Zagreb, 9. 11. 1998. (IKA) – Pod geslom “Jedan smo narod – isti krst, ista krv” u župnoj crkvi Rođenja Marijina u Zagrebu održan je 8. studenoga susret vjernika vrhbosanske nadbiskupije, župe i grada Zagreba s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem. Prije susreta s prognanicima, kardinal je Puljić u 11 sati predvodio svečano misno slavlje u zajedništvu s brojnim svećenicima i mnoštvom vjernika. U svojoj je propovijedi kardinal Puljić govorio o teškim danima kroz koje je prošao hrvatski narod u netom završenom ratu. “Unatoč tome, nikada nismo izgubili nadu”, rekao je kardinal Puljić i nastavio: “Božja zraka je probijala i davala nam nadu. Dan je! Jer je Krist uskrsnuo i nadu nam je ostavio i tu je osmislio ne samo svoj križ i svoj križni put, nego je osmislio i svako naše trpljenje, svako naše poniženje i obespravljenje”. Kroz lik kardinala Alojzija Stepinca svi smo mi Hrvati osjetili da smo obespravljeni, rekao je kardinal Puljić, ali njegovo geslo “U Tebe se, Gospodine uzdam” nosilo je i kardinala Stepinca i sve nas. “Dođoh da vas utvrdim u toj vjeri, u vjeri u kojoj ste nikli, u kojoj prepoznajete da je Krist ušao u vašu osobnu povijest, kada ste kršteni i s Kristom sjedinjeni, i po tom krštenju postali ste živa Crkva, i po tom krštenju upravo ste pronašli svoj životni put”, rekao je kardinal Puljić, obraćajući se svojim prognanim bosanskim Hrvatima, koji su utočište pronašli u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj. Kardinal je Puljić prognane Hrvate pozvao na povratak svojim ognjištima, napominjući kako narod bez svoje povijesti i korijena nije zaslužio da ga se narodom zove. “Ako se čovjek iskorijeni, osuđen je da se osuši. Zato želimo svoje korijenje prepoznati, na čemu smo nikli i na čemu treba stasati, rasti i plodove donijeti”, riječi su kardinala Puljića.
Čovjek je obilježen cijeli život svojim zavičajem i svojim krajem, rekao je kardinal Puljić, nastavivši riječima ističući kako nedavna ratna zbivanja ne smiju pokolebati hrvatski narod u čuvanju onoga što mu od davnina pripada.
Za pružanje utočišta prognanim vjernicima kardinal Puljić je zahvalio svima koji su primili i jednoga čovjeka bez doma, jer “veliko su djelo učinili”. Istim tim prognanim vjernicima vrhbosanske nadbiskupije, koji su ga pozdravili u tako velikom broju, kardinal Puljić je na kraju poručio: “Živeći ovdje svjedočite to što jeste. Ali znajte, da negdje kosti naših predaka čekaju da im dođete i svijeću upaliti i nad grobom se pomoliti. Znajte, ona gruda je naša i sveta, jer je krvlju natopljena i suzama zalijevana”.