Kardinal Puljić u Ivanečkom Vrhovcu
Ivanečki Vrhovec (IKA )
Kardinal Puljić sudjelovao na slavlju 200. obljetnice rođenja utemeljiteljice kongregacije sestara Klanjateljica Krvi Kristove sv. Marije De Mattias
Ivanečki Vrhovec, (IKA) – Zajednica sestara klanjateljica Krvi Kristove u samostanu na brežuljku u Ivanečkom Vrhovcu kod Ivanca proslavila je 200. obljetnicu rođenja svoje utemeljiteljice sv. Marije De Mattias svečanim misnim slavljem koje je u petak 4. ožujka predvodio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit, u zajedništvu sa svojim domaćinom varaždinskim biskupom Markom Culejem te još desetak svećenika. Nakon što je središnje slavlje 200. rođendana sv. Marije De Mattias održano prije točno mjesec dana u Zagrebu, i to upravo na dan svetičina rođenja 4. veljače, najbrojnija zajednica sestara klanjateljica Krvi Kristove u čitavoj Zagrebačkoj provinciji – ona u Ivanečkom Vrhovcu – priredila je slavlje u svom samostanu, koje je održano upravo na dan kada je 1834. godine utemeljena ta družba. Na početku toga dvostrukog slavlja, koje je uz sudjelovanje velikog broja vjernika održano u samostanskoj kapeli Žalosne Gospe – Marije suotkupiteljice, samostanska ekonoma s. Zdenka Pezer pročitala je pozdrav provincijalne glavarice s. Bernarde Krištić, koja je podsjetila na život i djelo njihove utemeljiteljice Marije De Mattias, rođene 1805. u Italiji, koja se potaknuta misionarima Presvete Krvi Kristove odlučila i sama posvetiti štovanju Predragocjene Krvi. Stoga je 4. ožujka 1834. utemeljila Družbu klanjateljica Krvi Kristove s nakanom da vjerujući u spasenjski Božji plan po Isusovoj Predragocjenoj Krvi sudjeluju u Njegovu djelu otkupljenja. Poticala je sestre i vjernike da im Isus bude cilj, snaga i potpora. Posvetila se evangelizaciji i promicanju dostojanstva te cjelovitog razvoja svake ljudske osobe. Marija De Mattias umrla je u Rimu 1866. godine. Proglašena je blaženom 1950., a svetom 2003. godine. Pozdravljajući sve okupljene, a osobito biskupa Culeja, kardinal Puljić pozvao je da proslavljajući rođendan svetice , koja se radosnom revnošću posvetila štovanju neizmjerne Kristove ljubavi koja je posvjedočena otkupiteljskom krvlju, budu potaknuti i sami se predati toj Isusovoj ljubavi ljubeći jedni druge kao što je On sve nas ljubio. Kazavši u propovijedi kako čovjek svoju vrijednost treba otkriti u najvećoj otkupiteljskoj cijeni koju je Krist platio za njega, kardinal Puljić istaknuo je da je upravo to spoznala i svetica Marija De Mattias, shvativši vrijednost čovjekova spasenja, vrijednost samog čovjeka. Danas ljudi imaju mnogo veće mogućnosti obrazovanja, te današnje doba ima najpismenije ljude i kao nikad dosad toliko školovanih ljudi, no nikad se više zla nije činilo. Stoga je kardinal podsjetio na riječi današnjeg pape Ivana Pavla II. koji je rekao da vjera ako ne postaje kultura, onda nije vjera. Vjera mora prožeti život, a upravo je tako živjela i činila sv. Marija, odgajajući djecu i mlade u školi. Učeći ih znanju odgajala ih je da budu ljudi. Danas mi, nažalost, imamo puno pametnih, a puno pokvarenih ljudi, jer u njihovim je životima došlo do raskoraka između znanja i držanja jer vjera nije u njima stvorila kulturu života, upozorio je kardinal Puljić te dodao kako danas svaki vjernik može postati svet ukoliko stavi Boga na prvo mjesto u svom životu. Budemo li toga svjesni, budemo li Boga stavljali na prvo mjesto u životu, tada ćemo, i samo tako ćemo ovaj svijet mijenjati. Nemojte zaboraviti da je svaki ljudski život vrijedan upravo zato jer je plaćen toliko visokom cijenom. Nema ljepšeg nego osjetiti da smo voljeno biće, jer onaj kojeg se voli, taj sve može. Upravo je u tome izvor naše kršćanske nade i optimizma, u križu pobjede dobra i života nad zlom i smrću, zaključio je kardinal Puljić. Na kraju svečanog slavlja riječi zahvale svima je uputila samostanska glavarica s. Ljubica Šumić. Zahvaljujući na kraju slavlja kardinalu Puljiću na dolasku u Varaždinsku biskupiju i čestitajući sestrama 200. rođendan njihove utemeljiteljice i dan osnutka njihove družbe, biskup Culej osvrnuo se na vrijednost svakog ljudskog života od njegova nastanka. “Nažalost, danas se mnogima ne dopušta da se rode, a među njima zasigurno bi bilo i velikih ljudi, dobročinitelja i svetaca. Slaveći sv. Mariju, slavimo njezinu ljubav prema raspetoj ljubavi Isusu Kristu. Sve na ovom svijetu nestaje i umire, a jedino će vječno trajati ljubav koju je Isus donio na ovaj svijet za sve ljude, posvjedočivši kako nitko nema veće ljubavi nego da život svoj položi za svoje prijatelje. Za svakog od nas potekla je Kristova Predragocjena Krv, pokazavši nam veličinu ljubavi bez pridržaja i u vjernosti do konca. Kao što su nekad kršćanstvo širili oni prognani sa svojih ognjišta, tako su i ove sestre došle ovamo na brežuljak iznad doline rječice Bednje potjerane od nevolje, ratnih stradanja i progonstava. Njihov boravak ovdje obogatio je ne samo župu Ivanec, nego i ovaj dio naše biskupije. Svi smo pozvani vršiti Božju volju jer samo Bog znade što se iz boli i patnje može veliko i plemenito roditi. Na kraju svih stradanja ostaje ljubav. Molimo i mi da na Isusovu ljubav odgovorimo upravo ljubavlju. Neka Isus uvijek živi u našim srcima, a mi ga nosimo drugima koji ga još nisu upoznali, rekao je biskup Culej. Svečano slavlje zaključeno je zahvalnom himnom “Tebe Boga hvalimo”, a nakon mise vjernici su se s redovnicama i svojim pastirima zadržali na domjenku i druženju. U tijeku zajedničkog objeda kardinal Puljić upoznao je redovnice s aktualnim stanjem u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, dok se biskup Culej osvrnuo na važnost Družbe klanjateljica Krvi Kristove. U tomu tek desetljeće starom samostanu, koji je izgrađen 1994. godine, živi najbrojnija zajednica sestara u čitavoj Zagrebačkoj provinciji. Nova je samostanska kuća podignuta kako bi se skrbilo o starijim i bolesnim sestrama, koje su zbog ratnih opasnosti izbjegle iz stogodišnjih samostana u Banjolučkoj biskupiji. Danas zajednicu klanjateljica Krvi Kristove u Ivanečkom Vrhovcu čini 35 sestara, među kojima su i one koje se brinu o starijim sestrama, pomažu u pastoralnom radu u župi te se bave katehetskim radom, a često su i domaćini susretima i duhovnim obnovama raznih skupina vjernika.