Čardak, (IKA/KTA) – U Čardaku kod Modriče vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić blagoslovio je 18. veljače obnovljenu kuću Služavki Maloga Isusa unutar koje se nalazi i kapelica, te ambulantu.
Svečanost je započela misnim slavljem u prepunoj, još nedovršenoj župnoj crkvi, a osim mjesnog župnika Miroslava Ćavara u koncelebraciji su bili svećenici okolnih župa te više svećenika iz Sarajeva i drugih mjesta. Vjernicima župe Čardak pridružili su se i brojni katolici iz okolnih župa.
Dobrodošlicu svima izrazio je župnik Ćavar, a s. Marina Piljić, provincijalna glavarica Služavki Maloga Isusa Provincije Bezgrješnog začeća BDM, izrazila je zahvalnost svim dobročiniteljima bez kojih obnova sestarske kuće ne bi bila moguća.
U propovijedi je kardinal Puljić govorio o svetačkom životu sedmorice utemeljitelja Reda slugu BDM, drugotnih zaštitnika crkve čiji su medaljoni s njihovim portretima krasili župnu crkvu do njezina rušenja. Kardinal Puljić čestitao je redovnicama na povratku u Čardak te pohvalio i ohrabrio povratnike u župu, potičući sve koji su neodlučni da se ohrabre i vrate na svoje ognjište.
Istaknuo je ljepotu života u rodnom mjestu, poručujući da sreća nije u novcu ni u materijalnim stvarima, nego u zadovoljnom srcu. Također je istaknuo važnost i snagu molitve u vjerničkome životu svakog pojedinca, potičući vjernike da se utječu u zagovor Žalosne Gospe koja je tolikih poput prognanika i izbjeglica morala napustiti svoj dom i domovinu.
Govoreći o povijesti samostana, s. Marina podsjetila je da je sl. Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj Družbe služavki Malog Isusa, kupio polje sv. Filomene i tamo poslao redovnice na službu 23. rujna 1901.
Nadbiskup Stadler kupio je i Adu-Babića čardak 1908. godine, kojem daje naziv “Dolorosa – Žalosna Gospa” kamo su se sestre i preselile te nastanile u staroj bosanskoj kućici 20. rujna iste godine. Ahritekt Holz projektirao je samostan, crkvu i školu, a njihova gradnja počela je 1915. Iste godine useljava se zajednica sestara, a već sljedeće godine otvaraju prvu školu. Crkva je posvećena Žalosnoj Gospi 31. lipnja 1921. godine, kazala je s. Marina, napomenuvši da su komunističke vlasti naredile zatvaranje samostana, oduzimajući svu pokretnu i nepokretnu imovinu 27. travnja 1946.
Tek 1972. godine redovnice su se uspjele vratiti u obnovljeni samostan te u njegovoj blizini izgraditi dom za nezbrinute starice. Crkva i samostan granatirani su 17. travnja 1992., a redovnice su bile primorane napustiti “Dolorozu”. Srpski oružnici potpuno su uništili crkvu i samostan. U razdoblju od 2004. do 2006. godine obnovljena je kuća u kojoj su redovnice skrbile za nezbrinute starice. Premda ta kuća nije bila još potpuno obnovljena, sestre su se vratile već 1. rujna 2006. Marljivo rade i u duhu svoga poziva pomažu najpotrebnijima. Pod pokroviteljstvom Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije brinu se za stare i nemoćne osobe u njihovim domovima u pet župa Dobojskog dekanata. Ne pomažu samo katolike, nego i ostale. Također će preuzeti i duhovnu skrb kroz katehizaciju u nekim župama.