeništvo u Solinu i sv. Dujam, salonitanski biskup. Ovdje, dakle, smo na korijenima kršćanstva prve Crkve gdje povijest ne samo da nije šutjela nego nam je postala od davnina majkom i učiteljicom kako za vjeru živjeti, kako se za nju žrtvovati i kako za vjeru umirati ako kada to ikad bude potrebno“, kazao je mons. Jozić izrazivši pozdrav nazočnima. 

Svoju zahvalu uputio je prije svega Trojedinom Bogu, potom Blaženoj Djevici Mariji, roditeljima, papi Franji kazavši: „Obećavam mu svoju sinovsku poslušnost i nesebično služenje na korist Crkvi Kristovoj kojoj će me Providnost u budućnosti slati. Zamolio bih uzoritog kardinala Pietra Parolina da prenese ove moje osjećaje zahvalnosti Svetome Ocu kao i izraze vjernosti i odanosti cjelokupnog hrvatskog naroda prema Svetoj Stolici.“ Zahvalivši nazočnim biskupa, predstavnicima društvenih vlasti i medija posebnu zahvalu uputio je liječnicima specijalistima na čelu s ravnateljem KBC Split dr. Julijem Meštrovićem, svim terapeutima, medicinskim sestrama i ostalom medicinskom osoblju na „Firulama“ i „Križinama“ te u rehabilitacijskom centru „Biokovka“ u Makarskoj koji su mu danima i mjesecima nesebično iskazivali pažnju i skrb, dajući sve od sebe da mu povrate zdravlje i nadu u život. Naime, mons. Jozić je 7. travnja prošle godine teško ozlijeđen u prometnoj nesreći u kojoj je život izgubio mladić Tiho Lončar. Mons. Jozić je tom prigodom posebno se obratio nazočnoj obitelj pok. mladića izrazivši žal što ga nije imao prilike bolje upoznati: „Za njega sada ali i za vas, dragi roditelji, prikazujem ovu svetu misu i uključujem vas u svoje svakodnevne molitve.“ Zahvalio je organizatorima slavlja, Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, suzarediteljima, župniku Gospe od Otoka u Solinu te na poseban način svojoj župi sv. Mihovila u Trilju iz koje potječe kao i cijelom cetinskom kraju na istinskoj podršci i molitvama pred Gospom Sinjskom za njegovo ozdravljenje i posvećenje. 

Potom je riječ zahvale uputio na kineskom mandarinskom jeziku, na engleskom i ruskom jeziku svima koji su htjeli biti nazočni na ovom slavlju iz Kine, Hong Konga, Makaa, Rusije i Bjelorusije ali zbog trenutnih epidemioloških neprilika nisu mogli doputovati u Hrvatsku. „Rado pozdravljam Katoličku Crkvu, sve biskupe, svećenike i vjernike laike u Bjelorusiji koja u ovim trenucima proživljava svoje teške trenutke tražeći najbolji izlaz iz trenutne situacije. Unaprijed svima obećavam da ću sa svakim plodno surađivati i ujedno sve pozivam na molitvu za hitno rješenje svih vaših problema mirnim putem, kroz dijalog i solidarnost svih, izbjegavajući svaku vrstu nasilja. Molim Presvetu Djevicu Mariju, Majku Kristovu, da vam uvijek bude nadahnuće i pomoć posebno u najtežim trenucima vašega života.“ 

U koncelebraciji misnoga slavlja bili su zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić, mons., đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić, biskupi požeški Antun Škvorčević, sisački Vlado Košić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, dubrovački  Mate Uzinić, krčki Ivica Petanjak, vojni Jure Bogdan, gospićko-senjski Zdenko Križić, šibenski Tomislav Rogić, mostarsko-duvanjski Petar Palić, varaždinski Bože Radoš, banjolučki Franjo Komarica, pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško i Mijo Gorski, đakovačko-osječki Ivan Ćurić, umirovljeni biskupi kotorski Ilija Janjić, šibenski Ante Ivas, imenovani vladika križevački Milan Stipić, mons. Vincenzo Turturro, Segreteria di Stato, mons. Mislav Hodžić, Segreteria di Stato, don Alfred D’Souza, tajnik Nuncijature, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, provincijali fra Marko Mrše, OFM, Split, fra Ivo Martinović, TOR, fra Jure Šarčević, OFMCap., fra Andrija Bilokapić, OFM, Zadar, fra Josip Blažević, OFMConv., i don Tihomir Šutalo, SDB. Na misnom je slavlju sudjelovalo oko 70 svećenika.

Ređenju su nazočili uzvanici iz društveno-političkog života: izaslanik Predsjednika RH Bartol Šimunić, izaslanik predsjednika Vlade i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Sabora i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, izaslanik Ministarstva vanjskih poslova veleposlanik Ivan Mešina, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, načelnik općine Otok Dušan Đula, triljski gradonačelnik Ivan Šipić sa suradnicima Ivanom Živaljić i Ivanom Bugarinom, te brojni svećenici, redovnici i redovnice, prijatelji i rodbina mons. Jozića.

Na kraju mise otpjevana je hrvatska himna „Lijepa naša“ i pjesma „Zdravo, Djevo“. Liturgijsko pjevanje predvodio je dio pjevača Mješovitog zbora Župe Gospe Fatimske iz Splita i dio pjevača Mješovitoga prvostolnog zbora sv. Dujma pod ravnanjem mo don Šime Marovića. Izveli su Hrvatsku misu koju je don Šime skladao 1977.  Za orguljama su bili don Ivan Urlić i s. Mirta Škopljanac Mačina.

Zbog epidemioloških neprilika, biskupsko ređenje održano je u skladu s odredbama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Prijenos ređenja mogao se pratiti uživo na Drugom programu Hrvatske televizije (HTV2) i Trećem programu Hrvatskog radija (HR3), na Hrvatskom katoličkom radiju te na Youtube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije.