Požega, 29. 11. 2001. (IKA) – U sklopu tribine “Vjerska kultura četvrtkom” u dvorani “Bl. Alojzija Stepinca” u Biskupskom dvoru u Požegi akademik Franjo Šanjek održao je 29. studenoga predavanje “Kardinal Franjo Šeper, čovjek II. Vatikanskog sabora i dijaloga”. Tim se predavanjem i Požeška biskupija željela pridružiti obilježavanju 20. obljetnice smrti kardinala Franje Šepera, zagrebačkog nadbiskupa, a potom i predstojnika Kongregacije za nauk vjere u Rimu te podsjetiti na značenje njegove osobe i djela.
Govoreći o rođenju kardinala Šepera, akademik Šanjek podsjetio je kako je 1905. godine, te iste kada se rodio kardinal, umro još jedan veliki hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer s kojim je imao mnogo dodirnih točaka. “Ta dva Slavonca diljem svijeta su proslavila svoje hrvatsko i narodno ime, a ujedno su snažno opečatili dva posljednja vatikanska opća crkvena sabora, Strossmayer svojim briljantnim govorima i novim idejama na I. vatikanskom saboru 1869./70, a Šeper će se svojim stavovima o obnovi liturgije, istaknutijoj ulozi svjetovanjaka u Crkvi, religioznoj slobodi i dijalogu s nevjernicima istaknuti na II. vatikanskom saboru. Sjajni nastupi na I. vatikanskom saboru pribavit će đakovačkom biskupu izuzetni ugled u katoličkom svijetu, pa i šire te ga brojni s pravom drže istinskim pretečom modernih ekumenskih traženja puta k jedinstvu. Strossmayerovi pogledi na Crkvu, kršćanstvo i društvo izgrađeni u saborskim govorima ocjenjuju se vizionarskim, na temelju čega suvremena crkvena historiografija u njemu vidi preteču i nadahnitelja Crkve našega vremena, prije svega zbog njegove hrabrosti i novih ideja, smatrajući ga više ocem II. nego li I. vatikanskog sabora. Ostvarenju ideja za koje se s toliko žara i nesebičnosti borio i izgarao Franjo Šeper će dati značajni prinos na II. vatikanskom saboru, zalažući se za podanašnjenje Crkve, odgovorni položaj biskupa, uvođenje narodnog jezika u bogoštovlje, izraženijoj ulozi laika u Crkvi te važnosti biblijsko teoloških studija, pričesti pod obje prilike, koncelebraciji, uvođenju permanentne đakonske službe, ekumenskom pregalaštvu i dijalogu s onima koji ne vjeruju”, istaknuo je akademik Šanjek.
Nakon kratkog predstavljanja životopisa, akademik Šanjek se posebno osvrnuo na važnu ulogu kardinala Šepera u pripremanju potpisivanja protokola između Svete Stolice i tadašnjih jugoslavenskih vlasti 1965. i 1966. godine.
Premda su u emigraciji kardinala Šepera poneki optuživali kao suradnika jugoslavenskih vlasti, akademik Šanjek ističe da je on prilikom priprema potpisivanja protokola bio najbudniji čuvar interesa hrvatskog naroda. Protokol potpisan 25. lipnja 1966. godine u Beogradu, priznaje jurisdikciju Svete Stolice nad Katoličkom crkvom u toj zemlji, a biskupima jamči slobodno komuniciranje s Rimom. Sveta Stolica osim toga zadržava potpunu slobodu u pogledu imenovanja biskupa. “Poslije biskupa bl. Augustina Kažotića, koji je djelovao početkom 14. stoljeća, zagrebačka Crkva nije imala prelata koji bi kao Franjo Šeper bio bliski suradnik čak četvorice papa, Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II., dajući izuzetan prinos ostvarenju pokoncilskih ideja i otvaranju Crkve modernom društvu u kojem je i nama živjeti”, zaključio je na kraju akademik Šanjek.
Generalni vikar Požeške biskupije mons. Josip Devčić podsjetio je na dolazak kardinala Šepera u Požegu, a posebno njegov boravak u Stražemanu 1981. godine, kada je posvetio obnovljenu župnu crkvu u kojoj su se isticali likovi bl. kardinala Stepinca i Ivana Mertza zbog kojih je župnik završio i u zatvoru.