Istina je prava novost.

Karitativno djelovanje danas

Okrugli stol Teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije

Đakovo, (IKA) – Drugog dana teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji se održava u Đakovu, u srijedu 17. rujna glavna je tema socijalna dimenzija evangelizacije. Radni dio prijepodnevnog dijela programa završen je okruglim stolom i raspravom sudionika na temu: Mogućnosti karitativnog djelovanja u našim prilikama. Govorili su mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i vlč. Markan Kormanjoš, ravnatelj Caritasa slavonskobrodskih dekanata.
U svojem izlaganju mons. Svalina skrenuo je pozornost na probleme strateškog planiranja i promišljanja mjesta i uloge Caritasa u cjelovitim pastoralnim planovima: od nacionalne razine preko mreže nad/biskupijskih Caritasa, preko dekanata pa do župnih Caritasa. Također je upozorio na važnost trajne i sustavne edukacije i formacije za Caritas cijelog naroda Božjeg – svećenika, redovnika i vjernika – te na važnost odgoja za Caritas. “Bez nove evangelizacije ostvarene pomoću ljubavi i svjedočanstva kršćanskoga siromaštva, navještaj Evanđelja – koji je isto tako prvi čin ljubavi – ulazi u opasnost da bude neshvaćen i da se utopi u moru riječi kojemu nas, iz dana u dan, današnje komunikacijsko društvo izlaže. Ljubav djela jamči nedvosmislenu snagu ljubavi riječi”, istaknuo je mons. Svalina, jer “… funkcije i službe u Crkvenom životu ne mogu rasti svaka za sebe, nego u bliskoj povezanosti koja gotovo da postaje osmoza, smjesa Riječi, sakramenta i caritasa s ciljem izgradnje i pročišćenja Crkve u perspektivi izgradnje Kraljevstva. Stoga, svaka zajednica, u duhu Drugog vatikanskog sabora mora rasti i izgrađivati se, isključujući svako apsolutiziranje i izdvajanje kateheze, liturgije i svjedočenja ljubavi (caritasa), ali gradeći putove Crkve koji su, što je moguće više, jedinstveni i potpuni.”

Vlč. Rebić govorio je o naravi i svrsi Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije (usp. Statut Caritasa, 1. listopada 1994.), o ustroju struktura te potrebi umrežavanja članova dekanatskih i regionalnih Caritasa sa središnjim uredom kako bi se ostvario Kristov poziv na djelotvornu ljubav prema svim ljudima u potrebi, oživjelo i osnažilo rad članova i stvorila baza podataka radi učinkovitijeg djelovanja. Osvrnuo se na projekte koje Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije provodi i planira s naglaskom na projekt „Ljubav uvijek nađe put”, stalni projekt za pomoć stradalima od poplava na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Završna je misao njegova izlaganja da su ljudi u potrebi oko nas, i oni su naša stvarnost, a djelima mogu ljubiti čovjeka u potrebi tako da mu služim. Zdravi i zadovoljni pojedinci, zdrave i sretne obitelji temelj su naše budućnosti.
Vlč. Kormanjoš u svojem izlaganju naglasak je stavio na potrebe, obveze i mogućnosti rada i razvoja dekanatskih Caritasa ističući kako je aktivan župni Caritas znak žive zajednice, povlašteno mjesto za odgoj srca koje odgaja za slušanje, darivanje vremena, sudjelovanje i pratnju osoba u potrebi na način da ih se osnaži u preuzimanju odgovornosti za vlastiti život.

.