Gornja Tramošnica, (IKA) – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić predvodio je u petak 1. kolovoza misu i blagoslovio novi Gospin kip u dvorištu župne crkve Gospe od anđela u Gornjoj Tramošnici. Kip je djelo akademskog kipara Slavena Miličevića, rodom iz Gornje Tramošnice. Na misi i blagoslovu kipa sudjelovali su brojni hodočasnici i drugi vjernici, njih oko 2500.
U propovijedi kardinal Puljić je pojasnio nastanak blagdana Gospe od anđela: “Neka trojica hodočasnika iz Svete zemlje, nakon što su stigli u Asiz, napraviše kapelu u koju postaviše Gospu okruženu anđelima. Ta kapelica s vremenom je ostarjela i počeo ju je izgrizati zub vremena. Kada je sveti Franjo pozvan od Boga da promijeni svoj život i da krene putem evanđelja, on je najprije popravio spomenutu kapelicu. Onda je shvatio da ne treba popravljati tu kamenu crkvu, nego Crkvu iznutra. Zato će cijeli njegov život biti vezan uz tu kapelicu Gospe od anđela. Kasnije će Papa dati posebni blagoslov i privilegij da se u toj kapelici može steći potpuni oprost. Nakon toga Sveti Otac je proširio mogućnost dobivanja potpunoga oprosta u svim crkvama koje vode franjevci, a potom na sve crkve u koje dolaze hodočasnici na blagdan Gospe od anđela. Iznad te kapelice, franjevci su nešto kasnije napravili divnu baziliku. Tako je zaživio ovaj blagdan Gospe od anđela”.
Govoreći o postavljenom kipu, kardinal je rekao: “Danas smo ovdje pred crkvom blagoslovili kip Gospe od anđela. Kada sam prvi put vidio ovaj kip, rekao sam župniku: ‘Pred ovim kipom se može Bogu moliti’. Mnogi umjetnici pri pravljenju kipa ili slike utkaju umjetnost, ali potrebno je utkati i vjeru. Zato mi je drago što ovaj kip zrači pobožnošću. Zašto mi uopće pravimo kipove, kada znamo da to uopće nije tijelo Gospino? Svaki skromni vjernik želi dodirnuti Gospin kip ili kip nekoga sveca. Zašto? Pa to je psihologija, jer čovjek zapravo želi cijelim svojim bićem dodirnuti taj lik”. U propovijedi kardinal Puljić osvrnuo se i na potrebu zahvalnosti vjernika na primljenoj pomoći tijekom nepogode poplava. Rekao je da je svaka pomoć nečija žrtva. Osobito je istaknuo da ga žalosti činjenica da su se ljudi spremni posvađati za sitnicu prilikom raspodjele pomoći. Na kraju je ohrabrio vjernike da budu pravi kršćani, te da ne padaju zbog raznih napasti i kušnja.